Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9131/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆE, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĆE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj Pp-2329/2025 od 12. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĆE i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ĆE obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 (sto) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj Pp-2329/2025 od 12. kolovoza 2025., okrivljeni ĆE proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora od 47 dana, a na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme zadržavanja dana 2. lipnja 2025.
Istom presudom okrivljeniku su na temelju odredbe članka 16. i 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ŠE i udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa], obje u trajanju od sedam mjeseci.
Na ime troškova prekršajnog postupka okrivljenik je obvezan na plaćanje paušalnog iznosa od 250,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni ĆE je po svom branitelju Matku Ostoiću, odvjetniku iz Zagreba, podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama, te prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe odnosno blaže kazni.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.
5. Unatoč činjenici da se prvostupanjska presuda pobija po svim zakonom dopuštenim osnovama, sadržajno i smisleno ista se pobija isključivo zbog utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Stoga u odnosu na žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava valja odgovoriti da one povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, a na žalbu u kojoj su konkretizacije u cijelosti izostale nije moguće odgovoriti.
6. U odnosu na činjenično stanje, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku analizirao i cijenio obranu okrivljenika, iskaz žrtve ŠE, provedeno suočenje između okrivljenika i žrtve te dokumentaciju priležeću spisu. Odluku o krivnji je valjano i detaljno obrazložio te se žalitelj upućuje upravo na obrazloženje prvostupanjske presude koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
7. Žalitelju se dodatno odgovara da je izostanak neposrednih svjedoka prekršaju obiteljskog nasilja gotovo pravilo odnosno ako je netko prisutan onda su to uglavnom djeca, pa tako i u konkretnoj inkriminaciji. Kada prvostupanjski sud kroz načelo neposrednosti ima mogućnost sa sigurnošću utvrditi činjenično stanje, izbjegava se u sudski postupak u svojstvu svjedoka uključivati djecu, pogotovo tako niske kronološke dobi kao što su djeca okrivljenika i žrtve. Razloge je gotovo suvišno navoditi, jer niti sam žalitelj ne predlaže ispitivanje djece. Naime, prvostupanjski sud mogao je utvrditi činjenično stanje i bez ispitivanja svjedoka – djece, dao je razloge, a žalitelj isto nije doveo u sumnju.
8. Isključiva namjera žalitelja, inače specijalnog povratnika, je izbjeći odluku o krivnji i kaznu, pa to čini na nedopustiv način dovodeći u pitanje ispravnost osobe žrtve time što po njegovim riječima nije kao žrtva zatražila posebnu zaštitu, pa stoga valjda niti nije žrtva. U tom smislu mu se odgovara da nasilnik uistinu nije taj koji će procjenjivati koji bi bio ispravan način nošenja žrtve sa nasiljem i posljedicama nasilja kojima je izložena.
9. Jednako navedenom, na konstataciju da bi bilo razumno da se žrtva iselila iz kuće njegovih roditelja nakon počinjenog odnosno ponovljenog nasilja, žalitelju se odgovara da predmet ovoga postupka nije imovina i vlasništvo, pravo na posjed i pripadanje, a žrtva se ponijela upravo onako kako se nosi svaka majka kada unatoč svim problemima ne napušta svoju djecu te ne remeti njihovu svakodnevnicu u onom sigurnom i utješnom dijelu. Stoga, način na koji se žrtva nosi s nasiljem kojem je izložena ne dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost, a najmanje da bi upućivalo na okrivljenikovu nevinost.
10. Razmotrivši povodom žalbe odluku o kazni, a vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, ovaj sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda. Kazna zatvora, izrečena u mjeri gotovo zakonskog minimuma, trebala bi ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona. Već navedeno, a to je specijalni povratnik, izrečene zatvorske kazne i pri tome i dalje izrazito naglašena protupravna upornost bez daljnjega zahtijeva i primjenu zaštitnih mjera iz članka 16. i 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji - zabrane približavanja na udaljenost manju od 100 metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ŠE i udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi [adresa], a njihovo trajanje trebalo bi biti dostatno u odnosu na okrivljenika u smislu specijalne prevencije, a u odnosu na žrtvu da u suradnji s nadležnim institucijama (prije svega zavodom za socijalni rad) osigura uvjete za vlastitu sigurnost i sigurnost djece.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 8 ovjerenih prijepisa.
