Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-698/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽIA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Pencinger, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po Branimiru Iveković, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1072/2019-24 od 29. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1072/2019-24 od 29. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.764,84 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.628,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Navodi kako se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF konkretno presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/2013. a također da je sud počinio bitne povrede postupka odbijanjem dokaznih prijedloga tužene pri čemu napominje da nije proveden niti dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
2.2. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je u kolektivnom sporu pružena zaštita potrošačima na apstraktnoj razini te obzirom na sve navedeno ne mogu se primijeniti stajališta sudova iz toga spora što potvrđuje i sama tužiteljica kada u predmetnom postupku traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je po njezinim navodima već utvrđena ništetnim.
2.3. U pogledu provedenog vještačenja navodi da je tužena mijenjala kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih parametara što je trebalo biti utvrđeno financijskim vještačenjem.
Prema nalazu vještaka proizlazi kako su stranke imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu a što je protivno volji ugovornih strana.
2.4. Tužena također osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose jer je to u suprotnosti s odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO).
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedene odredbe.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 21. veljače 2007., broj: 918-50-3932433, prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 67.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 120 mjeseci i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 3,95% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa na više (4.45%, 5,45%, 5,00%, 4,75%) a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.764,84 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07.), nadalje odredbu članka 502.c. ZPP-a te odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a kao i na pravna shvaćanja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača zaključuje da se radi o ništetnoj odredbi ugovora te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9.1. Ovaj sud prvenstveno napominje. suprotno žalbenim navodima da u konkretnoj parnici nije postavljen deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe već restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.
9.2. Međutim da je takav zahtjev i postavljen tužiteljica bi imala pravni interes za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe bez obzira što je navedena odredba već utvrđena kao ništetna u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Pri tome ovaj sud napominje da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud
Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III- 5458/2021.).
10.4. Teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru je na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te pravilnom ocjenom njenog iskaza utvrdio da nije bila upoznata od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika jer se njegovim saslušanjem navedene sporne činjenice ne mogu utvrditi. Naime javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nije mogao tužiteljici kao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope jer za to nema potrebno znanje niti za to ima zakonske ovlasti.
U pogledu ostalih predloženih dokaza iz odgovora na tužbu odnosno saslušanja djelatnika tužene ovaj sud napominje da je tužena odustala od ovog dokaznog prijedloga još na pripremnom ročištu od 03. listopada 2024.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljičinog zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (13. lipnja 2014.,) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
10.7. U pogledu žalbenih navoda da je prvostupanjski sud prihvaćanjem zahtjeva za isplatu kako je postavljen nakon provedenog vještačenja svojom odlukom izmijenio ugovor s promjenjivom kamatnom stopom u ugovor s fiksnom kamatnom stopom treba napomenuti da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu ne znači i da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o fiksnoj kamatnoj stopi već se radi o saniranju negativnih učinaka takve odredbe a na isti način treba promatrati i kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu imajući u vidu vrijeme sklapanja ugovora i njegovo povećanje tijekom otplate kredita.
11. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
