Poslovni broj Gž-1014/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Marini Kedžo, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Draški Krajina, odvjetnici u [adresa], odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-3817/2016-53 od 30. ožujka 2022.,u sjednici vijeća 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-3817/2016-53 od 30. ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi vrt naziva Bile Njive površine 200 m2, prikazan u nalazu vještaka Daria Blaževića od 9.ožujka 2018. likom omeđenim slovima A,B,C,D,A , ispunjen plavom točkastom šrafurom, koji nalaz čini sastavni dio presude, što mu je tuženik MR, kao nasljednik pogrešno upisane pok. RR žene HR dužan priznati, te se ovlašćuje tužitelja KR, temeljem te presude zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ½ dijela prava vlasništva , uz brisanje prava vlasništva sa imena PR žene HR kao pravne prednice tuženika ĆR, sve u roku od 15 dana (točka 1.), da je tuženik dužan u roku od 15 dana uvesti tužitelja u posjed nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi vrt naziva Bile Njive, površine 200 m2, prikazanu u nalazu vještaka Daria Blaževića od 09.ožujka 2018. likom omeđenim slovima A,B,C,D,A, ispunjen plavom točkastom šrafurom, koji nalaz čini sastavni dio presude (točka 2.) te zahtjev da mu tuženik isplati iznos od 147.279,60 kuna sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude (točka 3).

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 43.950,00 kuna.

3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer presuda proturječi sama sebi i razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih isprava i zapisnika. Prvenstveno ističe da je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik, odnosno njegovi prednici PR žena HR i supruga HR u nesavjesnom posjedu predmetne nekretnine, a koja nesavjesnost traje od trenutka kada je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom isključivo vlasništvo tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na predmetnoj nekretnini koju su prednici tuženika usurpirali napravili prilaz svojoj kući na susjednoj nekretnini, uredili površinu i na sjevernoj strani navedena parcele protuzakonito izgradili garažu. Naglašava da je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-92/80 kod Općinskog suda u Trogiru, upravo PR žena HR, prednica tuženika sudjelovala u svojstvu svjedoka, a postupak se vodio po tužbi obitelji tužitelja protiv ŽRS odnosno njegovih slijednika, a koja presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 30. siječnja 1981. godine, pa je PR stupila u viciozan posjed na predmetnoj nekretnini 1987. Navodi da PR u trenutku upisa u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1987. kojeg je sklopila sa OR pokojnog ČR i IR udovom ČR, nije bila u dobroj vjeri budući je za istu nekretninu o kojoj se vodio postupak o pravu vlasništva 6 godina ranije (P-92/80) i u kojem je ona sudjelovala u svojstvu svjedoka, a kao takva je iskazala da joj je poznato da su spornu nekretninu prodavali MRS i njegova supruga za cijenu od 180.000,00 dinara, da su oni bili zainteresirani ali da nisu imali novaca zbog gradnje kuće.

5. Također, navodi da je netočno da su prednici tuženika bili od 1987. u mirnom posjedu, što proizlazi iz presude Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-828/88. Navedeno presudom pravomoćno je utvrđeno da su PR i HR pačali se u predmetnu nekretninu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako što su posjekli masline s nje te na istoj započeli gradnju crne jame pa im je zabranjeno svako daljnje pačanje u nekretninu tužitelja te im je naložena uspostava prijašnjeg stanja na način da zatrpaju iskopanu septičku jamu gomilom kamenja te uklone 4 kante sa cvijećem koje se nalaze na spornoj nekretnini uz betonski zid. Stoga tužitelj drži nejasnim na koji je način sud utvrdio da se radi o mirnom i poštenom posjedu tuženika od 1987. Uostalom da se radilo o kontinuiranom, mirnom i neposrednom posjedu sporne nekretnine, prednica tuženika PR ne bi imala razloga podizanja tužbe protiv ovdje tužitelja u predmetu poslovni broj P-488/88 Općinskog suda u Trogiru, a kojim je tražila da se utvrdi da su stranke suvlasnici u ½ dijela predmetne nekretnine, a koji zahtjev je pravomoćno odbijen. Glede prigovora promašene pasivne legitimacije navodi da je sam tuženik u svom stranačkom iskazu od 29. travnja 2019 naveo da je isti iza smrti oca upravo on naslijedio kuću u [adresa] i nekretnine na kojoj se kuća nalazi kao i sporne nekretnine oko 200 m2. Navodi da je sud ignorirao pravomoćne presude koje je imao na uvid i koje se nalaze u spisu, a pogotovo pravomoćnu presudu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-92/80 kojom je utvrđeno da je vlasništvo tužitelja stečeno na osnovi kupoprodajnom ugovora iz 1965. godine ali je predmet istoga suda pod poslovnim brojem P-828/88 radi nepačanja. Smatra da majka tuženika PR nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine budući da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što sam ima a obzirom na to da se u trenutku "sklapanja" kupoprodajnog ugovora iz 1987. godine već bilo utvrđeno da je obitelj tužitelja odnosno tužitelj na ime diobe sa braćom vlasnik predmetne nekretnine. Posebno ističe da prvostupanjski sud, znajući da je tuženik jedini nasljednik obiteljske kuće nezakonito pripojene sporne parcele od 200 m2 ujedno i vlasnik iste prema njegovom kazivanju, u posjedu predmetne nekretnine putem neposrednog posjeda svog sina koji u predmetnoj obiteljskoj kući živi, i koji se nalazi u posjedu istih po ovlaštenju tuženika koji je vlasnik, pa nije od nikakve a kamoli od odlučujuće važnosti, što tuženik osobito u toj predmetnoj naslijeđenoj obiteljskoj kući ne živi već u istoj živi njegov sin sa svojom obitelji. Također da sud potpuno zanemaruje zaključak Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. te pogrešno smatra da je za osnovanost zahtjeva za isplatu koristi prema tuženiku kao nepoštenom posjedniku nužno da nekretnina bude predana u posjed tužitelju, već je odlučno isključivo da se utvrdi položaj tuženika kao posjednika, odnosno da li je njegov posjed nepošten, a jest, jer je u cijelosti izveden iz nepoštenog posjeda njegovih prednika.

6. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba je osnovana.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je predmet spora nekretnina koja se nalazi u [adresa] kod kućnog broja [adresa], u naravi se radi o dijelu dvora i cijele stambene zgrade anagrafske doznake [adresa], s istočne strane omeđen betonskim zidom na koji je postavljena željezna ograda i istočnim zidom garaže koja je dio navedene stambene zgrade, istočno od predmeta spora je asfaltirani put u smjeru sjever-jug koji se priključuje na glavnu [adresa],

- da je vještak geometar Dario Blažević predmet spora identificirao kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te pokazani predmet spora na priloženoj geodetskoj skici lica mjesta označuje likom omeđenim slovima A,B,C,D,A, ispunjen plavom točkastom šrafurom,što predstavlja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo i odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo s tim da površina spora dobivena izmjerom na terenu iznosi 197 m2 dok je u zemljišno knjižnom i katastarskom operatu upisano 200 m2 što je unutar dozvoljenog odstupanja definiranog površinskim kriterijem,

- da je pregledom spisa Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-92/80 utvrđeno da je donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je utvrđeno da su tužitelji CR, ĐR i ŽR, sinovi DR utvrđeni vlasnicima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na osnovi kupoprodajnog ugovora iz 1965., a tuženici u tom postupku bili su BR udova ŽRS, GR pokojnog ŽRS i AR pokojnog ŽRS,

- da je pregledom spisa poslovni broj P-828/88 utvrđeno da se postupak vodio po tužbi tužitelja Ante Grga sina AR, protiv tuženika HR i PR žene HR radi nepačanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vezano za izgradnju crne jame i masline, a tuženici su podnijeli u tom postupku protutužbu koju su tražili uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na toj čestici na način da sa istočnog dijela ŽR ukloni betonsku podlogu, a koji tužbeni zahtjev je osnovan, dok je protutužbeni zahtjev odbijen,

- da se navedene odluke ne odnose na tuženika, a tužitelj u predmetu poslovni broj P-92/80 nije bio jedini tužitelj, a niti navodi na temelju čega je u odnosu na tuženika stekao pravo vlasništva na ovoj nekretnini,

- da je majka tuženima, PR zajedno sa suprugom HR stekla u posjed navedenu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1987. te bila u spijedu iste do svoje smrti 2002. godine,

- da je prema izvatku iz zemljišnih knjiga PR upisana kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela na temelju kupnje iz 1987. od ranijih stvarnih vlasnika RRS i njegove majke IR žene ČR,

- da su LR i njezin suprug HR nakon kupnje iskopali crnu jamu, zasadili masline, podigli garažu na spornom djelu te odmah sve povezali sa svojom parcelom na kojoj se nalazi obiteljska kuća anagrafske oznake [adresa], u kojoj danas živi sin tuženika HR sa obitelji koji koristi spornu parcelu koju zajedno s parcelom na kojoj se nalazi obiteljska kuća čini jednu cjelinu i jedan posjed,

- da je prema rješenju o nasljeđivanju iza pokojne RR žene HR broj O-258/02 njezinim nasljednikom u cijelosti proglašen suprug HR, s tim da predmetna parcela nije ušla u ostavinsku imovinu iza njezine smrti,

- da su rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog HR broj O-6238/18, njegovim nasljednicima proglašeni MR, sin ostavitelja i NR, kćerka ostavitelja, sve na temelju zakona, oporuke i sporazuma o diobi,

- da je građevinskim vještačenjem po vještaku za graditeljstvo Miru Glavašu na okolnosti visine minimalne tržišne cijene zakupnine zemljišno katasratske čestice 2214/1 k. o. [katastarska općina] od 2011. godine do izrade nalaza, utvrđeno da ukupna vrijednost zakupa do 30. ožujka 2021. iznosi 225.537,44 kune, koji iznos obuhvaća vrijednost zemljišta površine 200 m2 od 147.279,60 kuna, dok kamata iznosi 78.257,84 kune,

- da je vještak u dopuni nalaza i mišljenja naveo da prosječna cijena m2 zakupa građevinskog zemljišta iznosi 7,454 kune/m2 te dao dvije varijante izračuna kamata.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da tuženik nije u neposrednom posjedu predmetne nekretnine, niti je jedini nasljednik sada pokojne PR, pa na strani tuženika moraju biti obuhvaćeni svi njezini nasljednici. Također, utvrđuje da je predmetna nekretnina od susjednih nekretnina ograđena betonskim zidom koji jednim dijelom predstavlja i zid garaže povezane sa obiteljskom kućom tuženika, a na terenu sve čini jednu cjelinu, a građevinski radovi su dovršeni krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, pa tuženik navodi kako je prednik tuženika navedenu nekretninu stekao i građenjem.

11. Naime, utvrđuje da se prednici tuženika od kupoprodaje 1987. od ranijih vlasnika ZR i IR nalaze u kontinuiranom i neposrednom posjedu predmetne nekretnine koja je u cijelosti ograđena zidom kakav je i danas na terenu i pripojena je i čini sastavni dio parcele na kojoj se nalazi obiteljska kuća tuženika u kojoj živi njegov sin s obitelji koji koristi sporni dio na kojem se nalazi garaža, dvije masline, dio obiteljske kuće, što sve na terenu čini jednu cjelinu, a tužitelj nikad od pravnog prednika tuženika, njegovih roditelja nije tražio predaju u posjed navedene parcele površine 200 m2, vraćanje parcele u prvobitno stanje niti isplatu tržišne vrijednosti parcele. Konačno, utvrđuje da tuženik nije u neposrednom ni samostalnom posjedu predmetne parcele, niti je bio u vrijeme kupoprodaje niti u vrijeme gradnje, što i proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka.

12. Slijedom navedenog, utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je vlasnik stvari, da je vlasništvo stekao na originaran ili derivativan način, niti da je parcela u neposrednom posjedu tuženika i da je upravo tuženik pasivno legitimiran i od njega može tražiti predaju u posjed.

13. Naime, prema podatcima u spisu, pravni prednik tužitelja pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini crpi iz pravnog posla-kupoprodaje nekretnine zaključenog 1965. između ŽRS kao prodavatelja i ŽR kao kupca, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-92/80 od 27. kolovoza 1980.

14. U vrijeme kada je pravni prednik tužitelja kupio predmetnu nekretninu (1965.) primjenom pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list broj 84/46) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91) bila je propisana mogućnost stjecanja prava vlasništva i samim pravnim poslom, dakle bez upisa u zemljišnoj knjizi dakako ako je kupac nekretninu (koja je predmet ugovora) stekao od vlasnika. Naime, prema pravnom pravilu paragrafa 380 OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 41 OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninu vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja prava vlasništva dok se prema pravilu paragrafa 432 OGZ. -a trebalo radi uknjižbe prava vlasništva sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi.

15. U vrijeme kada je prednica tuženika kupila predmetnu nekretninu (1987. godine) bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO) koji je propisivao u čl. 30. i čl. 33. da se pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla stječe upisom u javnu knjigu ili na koji drugi odgovarajući način.

16. Također, u navedeno vrijeme ( 1965. i 1987.) primjenjuju se i pravna pravila Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine (dalje Pravna pravila ZZK), Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga iz 1930. godine i Zakona o zemljišnoknjiižnim diobama, otpisima i prijepisima iz 1930. godine. U primjeni ovih pravila sudska praksa je kod derivativnog stjecanja prava vlasništva na nekretninama, kao jednu od pretpostavki stjecanja zahtjevala vlasništvo prednika, dok se kod primjene načela povjerenja u zemljišne knjige (primjena samo kod derivativnog stjecanja prava vlasništva i kad su prava otuđivatelja s trenutkom sklapanja pravnog posla bila upisana u zemljišnim knjigama) cijenilo da je savjestan kupac nekretnine osoba koja pored pouzdanja u zemljišne knjige utvrdi i stanje kupljene nekretnine. Samo pouzdanje u zemljišne knjige i upisom prava vlasništva u te knjige, kupac se nije smatrao jačim u pravu nasuprot prijašnjem stjecatelju kojemu je nekretnina na temelju valjanog pravnog posla predana u posjed, a pravo vlansištva nije bilo upisano u zemljišne knjige. Dakle, u primjeni navedenih pravila, kupac nekretnine svoju savjesnost u stjecanju nije mogao opravdati samo pouzdanjem u zemljišne knjige već je to bio dužan provjeriti i posjedovno stanja nekretnine koju želi steći. Propuštanje ove dužne pažnje za kupca se cijenilo da je znao ili je morao znati da stvarno stanje glede prava vlasništva na nekretnini ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju. Prednica tuženika prema podacima u spisu svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini crpi iz pravnog posla ugovora o kupoprodaji zaključenog **.**.1987. sa OR i IR kao prodavateljima a koji upis je proveden u zemljišnim knjigama.

17. Prema tome prednica tuženika mogla je steći pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla ugovora o kupoprodaji isključivo pod uvjetom da su njezini prednici ZR i IR bili suvlasnici prijeporne nekretnine. Naime, na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvari, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koje postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Prodavatelji ZR i IR bili su upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici sporne nekretnine, pa je tužitelj u ovom postupku bio dužan dokazati da u trenutku sklapanja pravnog posla odnosno upisa prava vlasništva u zemljišne knjige prodavatelji nisu bili suvlasnici te nekretnine a što je kupac, prednik tuženika PR znala ili je morala znati. Naime, načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti savjesnog stjecatelja nekretnine koju je stekao u dobroj vjeri. Na načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može se pozivati onaj koji je znao ili je mogao znati da stanje zemljišne knjige ne odgovara stvarnom stanju. Pravni učinci načela povjerenja u zemljišne knjige djeluju samo u korist stjecatelja koji je bio u dobroj vjeri, koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno i da je različito od izvanknjižnog stanja. Tako bi i prednica tuženika bila pravno zaštićena glede stjecanja predmetnog knjižnog prava kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedino da je postupajući u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi i to na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za izvedeno stjecanje stvarnog prava na nekretnini.

18. Da bi se u ovom predmetu mogla donijeti zakonita odluka valja izvršiti uvid u povijest upisa u zemljišne knjige, a valja provjeriti i povijest posjedovanja sporne čestice kako bi se utvrdila površina navedene čestice kako u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 1965. godine, tako i u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 1987. godine, a isto tako kako bi se utvrdilo tko je u razdoblju od 1965. godine bio upisan kao vlasnik odnosno suvlasnik i posjednik sporne nekretnine.

19. Prema podatcima u spisu proizlazilo bi da tužitelj tvrdi da je vlasnik cijele kč. br. [katastarska čestica], budući da je između ŽRS (prednika tužitelja) i njegovog brata AR čiji sljednici su ZR i IR, ujedno prednici tuženika, izvršena dioba nekretnina na temelju koje je sporna nekretnina u cijelosti pripala predniku tužitelja HRS. S tim u vezi treba ukazati na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P- 472/1990 od 19. studenog 1992., donesenu u postupku koji se vodio po tužbi PR, prednice ovdje tuženika protiv tuženika ŽR, kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da su stranke suvlasnici za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženiku roku od 15 dana pristupiti materijalnoj diobi nekretnine na način da svakoj stranci pripadne u materijalni posjed i vlasništvo 1/2 dijela navedene nekretnine. Iz obrazloženja navedene presude proizlazilo bi da je pregledom spisa istog suda broj P-92/80 i priloženih skica vještaka geometra utvrđeno da je sporno zemljište nekada bilo vlasništvo braće ŽRS i ČR, da su braća među sobom se podijelila tako da je HRS ( predniku u tom postupku tuženika ) pripao dio sjeverno od magistrale, a ČR ( predniku u tom postupku tužiteljice ) dio južno od magistrale, pa slijedom toga nasljednici ČR nisu mogli tužiteljici PR prodati sporno zemljište. Također bi proizlazilo da je prema kopijama katastarskog plana nekadašnja čest. zem. [katastarska čestica] prije diobe među braćom obuhvaćala i dio koji je sada ispod magistrale. Sud prvog stupnja uopće nije ispitao niti raspravio pitanje tko je bio vlasnik predmetne nekretnine, da li su se braća ĐR i ČR podijelili kako to tvrdi tužitelj i kako bi proizlazilo iz navedene presude, da li je nekretnina prije diobe obuhvaćala i dio koji je sada ispod magistrale, kolika je ukupna površine sporne nekretnine, bolje rečeno nekretnine koja je bila predmet prodaje 1965. godine, a nije imao u vidu ni naprijed navedenu pravomoćnu presudu i s tim u vezi utvrdio da li u odnosu na dio zahtijeva ( utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] ) postoji zapreka za vođenje parnice, odnosno da li bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari.

20. Ako je pak riječ o pravu vlasništva stečenog građenjem, onda presuda ne sadrži razloge o pretpostavkama u kojima je vlasništvo stečeno. To iz razloga što obzirom na vrijeme koje je prema činjeničnim navodima u spisu gradnja izvršena (1987.), dakle do 1. siječnja 1997. ( kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) o zahtjevu valja odlučiti primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a tj. pretpostavkama stjecanja prava vlasništva po samom zakonu- građenjem na tuđem zemljištu u smislu odredbe čl. 24. -26. ZOV-a.

21. Dakle, ako tuženik tvrdi da je vlasništvo na nekretnini stekao građenjem, tada je na tuženiku dokazati da su se ostvarile pretpostavke koje zakon propisuje da se moraju ostvariti da bi graditelj postao vlasnikom nekretnine. Sukladno tome sud je bio dužan uzeti u obzir pitanje poštenja i savjesnosti graditelja i držanja vlasnika zemljišta u tijeku gradnje kao i pitanje, radi li se o zgradi ili drugoj građevini ( građevinskom objektu ).

22. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će utvrditi sve naprijed navedene činjenice u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

23. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 370. ZPP- a.

U Rijeci 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan