REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4432/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Kozina Barišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-435/2024-4 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-398/2019 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-435/2024-4 od 3. lipnja 2025. (u dijelu s kojim nije uspio u postupku), s time da iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je isti podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj navodi da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje se očitovalo kroz nedostatak jasnog i uvjerljivog obrazloženja toga suda za radikalnu promjenu omjera odgovornosti što ukazuje na potpunu arbitrarnost osporavane odluke, a osobito imajući na umu težinu pretrpljenih ozljeda tužitelja, kao i trajanje predmetnog parničnog postupka. Nadalje, u prijedlogu se navodi da drugostupanjski sud bez obzira što je prihvatio utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije pružio jasno i uvjerljivo objašnjenje zašto uvažava isključivo tuženikove žalbene navode te tako tužiteljevu odgovornost neosnovano povećava na 50% i time bitno smanjuje dosuđenu naknadu. Tužitelj smatra da takvo postupanje predstavlja arbitrarnost u donošenju sudske odluke i povredu prava na obrazloženu sudsku odluku. K tomu, navodi da tvrdnja drugostupanjskog suda da je tužitelj samo „paušalno naveo povrede“ je pogrešna s obzirom na to da je tužitelj u svojoj žalbi precizno specificirao žalbene razloge. Smatra da takovo postupanje ukazuje na povredu načela jednakosti oružja i prava na pravično suđenje (čl. 26. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), jer sud nije jednako „tretirao“ obje strane u žalbenom postupku.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti odnosno odbiti kao neosnovan te je zatražio naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu, obrazloženje drugostupanjske presude i navode tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije, ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, stav je ovoga suda da je drugostupanjska presuda obrazložena, da nije arbitrarna ili očito nerazumna. Stoga ništa ne ukazuje na povredu prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku. Nadalje, na žalbene navode drugostupanjski sud je odgovorio u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, dok tužitelj u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio žalbu s jasnim naznakama dijelova koji bi bili sporni i na koje nije odgovoreno. Konačno, stav je ovog suda da je tužitelju bilo omogućeno da u postupku iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku pa tako i u žalbenom postupku pred drugostupanjskim sudom. Stoga, ništa ne ukazuje da bi mu bilo povrijeđeno načelo jednakosti oružja i pravo na pravično suđenje. Pritom, treba naglasiti da revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje primarno vezana za donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Dakle, primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije doista ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, te povredu načela jednakosti oružja. Stoga, po ovoj osnovi, nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
7. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta procesna radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
