REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Pn-64/2022-28

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatsog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 15. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.339,25 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 09.04.2022. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 464,53 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 08.11.1995. dogodila prometna nesreća uzrokovana po FD, vozaču osobnog automobila marke „Citroen C 15D", reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, br. police 014606423331 u kojoj nesreći je smrtno stradao osiguranik tužitelja JD radi čega je udovici i djeci pok. osiguranika rješenjem broj MO-94491 od 26.02.1997. godine priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Pred Općinskim sudom u Pazinu, u svezi istog štetnog događaja vođen je parnični postupak pod posl. br. P-7/96 dok je za prethodna obračunska razdoblja isplate obiteljske mirovine obitelji pok. osiguranika tužitelja od 08.11.1995. do 31.12.2013. tuženik namirio tražbine prema tužitelju temeljem pravomoćne presude i odštetnih zahtjeva, dok je za daljnje obračunsko razdoblje isplate od 01.01.2014. do 31.08.2016. vođen pred Trgovačkim sudom u Pazinu sudski postupak pod posl. br. P-380/2016 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-4555/2018-2 od 16. listopada 2019., dok je za razdoblje od 01.09.2016. do 30.04.2019. pred Trgovačkim sudom u Pazinu vođen sudski postupak pod posl. br. P-368/2019 u kojem je dana 5. lipnja 2020. donesena prvostupanjska presuda na koju presudu je tuženik uložio žalbu i koji se predmet nalazi na rješavanju pred Visokim trgovačkim sudom RH pod posl. br. Pž-3283/2020. Isplatama obiteljske mirovine udovici i djeci pok. osiguranika tužitelja JD tužitelj trpi daljnju štetu za razdoblje od 01.05.2019. do 30.09.2019. u iznosu od 1.339,24 eur (10.090,48 kn). Tužitelj ima pravo na naknadu štete primjenom odredbe čl. 161. st. 2. ZOMO (NN 157/13), koja šteta obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu od 1.339,24 eur (10.090,48 kn) za razdoblje 01.05.2019. do 30.09.2019., prema obračunu stvarne štete od 23.03.2022. Tuženiku je dostavljen Odštetni zahtjev - poziv na izvansudsko namirenje od 23.03.2022. radi namirenja tražbine, shodno kojem je tuženik dostavio odgovor od 28.03.2022., međutim šteta nije podmirena. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 1.339,24 eur (10.090,48 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju jer je u trenutku prometne nezgode od 08.11.1995., u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja pok. JD, vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao ĐD, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 014606423331 s valjanošću od 11.02.1995. do 11.02.1996. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini. Naime, nije sporno da je dana 08.11.1995. došlo do prometne nezgode u kojoj je nastradao osiguranik tužitelja, sada pok. JD. Isto tako, nije sporno da je tužitelj HZMO (ranije: Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Puli) u predmetu br. MO-94491 dana 26.02.1997. donio rješenje kojim se udovici ID (rođ. **.**.1962.) i djeci RD (rođ. **.**.1993.) i ZD (rođ. **.**.1994.) priznaje počevši od 08.11.1995. pravo na obiteljsku mirovinu, zbog čega tužitelj tvrdi da njemu i dalje nastaje šteta. Nije sporno niti to da je između istih stranaka pravomoćnim i ovršnim presudama, te nastavno vansudskim odštetnim zahtjevima, za prethodna obračunska razdoblja od 08.11.1995. do 31.12.2013. namirio tražbine prema tužitelju, dok je za daljnje obračunsko razdoblje isplate od 01.01.2014. do 31.08.2016. pravomoćno okončan sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu, posl.br.P-380/16 (VTS RH, posl.br. Pž-4555/18), dok je za razdoblje od 01.09.2016. do 30.04.2019. sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu, posl.br. P-368/19, u žalbenom postupku (VTS RH, posl.br. Pž-3283/20). Vansudskim odštetnim zahtjevom od 23.03.2022. (zaprimljenim kod tuženika 25.03.2022.godine) tužitelj se prethodno obratio tuženiku sa zahtjevom za refundaciju stvarno isplaćenih iznosa obiteljske mirovine za period od 01.05.2019. do 30.09.2019. u iznosu od 1.339,24 eur (10.090,48 kn). Šteta se vodila pod oznakom 62 AO 4806/22, međutim tuženik nije u vansudskom postupku izvršio plaćanje potraživanog iznosa. Tako tužitelj sada potražuje od tuženika refundaciju stvarno ispaćenog iznosa obiteljske mirovine iznosu od 1.339,24 eur (10.090,48 kn) temeljem odredbi čl. 161.st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13) dalje: ZOMO) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.04.2022. godine do isplate. U pogledu primjene materijalnog prava, tuženik u prvome redu ističe da se na konkretan slučaju ima primijeniti ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, a to su:

Zakon o osiguranju (NN br. 9/94, 20/97 sa svim svojim izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu do dana štetnog događaja, dalje: ZO), Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN br. 26/83 sa svim svojim izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu do dana štetnog događaja, dalje: ZOMO). Dakle, neosnovano tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (NN br. 157/13) i to u vezi sa prometnom nezgodom od 08.11.1995., kada je u trenutku kada je za tužitelja počela nastajati šteta isplatama obiteljske mirovine od 08.11.1995. pa nadalje, na snazi bio ZOMO (NN br. 26/83) sa svim svojim izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu do dana štetnog događaja. ZOMIO iz 1983. je pravo Zavoda na naknadu štete uređivao odredbama čl. 210.st.1. i čl. 212.st.1. ZOMIO u visini punih svota izvršenih davanja, u smislu odredbe čl.213.st.2. t.1. i st.5. ZOMIO. U odnosu na tuženika, ZO iz 1994. je pravo Zavoda na naknadu štete uređivao odredbom čl. 81. ZO u visini razmjernog iznosa doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje koji se određuje u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Odredbama ZO/94 kao „lex posterior“ derogirane su odredbe ranijeg ZOMO/83, te je ujedno ZO/94 “lex specialis“ u odnosu na ZOMO/83. Budući da tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje naknadu štete, slijedom toga mjerodavno pravo koje treba primijeniti je upravo ZO/94 jer društvo za osiguranje u okviru odgovornosti svog osiguranika po čl. 81. citiranog zakona, ne može biti obvezano platiti više ili nešto drugo od onog rizika koji je preuzet policom. Društva za osiguranje sukladno čl. 81. ZO/94 u obvezi su prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja naknaditi štetu samo u visini razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe, a ne kako tužitelj specificira u svojoj tužbi u visini stvarno isplaćenih iznosa obiteljske mirovine. Dakle, u predmetnom sudskom sporu, sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno konkretna pravna pitanja: -ima li tužitelj pravo potraživati naknadu štete prema zakonu koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja ili prema zakonu koji je bio na snazi u trenutku isplate obiteljske mirovine? -pripada li tužitelju za razdoblje od 01.05.2019. do 30.09.2019. naknada razmjernog iznosa ili stvarnog iznosa? Naime, za utuženo razdoblje od 01.05.2019. do 30.09.2019., tužitelj se poziva na odredbe čl.161. st.2.ZOMO (NN br. 157/13), što je posve neosnovano. Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) svoju primjenu veže za trenutak nastanka obveznog odnosa, za koji trenutak primarno vežemo prava i obveze stranaka kao i primjenu odgovarajućih zakonskih propisa, odnosno primjenjuje se ono materijalno pravo koje je bilo mjerodavno u vrijeme nastanka štetnog događaja, a u konkretnom slučaju to je bio gore navedeni ZO/94, sa svojim izmjenama i dopunama. Dakle, zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa, a ne u stvarnom iznosu kako tužitelj neosnovano potražuje u svojoj tužbi. Podredno, prema aktualnom pravnom stavu VSRH, iskazanom u nizu odluka, pa tako i u recentnom rješenju posl.br.Rev-12/2022 od 12.01.2022., da se potraživanje tužitelja iz naslova iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine svom osiguraniku, ima smatrati potraživanjem naknade štete, te da se na isto primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, onda tužitelju pripadaju prava prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu-ZOOP (NN br. 151/05) izraženim u čl. 27. st. 3. prema kojem tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da je isti nedovoljno dokazan jer je tužitelj uz tužbu dostavio samo svoje rješenje kojim je osiguranicima tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te podatke o doznačenim mirovinskim primanjima za utuženi period. Obzirom da dostavljena dokumentacija ne predstavlja obračun u razmjernoj svoti, tuženik drži da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja prema relevantnom propisu. Tužitelj nije predložio niti dokazivanje visine razmjerne svote financijskim vještačenjem.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. 13722 te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku GALPROM d.o.o.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 8. studenog 1995. dogodila prometna nezgoda u kojoj je JD smrtno stradao,

- da je za nastanak štetnog događaja bio odgovoran osiguranik tuženika,

- da tužitelj iza pok. JD, udovici ID, sinu VD i kćerci ZD isplaćuje obiteljsku mirovinu priznatu rješenjem iz 1997. te da je to činio i u utuženom razdoblju.

6. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. ZOMO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata obiteljske mirovine, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP te visina tužbenog zahtjeva.

7. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x- 436/10 od 2. veljače 2011.).

8. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

9.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

10. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

10.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

10.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

10.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

11. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i isplaćene članovima obitelji osiguranika i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo financijsko vještačenje po vještaku Galprom d.o.o. Pula.

12.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se dana 08. studenog 1995. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja JD, da je Rješenjem tužitelja klasa: 140-03/95-01, broj: MO-94491 od **.**.1997. JD ID , VD i Kuharić ZD udovici i djeci smrtno stradalog osiguranika BD kojem je uzrok smrti bila posljedica ozljede na radu, priznato pravo na obiteljsku mirovinu u mjesečnoj svoti od 558,63 kn počevši od 08.11.1995., a umjesto koje je određena isplata najniže mirovine u mjesečnom iznosu od 693,21 kn. Prema odredbi iz članka 161. ZOMO tuženik je dužan nadoknaditi štetu u visini ukupno isplaćene obiteljske mirovine ID kojoj je pravo izvedeno iz prava umrlog osiguranika tužitelja BD ostvarene za razdoblje od 01.05.2019. do 30.09.2019.g. i isplaćene u razdoblju od 09.06.2019. do 09.10.2019.g. u ukupnom iznosu od 10.090,48 HRK protuvrijednost od 1.339,25 EUR. Primjenom odredbe iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a visina obiteljske mirovine na koju bi (i je) ostvarila pravo ID kojoj je pravo izvedeno od pok. BD kojem je uzrok smrti bila posljedica ozljede na radu na dan 01.05.2019. iznosi 1.988,96 kn protuvrijednost od 263,98 € primjenom fiksnog tečaja konverzije izraženog u paritetu 1 euro = 7,534500 hrk, a prema detaljnom izračunu prikazanom u nalazu. Tužitelj je ID na ime obiteljske mirovine kojoj je pravo izvedeno iz prava pok. osiguranika BD a čija je smrt posljedica ozljede na radu, za razdoblje od 01. lipnja 2019. do 30. rujna 2019. isplatio ukupan iznos od 1.339,25 eur što znači da primjenom odredbe iz članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nema štete za tužitelja prema podacima iz prikaza u tabeli br. 2 nalaza i mišljenja. Pokojni JD rođen je **.**.1969. što znači da bi redovnim tijekom stvari da nije bilo štetnog događaja /umro **.**.1995./ ostvario pravo na starosnu mirovinu dana 03.02.2034. kada bi navršio 65 godina života i minimalnih 15 godina mirovinskog staža u skladu s odredbom iz članka 33.st.1. ZOMO.

12.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tuženik prihvatio varijantu 2. izračuna izrađenu u skladu sa odredbama čl. 27. st. 3. ZOOP-a, dok je tužitelj prihvatio varijantu 1. izračuna iz nalaza i mišljenja sačinjenu na temelju čl. 161. ZOMO-a, dok varijantu 2. izračuna osporava u cijelosti.

12.3. Sud nalaz i mišljenje vještaka Galprom d.o.o. Pula u cijelosti prihvaća jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom i dokumentacijom u spisu.

13. Budući da je vještačenjem utvrđeno da bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku JD plaćati isti iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu obiteljsku mirovinu članovima obitelji, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. , dalje: ZPP) te je uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti izgubio u ovome postupku, odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka, dok je tuženiku priznat trošak predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 464,53 eur.

U Puli, 15. listopada 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku