REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1238/2024-19

P R E S U D A

I

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja FČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju pun. Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. FČZ, 3. VČZ, 4. VČ pok. IČ, 5. DČ. IČ, 6. ŽČ, 7. MČ, 8. EČ ž. IČ, 9. ZČ F, 10. PČ F, 11. ĆČ pok. V F, 12. CČ pok. V, 13. ZČ. V, 14. IČ pok. I, 15. ZČ ud. V, oni ad/2 – ad/15, zastupani po privremenom zastupniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku iz Omiša,16. KČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. ĐČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 13. listopada 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 15. listopada 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj FČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini 897 m², d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini 31 m², ukupne površine 928 m², k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A skice vještaka Davora Bubala od 11.9.2025. god. i koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda, uz izbris dosadašnje uknjižba, što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da su još prije više od stopedeset godina njegovi prednici zasnovali vlast na uparničenoj nekretnini i da kontinuitet tada uspostavljene vlasti postoji do sada pa da utoliko, budući da su baš njemu/tužitelju pripali svi pravni učinci tih ranije vršenih vlasti, da on kao sadašnji posjednik promatrane nekretnine jeste i do istodobno i isključivi, istina izvanknjižni, vlasnik te nekretnine koja predstavlja posredni predmet spora ove parnice.

1.1.Zahtijevao je da postojanje opisanog prava sud deklarira presudom i njega ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Tužena ad/1 Republika Hrvatska je kroz tijek parnice osporavala osnovanost tužiteljevog zahtjeva, a po okončanju dokaznog postupka priznala je taj zahtjev kako pravno osnovano zahtijevanje.

3. Privremeni zastupnik tuženika ad/2 – ad/15, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

4. Ostali tuženici (oni ad/16 i ad/17), iako im je uredno dostavljena tužba i mada su uredno pozivani pristupati ročištima, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

5. U dokaznom postupku pročitani su izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-281/11 od 19.9.2011. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Davora Bubala od 11.9.2025. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina koje je on ispisao u okviru prethodno opisanog uratka, te su u statusu svjedoka saslušani MČ, GČ pok. I i ŠČ pok. ŠČ.

6. Pravno su osnovani zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici.

7. Već smo u odlomku 2. obrazloženja ove odluke kazali na koji način je tužena Republika Hrvatska raspolagala u odnosu na onaj dio zahtijevanja koji je spram nje postavio tužitelj.

7.1.Sada samo ponavljamo da je tužena Republika Hrvatska, po očito pravilnoj ocjeni rezultata dokaza, raspolagala priznanjem spram nje postavljenog tužbenog zahtjeva.

7.2.Pak, nakon tog i takvog raspolaganja, ovom sudu preostalo je postupiti na način propisan čl. 331 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91-155/23), dakle prihvatiti zahtjev tužitelja u onom dijelu u kojem je postavljen spram tužene Republike Hrvatske i to, kako u smislu izricanja deklaracije o postojanju isključivo tužiteljevih vlasničkih prava na uparničenom dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i udjele njemu ovlasti da pravo koje mu pripada u odnosu na Republiku Hrvatsku na promatranom dijelu te kat. č. zem., u smislu čl. 130 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV) i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24; dalje ZZK), upiše u mjerodavnu evidenciju vlasništva nekretnina.

8. Okončana je dakle parnica na relaciji tužitelj – tužena Republika Hrvatska na osnovi stranačkih raspolaganja. No, u preostalom dijelu takva raspolaganja nisu uslijedila u odnosu na promatranu nekretninu u onom dijelu u kojem tu nekretninu tvori dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je odluku na promatranoj relaciji tužitelj – fizičke osobe vezano za tu nekretninu, valjalo donijeti na osnovi ocjene parničnih dokaznih rezultata.

8.1.Pak, nakon što je analizirao i ocijenio sada promatrana stranačka raspolaganja i rezultate dokaza koji su pribavljeni radi zauzimanja stajališta o ne/ostvarenju važnih činjenica u okviru promatranog odnosa – zbog niže izloženih razloga – o sadržaju tog odnosa odlučeno je kao u izreci ove odluke.

9. Nisu u ovoj parnici svjedočile osobe koje su sporadično promatrale stanja na predmetnoj nekretnini, nego osobe koje su ta stanja promatrale u vremenskom kontinuitetu od pedesetih godina prošlog stoljeća (MČ pok. D) pa naovamo.

9.1.Pak, te su osobe – svjedoci iznijeli posvjedočenja – ponajprije – da je u početnom dijelu njihovih sagledavanja stanja na predmetnoj nekretnini, dakle još netom spomenutih godina prošlog stoljeća, uparničenu nekretninu posjedovao sada pok. MČ, tužiteljev djed, – nadalje – da je nakon 1984. god. i ostvarenja smrti tog ranijeg vršitelja vlasti nekretninu nastavio posjedovati tužiteljev sada pok. otac TČ pok. MČ te – napokon – da je baš ovopostupni tužitelj, po očevoj smrti i učinjenoj diobi očeve ostavine sa sunasljednikom MČ pok. Ž, njegovim/tužiteljevim bratom, uspostavio njegovu vlast na promatranoj nekretnini i da tu vlast (s "ispravljenom međom" u odnosu na sjevernije položenu nekretninu HČ svjedoka saslušanog u ovom postupku), i trenutačno vrši.

10. Dakle, osobe kojima se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima su svjedočili u ovoj parnici, u potpunosti su (uz druge okolnosti) potvrdile i to da je tužitelj istinito tvrdio kako o osobama njegovih prednika na onom dijelu uparničene nekretnine nad kojim su u mjerodavnoj evidenciji vlasništva nekretnina zavedena prava fizičkih osoba, tako i o tome da je sve pravne učinke stečene posjedovanjem tog zemljišta u nizu njegovih opisanih prednika, naposljetku, baš on stekao.

10.1.Iskazivanja svjedoka, osim što su zasnovana na neposrednim zapažanjima i potpuno okolnosna, a k tome i suglasna, u ovom postupku potvrđena su i rezultatima, kako literarnih dokaznih sredstava, tako i rezultatima parnične radnje uviđaja.

10.2.Još k tome, promatranim iskazivanjima ne proturječi rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku.

10.3.Napokon, baš nitko u ovom postupku nije niti kušao (pa niti tuženici) argumentirano osporiti, a kamo li da je osporio istinitost iskazivanja promatranih svjedoka.

10.4.Zbog svih pobrojanih razloga ovaj sud je naprosto morao iskazivanjima sagledavanih svjedoka u potpunosti podariti vjeru.

11. Pak, nakon podarivanja vjere iskazivanju promatranih svjedoka naprosto je valjalo držati dokazanim da su svi pravni učinci posjedovanja promatrane nekretnine po njegovim prednicima kroz barem sedamdesetogodišnje razdoblje naposljetku pripali baš ovopostupnom tužitelju, dakle onome koji i aktualno vrši vlast na posrednom predmetu spora ove parnice.

12. St.3.čl. 159. ZV propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

13. Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da su tužiteljevi prednici i on osobno predmetnu nekretninu (naglašavamo, sada se, istina u kontekstu njene ukupnosti, promatra samo onaj dio nad kojim postoji upisano pravo fizičkih osoba, a promatra se tako samo zato što je o stjecanju preostalog dijela uparničene nekretnine elaborirano pod 7., 7.1 i 7.2 ovog obrazloženja) – do sada – samostalno posjedovali (posjeduju) kroz sedamdesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičkih vlasti njegovih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo tužiteljeva prava, naprosto preostalo zaključiti da i na promatranom dijelu nekretnine, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji isključivo tužiteljevo, izvanknjižno stečeno, vlasničko pravo.

13.1.Stoga je i valjalo zaključiti da i deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici prema tuženim fizičkim osobama ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

14. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima propisa označenih u odlomku 7.2 ove odluke, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

14.1.Tužitelj je, makar je posjed i na onom dijelu predmetne nekretnine nad kojim su u evidenciji upisana prava fizičkih osoba stekao na derivativnoj osnovi, samo pravo i na tom dijelu prema tamo označenim titularima stekao je dosjedanjem, dakle na originarnoj osnovi.

14.2.Stoga i onaj dio njegovog kondemnatornog zahtjeva postavljenog u parnici prema fizičkoj osobi, u smislu određenja netom spomenute (u odjeljku 13. spomenute) norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

15. Dakle, i prema fizičkoj osobi postavljeni tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

15.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti.

16. Rezimirano kazano, dakle, u ovoj parnici je utvrđena pravna osnovanost svih tužiteljevih postavljenih zahtjeva.

16.1.Stoga je imala uslijediti i uslijedilo je donošenje odluke izložene u izreci.

U Imotskom 15. listopada 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.