REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-220/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice EJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. (OIB: 53758076358), Rijeka, Korzo 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba JJ, radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03481656145, URBROJ: 341-99-05/3-24-5611 od 27. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UPI/I 141-06/24-01/03481656145, URBROJ: 341- 14-05/3-24-16266 od 9. rujna 2024., kod tužiteljice je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% po osnovi bolesti (u odnosu na donje ekstremitete: 0%), te je ujedno odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužiteljice od 22. travnja 2024. godine.

2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03481656145, URBROJ: 341-99-05/3-24-5611 od 27. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se, u osnovi, na činjenicama utvrđenima nalazima i mišljenjima obaju stupnjeva institucionalnog medicinskog vještačenja.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje zdravstveno stanje i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica nije ispitana na okolnost njezina tjelesnog oštećenja, trebalo joj je biti omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima, a medicinska dokumentacija prikupljena je paušalno. Drugostupanjskim rješenjem nije argumentirano na temelju čega drugostupanjsko tijelo vještačenja zaključuje da kod tužiteljice ne postoji pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tužiteljičino cjelokupno zdravstveno stanje predstavlja profesionalnu bolest. Tužiteljica predlaže poništiti tuženikovu odluku.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Raspravnim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice da u ovome sporu bude saslušana kao stranka, budući da su ovdje odlučne sporne stručno-medicinske činjenice, za utvrđivanje kojih nije riječ o podesnom dokaznom sredstvu, pa bi izvođenje tog dokaza bilo protivno načelu učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS).

6. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 24. rujna 2025. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 61. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZOMO) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

8. Prema općoj odredbi članka 6. stavku 1. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 96/23, u nastavku teksta: Uredba), vještačenje se provodi uvidom u zahtjev za vještačenje te medicinsku i drugu dokumentaciju. Ako se vještačenje ne može provesti na temelju uvida iz stavka 1. toga članka, obavit će se neposredni pregled osobe koja se vještači, bez dijagnostičke obrade (stavak 2.). Iz navedenog slijedi da je u provedbi vještačenja neposredni pregled podnositelja zahtjeva, ovisno o okolnostima konkretnog predmeta, iznimka, a ne pravilo. K tomu, posebne odredbe o vještačenju tjelesnog oštećenja sadržane su u članku 21. Uredbe. Stavkom 4. toga članka propisano je da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju iz stavka 3. toga članka daje nalaz i mišljenje o oštećenju organizma - tjelesnom oštećenju bez neposrednog pregleda osobe. Prema stavku 5., iznimno od stavka 4., vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje.

9. Sud, nadalje, naglašava da osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine samo dijagnostički verificirane bolesti i ozljede taksativno navedene u Listi oštećenja organizma (Listi I) uz Uredbu. Zbog toga tjelesno oštećenje ne može biti utvrđeno za svaku bolest odnosno ozljedu. Usto, medicinski kriteriji propisani za utvrđivanje tjelesnog oštećenja posve su različiti od medicinskih kriterija propisanih za ocjenu radne sposobnosti, kao što su različita i ishodišta te svrhe ovih dvaju instituta.

10. Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja tužiteljica bi mogla ostvariti samo ako tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (članak 61. stavak 2. ZOMO-a). Pritom se ozljeda na radu odnosno profesionalna bolest priznaju u postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, a ne pred ovdje tuženikom. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da joj je u takvom postupku priznata ozljeda na radu odnosno profesionalna bolest. Bude li joj to priznato, tužiteljica može pred nadležnim tijelom mirovinskog osiguranja pokrenuti novi postupak radi priznavanja prava zbog tjelesnog oštećenja.

11. Pri suglasnim nalazima i mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja obaju stupnjeva, što se referiraju na mjerodavnu medicinsku dokumentaciju, Sud ne nalazi da su činjenice odlučne za rješavanje ove stvari u upravnom postupku utvrđene nepravilno ili nepotpuno, niti nalazi nepravilnosti u provedbi Uredbe. Tužiteljica u ovome sporu nije osnovano osporila činjenice odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari utvrđene u upravnom postupku.

12. Tužiteljica je u upravnom postupku sudjelovala podnošenjem zahtjeva i izjavljivanjem žalbe. Podnošenjem tužbe iskoristila je mogućnost osporavanja činjenica utvrđenih u drugostupanjskom stadiju upravnog postupka. Na raspravu u ovome sporu nije se odazvala. Što se tiče nesaslušavanja tužiteljice u upravnom postupku, izjava stranke tek je supsidijarno dokazno sredstvo u upravnom postupku, ako za utvrđivanje pojedinih činjenica ne postoje drugi dokazi (članak 70. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). U ovoj vrsti predmeta je utvrđivanje odlučnih stručno-medicinskih činjenica u upravnom postupku propisano putem institucionalnog vještačenja, koje je i provedeno.

13. Slijedom navedenoga, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Iako je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 15. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Antonu Denoni, Rijeka, Korzo 8

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3