REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj P-583/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu Vlatki Markuš, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stefani Vrh, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. SĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. PĐZ – DOBŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Švicarske Konfederacije, Carl – Spittelsstr., Zuerich 8053, svi zastupani po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Sarić, odvjetnici u Poreču, radi isplate, 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici da isplati tužitelju ad6 FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 544,16 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na:

- iznos od 136,04 EUR teku od 31. prosinca 2019. godine;

- iznos od 136,04 EUR teku od 31. prosinca 2020. godine;

- iznos od 136,04 EUR teku od 31. prosinca 2021. godine;

- iznos od 136,04 EUR teku od 31. prosinca 2022. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 31. svibnja 2023. podnijeli tužbu u kojoj navode da zajedno sa tuženicom dolaze upisani kao vlasnici nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 587 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška],u k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja stambenu zgradu s više etažiranih stambenih jedinica u vlasništvu parničnih stranaka. Između parničnih stranaka da je postojao međusobni usmeni dogovor u vezi održavanja zgrade, a između ostalog i kako će svi suvlasnici plaćati zajedničku pričuvu na jedan bankovni račun i to za tekuću godinu, a najkasnije do završetka te godine. O tome da su 2. listopada 2022. sastavili i pisani „Dogovor stanara“. Prilikom sklapanja predmetnog dogovora, uz ostale suvlasnike, da je bila prisutna i tuženica koja da je isti dogovor stanara i potpisala. Tuženica da je na ime troškova pričuve, na zajednički račun stanara otvoren u Zagrebačkoj banci, IBAN:

[broj bankovnog računa], a koji račun da je otvoren isključivo u tu svrhu, uplatila iznose i to: 30. travnja 2012. iznos od 272,08 EUR za 2011. i 2012., 07. listopada 2013. iznos od 136,04 EUR za tekuću godinu, 3. kolovoza 2015. iznos od 272,08 EUR za 2014. i 2015., 03. listopada 2017. iznos od 272,08 EUR za 2016. i 2017., 26. travnja 2019. iznos od 136,04 EUR za 2018., koja da je ujedno i posljednja njezina uplata na ime pričuve za predmetnu nekretninu. Sukladno dogovoru stanara, pričuva da se je plaćala na privatan račun tužitelja ad6, FĐ. Godišnji iznos pričuve za tuženicu da iznosi 136,04 EUR, sukladno veličini njezinog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini. Odredbom članka 85. stavak 2. ZVDSP-a da je propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok da je odredbom članka 89. stavak 1., propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok da je odredbom stavka 2. propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno. Predmetnim dogovorom stanara u točki 8. da je utvrđeno kako se većina stanara slaže da se gđi. MĐ, ovdje tuženici, otpiše dio duga koji da se odnosi na obvezu plaćanja pričuve, a sve u protuvrijednosti dvije godišnje pričuve za razdoblje od 2020. i 2021. te da se ista obvezuje plaćati pričuvu za 2022. pa nadalje. Međutim, tuženica da to nije učinila te da i dalje izbjegava svoju obvezu plaćanja pričuve te samim time da nije platila pričuvu niti za 2022., čime da nije ispunila svoju obvezu, zbog čega tužitelji da sada traže da se isplati pričuva za sva razdoblja. Obzirom da je pričuva strogo namjenska, zajednička imovina suvlasnika zgrade, koja služi za pokriće svih troškova održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, izbjegavanje plaćanja pričuve kao zakonske obveze od strane tuženice da dovodi do nelagode ostalih suvlasnika koji su do sada uredno plaćali te i dalje plaćaju pričuvu za potrebe manjih ili većih sanacija zgrade koje da su s godinama potrebne. Tužitelji da su suglasni da se utuženi iznos isplati na račun tužitelja ad6 FĐ kojemu je i do sada plaćana pričuva. Slijedom navedenog, predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena u potpunosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe da ne duguje utuženi iznos tužiteljima, da su tužitelji postignutim usmenim, a onda i pismenim dogovorom koji su svi potpisali i koji sami prilažu kao dokaz u ovome predmetu, dokument pod nazivom “Dogovor stanara” otpisali tuženici obvezu plaćanja pričuve za 2020-u i 2021-u. Neispravno da tužitelji postupaju kad se u odnosu na iznos koji otpisuju za pričuvu za razdoblje 2020-2021 izjašnjavaju u tužbi da je naznačeni otpis bio uvjetovan ispunjenjem obveza tužene, što da je netočno i što da niti ne proizlazi iz dokumenta “Dogovor stanara” koji da su sami priložili. Naime, iz istoga da proizlazi da se tuženoj otpisuje dug za naznačeno razdoblje, te da se ista obvezuje plaćati dalje pričuvu. Tužitelji da nisu otpisali dio duga tuženici iz razloga da bih nastavila platiti pričuvu, što da je potpuno životno nelogično, već radi ranije postignutog dogovora, a sve iz razloga što tuženoj nisu izvršeni radovi postava izolacije na njezinom stanu, a koje troškove u iznosu od 9.632,00 kuna da je tužena uplatila u pričuvu još 31.07.2010. Ističe da u ovome predmetu nije sporna činjenica da se pričuva mora plaćati, te da uopće ne dovodi u pitanje obvezu plaćanja pričuve, već da je sporna visina iznosa same pričuve koju ista treba podmiriti, te kome će se uplaćivati pričuva. Zgrada na adresi [adresa] da broji više od tri stana, te stanari, ovdje tužitelji i tužena moraju imenovati upravitelja zgrade sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe da stanari nemaju sklopljen Međuvlasnički ugovor kojim će urediti svoja prava i obveze, nemaju sklopljen Ugovor o upravljanju kojim je određen upravitelj zgrade, kojim će se između ostalog odrediti tko će kao upravitelj upravljati i primati pričuvu na koji način itd. Tužitelj FĐ da nije upravitelj zgrade, te nema nikakav legitimitet primati pričuvu. Na te činjenice tužena da je pismeno putem odvjetnika i usmeno upozoravala stanare, međutim isti da su se oglušili. Navela je kako ju stanari ne pozivaju na sastanke niti je istoj omogućeno da kao suvlasnik sudjeluje u odlučivanju a što da je i propisano člankom 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelji da zahtijevaju od suda da donese presudu kojom će se naložiti tuženoj da isplati utuženi iznos na račun tuženika FĐ, što da je protuzakonito, jer pričuva predstavlja zajedničku namjensku vezanu imovinu svih suvlasnika zgrade, prema takvom zahtjevu ispada kao da je tuženica naznačenom tužitelju nešto osobno dužna pa se zahtjeva da mu ista isplati. Prema zapisniku od 01.09.2023., koji da je umetnut tuženoj u poštanski sandučić, jer ista nije znala za održani sastanak, niti da ju je itko obavijestio, da je navedeno kako će jedan od tužitelja FĐ ugasiti postojeći račun, te da će se pričuva plaćati na račun jedne od stanara zgrade ovdje tužiteljice PĐZŠ, a da nije detaljno naznačeno niti na koji račun, niti da je određeno Ugovorom o upravljanju kako će se raspolagati iznosima na računu, niti da su donesene odluke koje proizlaze iz spomenutih dokumenata, koji nisu sklopljeni, da je nepoznato gdje su sredstva iz pričuve, te gdje će se ona ubuduće uplaćivati. Slijedom navedenog, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. U tijeku postupka tužitelji su naveli kako je, „Dogovor stanara“ dokument kojim su svi stanari međusobno pokušali urediti prava i obveze svih stanara, a sve to da je inicirala upravo tuženica svojim neplaćanjem pričuve duži niz godina. Predmetni dogovor da sadrži točku 8. koja potvrđuje da je većina stanara suglasna da se tuženici otpišu troškovi pričuve za 2020. i 2021. ali isto tako u nastavku da stoji uvjet da se tuženica zauzvrat obvezuje redovno plaćati pričuvu od 2022. pa nadalje. Dakle, predmetni dogovor da sadrži uvjet i rok za ispunjenje da bi došlo do oprosta duga, koji tužena nije ispoštovala. Obveza tuženice da je trebala biti ispunjena najkasnije do kraja tekuće godine. Slijedom navedenog, stanari da zadržavaju pravo raskinuti dogovor i potraživati iznose pričuve kako za 2020. i 2021., tako i za sve naredne godine. Tuženica da ne može očekivati da u ugovornom odnosu samo jedna strana ispunjava svoju obvezu, dok druga zanemaruje svoju. Naveli su kako smatraju da su dali tuženici primjereni daljnji rok za ispunjenje uvjeta, a u kojem tuženica obvezu nije ispunila te da je došlo do raskida predmetno dogovora u dijelu 8. točke. Navodi tuženice da iz „Dogovora stanara“ proizlazi da joj je otpisan dug iz razloga što u njezinom stanu nisu izvršeni radovi postavljanja izolacije, a da je ista uplatila iznos pričuve od 9.632,00 kuna (1.278,38) još 31. srpnja 2010. da su u potpunosti nelogični i izmišljeni, obzirom da je svrha pričuve za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, a ne kako bi se održavali pojedini stanovi u zgradi. Postavljanje izolacije u stanu tuženice da je isključivo njezina volja i obveza te da se takvi radovi ne bi trebali financirati iz sredstava zajedničke pričuve. Da je takav dogovor postojao da sigurno u predmetnom dogovoru ne bi stajala odredba koja glasi da se većina stanara slaže da se tuženici otpiše dio duga, već da bi stajala da je tuženica spremna tužiteljima oprostiti dio duga. Navode da ukoliko je tuženica prestala plaćati pričuvu upravo iz navedenog razloga, da je nejasno zašto je to odlučila tek nakon 10 godina od navodne uplate. Opreza radi, ističu prigovor zastare. Ističu kako su nejasni i kontradiktorni navodi tuženice u dijelu da nije sporna obveza plaćanja pričuve, nego da osporava iznos same pričuve kao i to kome se treba uplatiti pričuva kad da je sama tuženica potpisala „Dogovor stanara“ u znak prihvata sa svim točkama, a ako netko potpisuje dokument, da se smatra da je upoznat sa sadržajem, smislom i ciljem pravnog posla. Sukladno čl. 44., a u svezi s čl. 85. ZVDSP-a, suvlasnici da mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik i kao osoba koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Za upravitelja da mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Suvlasnici da su 2014. izabrali tužitelja ad6, FĐ kao upravitelja zgrade. Suvlasnici da odlučuju većinom glasova (51 posto) o poslovima redovitog upravljanja, da se radi o običnoj većini koja da se računa po suvlasničkim dijelovima tako da je za donošenje odluke potrebno više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine u metrima četvornim. Tako da je potrebnom većinom utvrđen i iznos koji svaki suvlasnik treba uplaćivati za pričuvu i na koji račun. Iznos pričuve da je jasno utvrđen, što da je tuženica i sama potvrdila plativši određene iznose, kao što da je iz neformalnog dogovora među suvlasnicima nekretnine dogovoreno da se ista pričuva uplaćuje na račun tužitelja ad6, što da je također tuženica sa svojih nekoliko uplata i potvrdila. Samim time da su takve tvrdnje tuženice nejasne jer da je svojim djelomičnim uplatama na račun tužitelja ad6 potvrdila da prihvaća utvrđeni iznos pričuve kao i činjenicu da se isti iznos uplaćuje na prethodno opisani način, obzirom da se iznos pričuve na taj način plaća od 2014. Svaki suvlasnik ima ovlaštenje prema čl. 88. ZV-a, da neovisno o ostalima, zahtijeva od suda da svojom odlukom odredi stvaranje primjerene zajedničke pričuve ili primjereno povećavanje, odnosno smanjivanje te pričuve koju je odredila većina, prema pravilu da pri određivanju pričuve i doprinosa u nju treba, osim o predvidivim troškovima, voditi računa i o imovinskom stanju svih suvlasnika. Obzirom da tuženica nikad nije pokretala postupak pred sudom s pravnog osnova plaćanja pričuve te da nikad nije prigovorila ostalim suvlasnicima ili upravitelju oko visine iznosa već je samo izbjegavala plaćati pričuvu da može se zaključiti da visina nije sporna nego da tuženica pokušava na sve načine osloboditi se obveze plaćanja. Istaknuli su i kako je tuženica bila pozvana na svaki dosadašnji sastanak stanara, na koji da se nikada nije odazvala, pa samim time da osporavaju navode tuženice iz Odgovora na tužbu kako ju tužitelji ne pozivaju na sastanke čime joj onemogućavaju sudjelovanje u odlučivanju.

4. Tužena je navela kako tužitelji na pogrešan način interpretiraju "Dogovor stanara" te kako je potpuno životno nelogično da bi isti bez ikakvog razloga otpisali tuženoj obvezu plaćanja pričuve za 2020. i 2021. Naime, tužena da je dogovorila sa tužiteljima da će se iznosi pričuve za 2020. i 2021. otpisati iz razloga što istoj nisu učinjeni radovi vanjske fasade i izolacije sa njezin strane zgrade, a što da je uredno uplatila u sredstva pričuve 31. srpnja 2010. u iznosu od 9.632,00 kuna, a ne da bi se istoj otpisao dug samo radi toga da bi tužena ubuduće plaćala pričuvu. Navodi i kako je godinama upozoravala na činjenicu da zgrada mora imati upravitelja zgrade, predstavnika stanara te da se moraju donijeti odgovarajući akti, slijedom čega da je bila primorana podnijeti zahtjev za određivanjem prinudnog upravitelja. Napomenula je i kako nije osobno dužna FĐ. Iz zapisnika da je vidljivo da stanari koriste naziv "zajednica stanara" a ista kao pravna osoba da ne egzistira i nikada da nije egzistirala. Napomenula je i kako su netočni navodi da je ista prestala plaćati pričuvu već da nema gdje uplatiti pričuvu s obzirom da to kako je u više navrata navedeno da ne postoji namjenski račun za pričuvu.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (11-12), dogovor stanara od 2. listopada 2022. (13-14), promet po računu za razdoblje od 1. siječnja 2012. – 31. prosinca 2019. (15-23), zapisnik od 1. rujna 2023. (32-33), potvrda o uplati od 31. listopada 2010. (47), zahtjev za postavljanjem prinudnog upravitelja (48)

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

7. Među strankama je nesporno da je tužena dužna plaćati zajedničku pričuvu, već je sporno je li tužena u obvezi uplatiti iznos zajedničke pričuve u visini od 544,16 eura na račun tužitelja FĐ.

8. Zajednička pričuva uređena je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje u tekstu: ZVDSP).

9. Prema odredbi članka 85. stavka 2. ZVDSP-a suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

10. Člankom 90. stavkom 1. ZVDSP propisano je kako je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Stavak 3. navedenog članka propisuje kako zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

11. Iz navedenih odredaba proizlazi kako su suvlasnici (tužitelji i ovdje tužena) dužni osnovati zajedničku pričuvu koja je imovina odvojena od imovine bilo kojeg suvlasnika te istu uplaćivati na poseban račun zgrade.

12. Tužitelji, i tužena do 2019., su sukladno dogovoru uplaćivali iznos zajedničke pričuve na račun tužitelja FĐ, a koji račun je privatni račun osnovan samo na njegovo ime.

13. Tužena je tokom postupka isticala kako nema gdje uplatiti pričuvu s obzirom da to da ne postoji namjenski račun za pričuvu, dok su sami tužitelji na zapisnik od 1. rujna 2023. naveli kako će tužitelj FĐ ugasiti postojeći račun, te da će se pričuva plaćati na račun jedne od stanara zgrade ovdje tužiteljice PĐZŠ.

14. U predmetnoj stvari, suvlasnici zgrade na adresi [adresa] su iznos zajedničke pričuve uplaćivali na privatni račun jednog od suvlasnika.

15. Sukladno tome, a budući da suvlasnici, odnosno tužitelji i ovdje tužena, nisu osnovali poseban račun zgrade na koji će se uplaćivati zajednička pričuva, odnosno nisu osnovali račun na ime svih suvlasnika, osnovani su navodi tužene kako ista nema gdje uplatiti zajedničku pričuvu, pa bez obzira na to što su se stranke dogovorile da se iznos zajedničke pričuve uplaćuje na račun tužitelja NĐ, ne postoji obveza tužene da utuženi iznos uplati na njegov račun.

16. Slijedom navedenog utvrđenja, sud nije analizirao ostale izvedene dokaze, već je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I izreke presude

17. Obje stranke su zatražile trošak parničnog postupka.

18. Odredbom članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove.

19. S obzirom na to da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, isti su u obvezi naknaditi tuženoj trošak postupka.

20. U skladu s time, sud je primjenom odredaba ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) tuženoj dosudio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura, trošak pristupa ročištu 16. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura, trošak pristupa ročištu 11. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eura te trošak pristupa ročištu 18. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura, odnosno tuženoj je priznat ukupni trošak od 500,00 eura.

21. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 19. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eura uvećan za iznos PDV-a iz razloga što je određene navode ponovila iz odgovora na tužbu, dok je ostale mogla istaknuti na ročištu.

22. Sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) tuženoj na dosuđeni iznos parničnog postupka pripada i zatražena zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U [adresa]. listopada. 2025.

Sutkinja

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužiteljima p.p. sa rješenjem o plaćanju sud. pristojbe na presudu

2. Tuženoj p.p.