1              Poslovni broj Kž-384/2023-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-384/2023-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Maria Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B. OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19,– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-211/2021 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-211/2021 od 4. travnja 2023., opt. J. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 i zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo po čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, dok mu je za kazneno djelo po čl. 235. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

 

1.1. Na temelju čl. 51. KZ/11 opt. J. B. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, te mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 godine.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) opt. J. B. naloženo je plaćanje troška iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP u iznosu od 630,89 EUR[1] / 4.753,44 kn, koji iznos je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O. .

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da je izreka presuda proturječna, s obzirom je u izreci presude sud optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zakona u trajanju od "7", a u zagradi je slovima napisano "(šest) mjeseci". Suprotno takvim žalbenim navodima, riječ je o očitoj pogrešci u pisanju, te se nedvojbeno radi o jedinstvenoj kazni zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Naime, kada je prvostupanjski sud izrekao uvjetnu osudu (u presudi pogrešno navodi primijenio), naveo je "da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik J. B. u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo ", a isto proizlazi i iz obrazloženja presude gdje je u toč. 12. (str. 8 prvostupanjske presude) prvostupanjski sud naveo kako je optuženika "primjenom odredbi za stjecaj kaznenih djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci". Stoga nema nikakvog proturječja, a takva, očita pogreška, može se sanirati donošenjem rješenja o ispravku.

 

7. Državni odvjetnik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj upire da sud pri odlučivanju o vrsti i visini kaznenopravne sankcije nije pravilno ocijenio ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela, njegov odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, da je obranu iznosio dvije godine od inkriminiranog događaja kada je još uvijek bio očit njegov potpuni animozitet pa čak i mržnja prema oštećeniku, da mu se nije ispričao, da nije iskazao žaljenje zbog izgovorenih riječi i oštećenja vozila, da su njegovi navodi o podmirenju štete paušalni jer ni do danas nije nadoknadio materijalnu štetu oštećeniku u iznosu od svega 500,00 kn. Uz to, da je precijenio značaj olakotnih okolnosti jer mu je kao olakotno cijenio da se bori za obitelj, brak, suprugu i djecu, čime je de facto dao odobrenje za inkriminirano postupanje, zbog čega je uvjetna osuda preblaga kaznena sankcija kojom će se ostvariti ciljevi iz čl. 41. KZ/11.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve olakotne na strani optuženika, prvenstveno cijeneći činjenicu kako do zrele životne dobi (42 godine) nije dolazio u sukob sa zakonom, odnosno njegovu dosadašnju neosuđivanost, pa se, inkriminirano ponašanje optuženika može ocijeniti kao svojevrsni eksces u njegovom dotadašnjem neporočnom životu. Cijeneći uz to i nedostatak otegotnih okolnosti (to što se nije ispričao oštećeniku i iskazao žaljenje zbog izgovorenih riječi i oštećenja vozila ne može se cijeniti otegotnim okolnostima), složenu obiteljsku situaciju u kojoj se našao kada ga je supruga napustila i otišla s oštećenikom, pri čemu je odvela i djecu, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, te da je iskazao spremnost nadoknaditi štetu oštećeniku, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne, i to za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca, a za kazneno djelo prijetnje kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, kao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a onda mu u skladu s odredbom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom  provjeravanja od 1 godine, kojom će se kaznenopravnom sankcijom ostvarit sve one svrhe kažnjavanja koje propisuje odredba čl. 41. KZ/11.

 

7.2. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada navodi kako je sud propustio izrijekom odlučiti o njegovom prijedlogu da se optuženom na temelju čl. 62. KZ/11 izrekne posebna obveza i naloži da u određenom roku popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te da nije niti odlučio sukladno odredbi čl. 158. ZKP/08 o postavljenom imovinsko pravnom zahtjevu oštećenika. Naime, prvenstveno je za istaći kako je ošt. D. M. na raspravi 5. listopada 2022. (list 61 spisa) izričito izjavio da ne postavlja imovinskopravni zahtjev pa sukladno tome prvostupanjski sud nije niti imao osnova optuženika obvezati na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva ili ga pak uputiti u parnicu, a nastavno tome niti izreći mu posebnu obvezu iz čl. 62 st. 1. toč. 1. KZ/11 (da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom) u situaciji kada imovinskopravni zahtjev nije postavljen.

 

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 22. rujna 2023.

 

 

                     Predsjednik vijeća

                                                                                                            Mario Kovač, v. r.