Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1               Poslovni broj: 11 Us I-243/2023-7

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni  broj: 11 Us I-243/2023-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz B., M. 8A, kojeg zastupa opunomoćenik L. Š., odvjetnik u P., F. 16, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi prisilne naplate komunalnog doprinosa, 21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/22-01/12, URBROJ: 2163-18-09/3-22-04 od 2. prosinca 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem o ovrsi komunalnog doprinosa Općine Medulin, Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje KLASA: UP/I-415-01/21-01/0033, URBROJ: 2163-27-04-5-22-1 od 31. prosinca 2021. pod toč. 1. utvrđeno je da ovršenik D. P., ovdje tužitelj, na temelju ovršne isprave, rješenja o komunalnom doprinosu KLASA: UP/I-944-09/17-02/0521, URBROJ: 2168/02-03/03-17-2 od 27. studenog 2017., koje je svojstvo izvršnosti steklo 16. prosinca 2017., duguje  na ime dospjelog duga komunalnog doprinosa iznos od 68.137,30 kn i to glavnicu u iznosu od 55.533,40 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu od 12.603,90 kn. Toč. 2. izreke određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovdje tužitelja po svim računima, a po potrebi i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih ovdje tužitelj vodi svoje račune ili ima oročena sredstva te prijenosom zaplijenjenih sredstava, uzimajući u obzir izuzeća propisana odredbom čl. 155. Općeg poreznog zakona i odredbom čl. 172. Ovršnog zakona, koji se primjenjuju u vezi s odredbom čl. 151. Općeg poreznog zakona i odredbom čl. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, uz daljnja utvrđenja u toč. 3. do 8. izreke.

              2. Protiv citiranog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/22-01/12, URBROJ: 2163-18-09/3-22-04 od 2. prosinca 2022. odbio kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika uslijed povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi tužitelj navodi dijelove obrazloženja pobijanog rješenja tuženika, poziva se na pregovore između tužitelja i Općine Medulin u svezi prijeboja tražbine tužitelja prema Općini Medulin i tražbine Općine Medulin prema tužitelju, za koje smatra kako govore u prilog nepostojanja duga po osnovi komunalnog doprinosa. Tužitelj ističe kako je izrađen i nacrt Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između Općine Medulin s jedne strane te ovdje tužitelja i R. P. s druge strane (dalje: Sporazum), detaljno opisujući tijek pregovora u svezi izrade navedenog nacrta Sporazuma. U tom smislu navodi kako je između ovdje tužitelja, R. P. i Općine Medulin u tijeku parnični postupak koji se pred Općinskom sudom u Puli-Pola vodi pod poslovnim brojem P-610/2022.

 

4. U nastavku tužbe tužitelj upire na nedostatke obrazloženja pobijanog rješenja koji se odnose na manjkavost razloga o odlučnim činjenicama. U tom smislu osporava da bi predmetni dug po osnovi komunalnog doprinosa dospio, a sve imajući u vidu predmetni nacrt Sporazuma. Tužitelj navodi kako je iz cjelokupne dokumentacije vidljivo da je volja stranaka da se odgodi izvršenje rješenja o komunalnom doprinosu, pri čemu tužitelj smatra kako je odgoda izvršenja predmetnog rješenja moguća iako rješenje o odgodi izvršenja (upravni akt) nije doneseno. 

 

5. Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik bio dužan po službenoj dužnosti utvrditi nastup zastare prava na naplatu komunalnog doprinosa, a što je tuženik propustio učiniti, smatrajući kako je nastupila zastara prava na naplatu komunalnog doprinosa. Također, tužitelj navodi kako je podnio prvostupanjskom tijelu 17. svibnja 2022. zahtjev za utvrđenje zastare. Završno, tužitelj smatra kako nije u obvezi platiti komunalni doprinos iz razloga što Općina Medulin nije izgradila objekte i uređaje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2017.

 

6. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te obvezati tuženika na naknadu troškova ovog spora tužitelju.

 

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja. Dodatno je naveo kako je o odgodi izvršenja rješenja, odnosno odgodi roka za naplatu komunalnog doprinosa bilo potrebno donijeti upravni akt, koji spisu ne prileži, pri tom ukazujući kako je pravo i obveza prvostupanjskog tijela izvršiti prisilnu naplatu dugovanja u predmetnoj upravnoj stvari. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženik je naveo kako je prvostupanjsko tijelo dužno voditi računa ne bi li nastupila zastara potraživanja sukladno odredbi čl. 108. Općeg poreznog zakona. Što se tiče tužbenih navoda koji se odnose na vrijednost zemljišta i razlog zbog kojih izvlaštenje nije provedeno tuženik je istaknuo kako potonje navedeno nije predmet ovog postupka. Slijedom svega iznesenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev. 

 

              8. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 13. rujna 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom čl. 39. st. 2. u vezi s čl. 37. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). Na istom ročištu opunomoćenik tužitelja ostao je kod svih navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te predloženih dokaza. Nadalje je opunomoćenik tužitelja predložio da se u ovom sporu odredi prekid iz razloga što je tužitelj 17. svibnja 2022. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za utvrđenje zastare prava na utvrđenje i zastare prava na naplatu komunalnog doprinosa pa su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za prekid ovog spora u skladu s odredbom čl. 45. ZUS-a.

 

              9. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti po tužitelju predložene dokaze očevidom na licu mjesta, građevinskim vještačenjem, mjerničnim vještačenjem, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka R. P. te saslušanjem tužitelja, ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

 

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11. Odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) propisano je kako se rješenje iz st. 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

 

12. Sukladno odredbi čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

 

              13. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare prava na naplatu komunalnog doprinosa, a koji prigovor je ocijenjen neosnovanim. Ovo stoga što pravo na naplatu komunalnog doprinosa zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza u smislu odredbe čl. 108. st. 1. i 2. OPZ-a. Citirana odredba čl. 108. st. 1. i 2. OPZ-a se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 83. st. 3. ZKG-a (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1738/2022-3 od 30. rujna 2022.

 

              14. U konkretnom slučaju, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi komunalnog doprinosa 31. prosinca 2021. nije nastupila zastara prava na naplatu dužnog komunalnog doprinosa jer nije proteklo šest godina od dana kada je zastara počela teći (1. siječnja 2018.).

 

              15. Što se tiče navoda tužitelja kako nije u obvezi platiti komunalni doprinos iz razloga što Općina Medulin nije izgradila objekte i uređaje komunalne infrastrukture prema Programu gradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture za 2017. godinu valja reći kako navedeno nije od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari. Ovo stoga što se o povratu uplaćenih sredstava po osnovi komunalnog doprinosa odlučuje na temelju podnesenog zahtjeva za povrat razmjernog dijela uplaćenog komunalnog doprinosa, o čemu je tužitelju dana valjana uputa u toč. 5. izreke rješenja o utvrđivanju komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-944-09/17-02/0521, URBROJ: 2168/02-03/03-17-2 od 27. studenog 2017. Slijedom navedenog, u ovom sporu se ne može postaviti takav zahtjev, već se o takvom zahtjevu može odlučiti u zasebnom upravnom postupku.

 

              16. Tužitelj iznosi i navode koji se odnose na odgodu izvršenja rješenja, odnosno odgodu roka za naplatu komunalnog doprinosa u pogledu postojanja volje stranaka da se odgodi rok. Međutim, takvi navodi se ne mogu prihvatiti na zakonu osnovanima. Naime, o eventualnoj odgodi izvršenja rješenja potrebno je donijeti rješenje o odgodi i to na temelju zahtjeva utvrđenog obveznika plaćanja komunalnog doprinosa, a kako je to pravilno naveo tuženik u odgovoru na tužbu.

 

              17. Što se tiče navoda tužitelja koji se odnose na sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja valja reći kako obrazloženje pobijanog rješenja sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, pobijano rješenje sastavljeno je u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima navodi tužitelja.

 

              18. Završno, valja se osvrnuti i na postavljeni prijedlog za prekid ovog spora iz razloga što je tužitelj 17. svibnja 2022. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za utvrđenje zastare i to zastare prava na utvrđenje i na naplatu komunalnog doprinosa. Odredbom čl. 45. st. 1. ZUS-a propisano je kako će sud će rješenjem prekinuti spor: 1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu, 2. kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor se s obzirom na narav upravne stvari može nastaviti, 3. kad je to propisano zakonom. Sud rješenjem može prekinuti spor: 1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom kao i kad sud odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije, 2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje (st. 2.).

 

              19. Po ocjeni ovog suda nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za prekid spora, slijedom čega u konkretnom slučaju nije bilo mjesta usvajanju postavljenog prijedloga te određivanju prekida ovog upravnog spora.

 

              20. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje ocijenjeno je zakonitim pa je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

              21. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako su tužitelji izgubili ovaj spor, to je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u skladu  s odredbom čl. 79. st. 4. ZUS-a te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

             

 

U Rijeci 21. rujna 2023.

 

                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                                                   Dubravka Zec

             

 

 

 

 

 

             

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu