REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kžm-14/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Lidije Klašnja Petrović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SĆ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi majke i zakonske zastupnice AĆ u ime oštećene mlt. DĆ podnesenoj po opunomoćenici majke i zakonske zastupnice AĆ, odvjetnici Almi Opačak iz Slavonskog Broda, protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kovm-92/2024-26 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba majke i zakonske zastupnice AĆ u ime oštećene mlt. DĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Slavonskom Brodu na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 produljene su mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj AĆ i ŽĆ rođenoj 2007. godine na udaljenost manju od 200 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja veze s oštećenom AĆ i ŽĆ rođenoj 2007. godine koje su prethodno bile određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj KPz-DO-36/2024-10 od 6. lipnja 2024., a produljene rješenjem istog tijela broj Kis-DO-86/2024-20 od 5. rujna 2024. i broj Kir-DO-86/2024-41 od 11. studenog 2024. te rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kovm-92/2024-7 od 19. prosinca 2024. Produljene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude s tim da će sud svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza po službenoj dužnosti ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza, okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja produljenih mu mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
1.1. U točki V. istog rješenja protiv okrivljenika su na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08 u vezi članak 125. stavka 1. točka 1. ZKP/08 ukinute mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj mlt. DĆ rođenoj 2013. godine na udaljenost manju od 200 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja veze s oštećenom mlt. DĆ, koje su bile određene i produljivane prethodno navedenim rješenjima.
2. Protiv navedenog rješenja i to točke V. izreke pobijanog rješenja žalbu je podnijela majka i zakonska zastupnica AĆ u ime oštećene mlt. DĆ uvodno najavljujući žalbu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se žalba usvoji, preinači prvostupanjsko rješenje na način da se produlje mjere opreza i u odnosu na mlt. DĆ ili ukine prvostupanjsko rješenje u točki V. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalba podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud prihvatio navode svjedoka ĆĆ, psihologa OŠ Antun Mihanović koji je u tom svojstvu bio do 9. travnja 2025., koji je samo dvaput i to u mjesecu veljači 2025. i potom u mjesecu ožujku 2025. obavio razgovore sa mlt. DĆ i već joj prenosio pozdrave od oca te protivno pravilima struke iako je znao da je razgovor sa djetetom mlt. DĆ povjerljiv te stupio u kontakt sa okrivljenikom i prenosio mu detalje razgovora sa djetetom, a da u isto vrijeme nije stupio u kontakt s majkom i to iz razloga jer je poznanik sa okrivljenikom premda je morao otkloniti svoje postupanje. Žalitelj smatra da je navedeni svjedok i nema relevantnih saznanja bitnih za ovaj postupak jer je zadnji razgovor sa mlt. djetetom obavio u ožujku 2025., a odluka o ukidanju mjera opreza je donesena u rujnu 2025., dakle s odmakom od mjeseci od posljednjih saznanja koja ima navedeni svjedok, a kako isti nije sudski vještak iz područja psihologije njegove izjave ne mogu se uzimati kao vjerodostojne. Smatra da je na okolnosti ima li dijete želju viđati oca bilo potrebno ispitati samo dijete mlt. DĆ koja je sada u dobi od 12 godina
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje utječu na odluku o opstojnosti izrečenih mjera opreza u odnosu na mlt. DĆ. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da dokazi koji su priloženi uz podnesenu optužnicu ODO u Slavonskom Brodu broj KOz-DO- 59/2024-1 od 2. prosinca 2024. (koji su određeno navedeni pod točkom 11. pobijanog rješenja u četvrtom odlomku) upućuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 na štetu AĆ i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11 na štetu ŽĆ i mlt. DĆ, sve u vezi članka 51. KZ/11. Time je ispunjenja opća i temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, a zatim i mogućnost primjene mjera opreza, kao blažih mjera, koje se prema članku 98. stavku 1. ZKP/08 mogu odrediti ako postoje razlozi za istražni zatvor, ali se ista svrha može postići mjerom opreza. Sporno je u ovom slučaju je li pored opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i nadalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika u odnosu na dijete mlt. DĆ.
4.1. S obzirom na okolnosti počinjenja kaznenog djela na štetu mlt. DĆ za koje je osnovano sumnjiv, a to je da je čineći kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu supruge AĆ to činio pred njihovom djecom ŽĆ i DĆ na način da je svoju suprugu AĆ učestalo verbalno napadao i vrijeđao govoreći joj da je kurva, krava, glupa i nesposobna, čitao poruke iz njezinog mobitela, učestalo vikao na nju, gurao je i razbijao stvari po kući, iako svjestan da time ugrožava psihosocijalni razvoj djece, a ponekad vikao i na ŽĆ i mlt. DĆ i jednom prilikom sve tri navedene oštećenice istjerao iz kuće i zabranio im da se vrate, kao i okolnost da je prema navodima same ŽĆ okrivljenik sa sestrom DĆ imao bolji odnos uz uvažavanje činjenice da okrivljenik i supruga više ne žive zajedno niti na istoj adresi, a u odnosu na suprugu da okrivljenik i dalje ima određene mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja kontakta, onda doista mlt. DĆ više ne može biti izložena obiteljskom nasilju oca prema majci, a tako niti okolnostima da joj bude ugrožen psihosocijalni razvoj, pa dakle ne postoji opasnost od ponavljanja djela pod okolnostima za kakve je sada osnovano sumnjiv. Kada se pri tome uzme u obzir i činjenica da su prema navodima svjedoka BĆ, s kojim je kao psihologom škole koju pohađa mlt. DĆ ona razgovarala, a na razgovor je upućena po razrednici koja je u njezinu ponašanju primijetila promjene, te promjene u njezinu ponašanju nastupile kao posljedica odvojenosti od oca kojeg je željela viđati, koji joj je nedostajao i kojega se ona ne boji te je na taj način sud na posredan način došao do saznanja kakav je stav oštećene mlt. DĆ glede opstojnosti mjera opreza onda je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da više ne postoji posebna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 – opasnost od ponavljanja djela na štetu mlt. DĆ.
4.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se osporava sadržaj izjave VĆ kada je prenio sadržaj razgovora koje je imao sa mlt. DĆ, a što je potkrijepio zapisima razgovora sa istom i dovodi se u pitanje njegova stručnost glede mogućnost iznošenja mišljenja o tome što je u konkretnoj situaciji za mlt. DĆ u njezinom najboljem interesu, osporava se etičnost njegova postupanja jer je prenio sadržaj razgovora koje je vodio sa mlt. DĆ. Glede tih žalbenih navoda ukazuje se žalitelju da prvostupanjski sud odluku o ukidanju mjere opreza nije donio isključivo i samo na temelju izjave BĆ nego imajući u vidu sve relevantne okolnosti na koje i ovaj drugostupanjski sud ukazao pod točkom 4.1. obrazloženja. Je li i nije BĆ smio prenijeti sadržaj razgovora koje je vodio sa mlt. DĆ drugima, odnosno sudu ne utječe na vjerodostojnost njegovih navoda, a tvrdnje žaliteljice da je svjedok poznanik sa okrivljenikom čime aludira da je njegov angažman i njegovo postupanje usmjereno na nekakvo pogodovanje okrivljeniku su paušalne i ničim potkrijepljene. Nije zanemariva niti činjenica da premda je formalno podnositeljica žalbe mlt. oštećena DĆ, žalbu je u njezinom ime podnijela majka AĆ koja je u svojevrsnom sukobu interesa u ovom slučaju. Izlaganjem mlt. DĆ davanju nekakve formalne izjave kroz davanje iskaza kako bi se očitovala o tome želi li ona viđati oca ili ne izložilo bi se dijete dodatnoj traumi u smislu kao da se u prenesenom značenju od nje traži da bira između oca i majke. Stoga je izjava koju je mlt. DĆ dala psihologu i u vrijeme kada ju je dala od većeg je značenja jer ju je dala u jednoj opuštenoj atmosferi i vjerodostojnija je s obzirom da je dana bez pritiska da neka konkretna odluka ovisi upravo o sadržaju onoga što kaže. Mišljenje je ovgo drugostupanjskog vijeća da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju pravilno ukinuo određene mjere opreza koje su bile određene u odnosu na oštećenu mlt. DĆ.
5. Kako je vijeće našlo da nisu osnovani žalbeni razlozi na koje se poziva majka i zakonska zastupnica AĆ u ime oštećene mlt. DĆ, a ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu.
Slavonski Brod, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
