1

Poslovni broj: 26 Gž Zk-285/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž Zk-285/2023-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB:..., iz P., i tužitelja A. G., OIB:..., iz Z.,  koje zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., protiv tuženice O. P., OIB:..., P., koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu K. i K. j.t.d. u Z., radi tužbe za ispravak, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1890/2021 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća 21. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1890/2021 od 24. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu i rješenje čija izreka glasi:

 

"Nalaže se ispravak zemljišno knjižnog stanja upisa u zemljišnu knjigu toga suda na nekretnini k.č.br.8363 upisane u zk. ul. 5042 upisane u k.o. P. nastalog na temelju zapisnika, rješenja zemljišnog knjiženog odjela toga suda posl.br. Z ll2400/2007/5020 od l9. ožujka 2013. godine i uspostava zemljišno knjižnog stanja na način da se briše pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika Općine P. u 612/789 dijela uz istovremeni upis prava suvlasništva na ime l. tužitelja D. G. u 306/789 dijela i II.-tužitelja G. A. u 306/789 dijela dok u preostalih 177/789 dijela upis prava suvlasništva ostaje neizmijenjen na istoj nekretnini na ime Općine P..

 

 

 

r i j e š i o j e

 

Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 7.391,20 EUR / 55.688,75 HRK zajedno sa Zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenje do isplate u roku od 15 dana."

 

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz iznimke propisane st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

 

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za ispravak zemljišnoknjižnog upisa na čest. zem. 8363 u zk. ul. 5042 k.o. P., koji je proveden na temelju zapisnika zemljišnoknjižnog suda broj Z-112400/2007/5020 od 19. ožujka 2013. u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P., te za brisanje prava suvlasništva tuženice u 612/789 dijela i upis prava suvlasništva svakog od tužitelja u ½ dijela, odnosno upis svakog tužitelja u 306/789 dijela cijele nekretnine.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je na temelju zapisnika zemljišnoknjižnog suda od 19. ožujka 2013. broj Z-112400/2007/5020 u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P. tuženica upisana kao vlasnica u zk. ul. 5042 k.o. P. na čest. zem. 8363, ceste i putevi sa 789 m2, javno dobro u općoj uporabi, da su tužitelji podnijeli prigovor 22. veljače 2017. pod brojem Z-3733/17 i 5. travnja 2017. pod brojem Z-7594/17, koje je zemljišnoknjižni sud odbio i tužitelje uputio na ostvarivanje prava tužbom za ispravak;

 

- da je u postupku obnove zemljišne knjige čest. zem. 8363 formirana od dijela čest. 413/28 stare izmjere uknjiženog vlasnika G. M. u 2/12 dijela i dr. i dijela čest. 413/29 uknjiženog vlasnika Z. P.;

 

- da je na uviđaju uz sudjelovanje vještaka za geodeziju F. V. identificiran predmet spora kao sjeverni dio čest. zem. 8363 u naravi put u obliku slova "L" koji je omeđen betonskim zidovima, frontovima objekta i na skici označen likom i žutom bojom, da preklopom planova stare i nove izmjere čest. zem. 8363 odgovara dijelu  čest. zem. 413/28 stare izmjere, te da vrijednost tog zemljišta prema elaboratu građevinskog vještaka iznosi 48.000,00 EUR;

 

- da iz iskaza svjedoka A. G. proizlazi da ima neposrednih saznanja o predmetnoj nekretnini koja je prilazni put do kuća tužitelja, od kojih je jedna izgrađena nakon prvog svjetskog rata, da mu je stanje u naravi poznato obzirom stalno dolazi u M. gdje se rodio i ima kuću, taj prilazni put nalazi se unutar ograde dvorišta tužitelja najmanje 150 godina i nitko ga ne koristi osim samih tužitelja, istim nitko nije prolazio jer nikome nije potreban obzirom se ne može proći kroz dvorište tužitelja, da su tužitelji nekretninu naslijedili od svojih očeva pok. J. i pok. M. i da na nekretninu nitko nije polagao prava pa tako niti tuženica;

 

- da iz iskaza svjedoka L. G. proizlazi da dio predmetnog puta predstavlja prilaz njegovoj kući i kući tužitelja, te kako je prikazan na fotografijama postoji već 40 godina i isti nitko ne koristi osim tužitelja, da je on "smanjio garažu" da bi bio moguć provoz automobilom po putu, te da nitko nije polagao pravo na nekretninu pa tako niti tuženica;

 

- da iz iskaza svjedoka N. B., koji je bio načelnik Općine P. u razdoblju od 2013. do 2017., proizlazi da mu je poznat predmet spora i da zna gdje se nalaze kuće tužitelja u predjelu zv. M., ali mu nije poznato je li taj prilazni put do njihovih kuća dostupan drugim mještanima, da je Općina P. donijela odluku kojom su utvrđene nerazvrstane ceste u drugoj polovici 2015. u čemu je on sudjelovao kao tadašnji načelnik, te mu je poznato da su neke ceste evidentirane kao nerazvrstane, a neke su ostale u vlasništvu fizičkih osoba, da su se njemu osobno obraćale fizičke osobe prigovarajući da se Općina Privlaka upisala na nekretninama koje su privatno vlasništvo;

 

- da tužitelj D. G. u iskazu navodi da je predmetna nekretnina prilaz njegovoj kući i kući tužitelja A. G., da su tužitelji rođaci po očevima pok. J. i M. koji su bili braća, da prilazni put vodi prema njihovim kućama od kojih je jedna "starina" sagrađena 1937. koja je pripala u vlasništvo njihovim očevima pok. J. i M., dok je 1968. njegov otac pok. J. sagradio još jednu kuću, a prilaz tim kućama je oduvijek bio po predmetnoj nekretnini koja nikada nije bila korištena kao put drugih mještana, kao i da je prije vlasništva njihovih očeva bila u vlasništvu tužiteljevih djedova L. i A. zv. R., a da na nekretninu nitko nije polagao prava pa tako niti tuženica;

 

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženice G. B., koji je postao načelnikom Općine P. 2017., proizlazi da se na području zv. M. pojavilo nekoliko sudskih sporova povezanih s upisom nekretnina kao javnih dobara u općoj uporabi, a između ostalih i predmetni spor, da su u međuvremenu u razdoblju njegovih prethodnika pokrenuti određeni projekti za izgradnju infrastrukture na toj nekretnini na način da je predviđena odvodnja oborinskih voda i postavljena javna rasvjeta, a što ukazuje da se radi o javnom putu;

 

- da iz povijesti posjedovanja za čest.zem. 8363 k.o. P. proizlazi da su čestice ranijih oznaka 413/28 i 413/29 formirane 1938. te su evidentirane kao posjed tadašnjeg veleposjednika Z. dr. P. M., a da je prilikom I. revizije katastra 1955. čest.zem. 413/28 evidentirana kao posjed G. J. pok. L. T. i G. M. pok. L. T., potom G. M. ud. L., a da je čest.zem. 413/29 evidentirana kao posjed G. M. pok. A.-R. i G. P. pok. A.-R., nakon čega se temeljem nasljeđivanja posjednicima evidentiraju nasljednici G. J., dok se 1996. temeljem darovanja kao posjednik evidentira tužitelj G. A. pok. M.,

 

na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelji nisu sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige, a da je u tom postupku čest.zem. 8363 k.o. P. formirana od čest.zem. 413/28 i 413/29 u vlasništvu tužitelja, te da čest.zem. 8363 k.o. P. do tada nije bila evidentirana kao put niti kao javno dobro u općoj uporabi već kao privatno vlasništvo, a da iz podataka o povijesti posjedovanja proizlazi da su prednici tužitelja evidentirani kao posjednici od I. katastarske revizije za k.o. P. 1955., što potvrđuju i svjedoci na temelju neposrednog saznanja o dugogodišnjem posjedu prednika tužitelja i tužitelja, slijedom čega zaključuje da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen pogrešan upis u korist tuženice i da su tužitelji dokazali u postupku da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima radi čega je usvojen zahtjev i naložen ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo suvlasništva tuženice u 612/789 dijela i upiše pravo suvlasništva svakog od tužitelja u 306/789 dijela.

 

7. U žalbi tuženica navodi da je sud utemeljio odluku na iskazima stranaka i svjedoka koji su bliski srodnici i susjedi tužitelja i da su "dokazi u neskladu sa sadržajem priloženih javnih i privatnih isprava". Nadalje, osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da povijest posjedovanja upućuje na pravni slijed od upisanih suposjednika do tužitelja, te ukazuje da sud ne navodi pravnu osnovu temeljem koje su tužitelji stekli pravo vlasništva, ali da iz obrazloženja pod toč. 19. proizlazi da su suvlasništvo stekli temeljem dosjelosti. Međutim, smatra da je "dosijedanje po prirodi stvari moguće na realnom dijelu nekretnine (za cijelo), a ne na suvlasničkom dijelu (za idealni dio)". Ponavlja da je nekretnina uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi temeljem Zakona o cestama, a što joj daje status nekretnine koja ne može biti ni u čijem vlasništvu.

 

8. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode, prihvaćaju stajalište prvostupanjskog suda i predlažu odbiti žalbu.

 

9. Ispitujući pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženica u žalbi. Naime, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i samog sadržaja isprave na koju se tuženica poziva u žalbi (povijest posjedovanja), a koji dokaz zasebno i u ukupnosti s ostalim provedenim dokazima je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a.

 

10. Nisu točni žalbeni navodi kojima tuženica ističe da je odluka utemeljena na iskazima svjedoka koji su bliski srodnici tužitelja. Saslušani svjedok A. G. nije ni u kakvom srodstvu s tužiteljima, te o posjedu pravnih prednika tužitelja i tužitelja ima neposrednih saznanja iz razloga što i on ima kuću u predjelu zv. M. (u kojoj je rođen). Uzimajući u obzir da je svjedok rođen 1933. i da je objektivno bio u mogućnosti steći neposredno saznanje o posjedu prednika tužitelja, prvostupanjski sud je osnovano prihvatio njegov iskaz vjerodostojnim, kao i iskaz svjedoka L. G. koji je u srodstvu s tužiteljima, ali je njegov iskaz podudaran kako iskazu svjedoka A. G. tako i podacima iz povijesti posjedovanja, pa stoga sud nije imao razloga niti njegov iskaz cijeniti nevjerodostojnim, nego upravo na iskazima svjedoka koji su podudarni ostalim provedenim dokazima utemeljiti utvrđenje o kvaliteti i načinu posjedovanja predmetne nekretnine.

 

11. Podaci iz povijesti posjedovanja nedvojbeno dokazuju da je čest.zem. stare oznake 413/28 bila evidentirana prilikom I. revizije katastra za k.o. P. 1955. kao suposjed očeva tužitelja – G. J. pok. L. T. i G. M. pok. L. T., a čest.zem. 413/29 kao posjed osoba iz obitelji G., nakon čega temeljem darovanja i nasljeđivanja dolaze evidentirani kao posjednici na čest.zem. 413/28 tužitelj A. G. pok. M. i tužitelj D. G. i dr., a tužitelj D. G. je u postupku obnove zemljišne knjige priložio Sporazum o diobi nekretnina od 25. kolovoza 2005. kojim je podijelio suvlasničku zajednicu nekretnina s braćom na način da je čest. zem. 413/28 pripala njemu.

 

12. Točni su navodi kojima tuženik ističe da prvostupanjski sud nije izričito naveo na kojem pravnom temelju su tužitelji stekli pravo vlasništva. Međutim, kao što sama tuženica navodi, sadržaj obrazloženja presude pod toč. 19. upućuje na zaključak suda da su tužitelji stekli pravo vlasništva temeljem dosjelosti. Isto prihvaća i ovaj sud obzirom je prvostupanjsko utvrđenje utemeljeno na pravilnoj ocjeni iskaza svjedoka i evidencije o povijesti posjedovanja kojima su tužitelji dokazali da su posjedovanjem nekretnine od koje je formirana predmetna nekretnina, uključujući i posjed pravnih prednika, najkasnije od 1955. stekli pravo vlasništva temeljem dosjelosti stupanjem na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80.) 1. rujna 1980. kada je protekao rok propisan čl. 28. st. 4. tog Zakona za stjecanje prava vlasništva, te je tako stečeno pravo prednika tužitelja izvanknjižno preneseno na tužitelje temeljem nasljeđivanja i sporazuma o diobi.

 

13. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ističe da se pravo vlasništva temeljem dosjelosti ne može steći na suvlasničkom dijelu jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka izrazio shvaćanje da se dosjelošću može steći idealni suvlasnički dio nekretnine (npr. Gzz-1/07-2 od 7. veljače 2007., Rev 2472/2011 od 13. listopada 2015., Rev 965/2020-2 od 19. listopada 2022.).

 

14. Vezano uz žalbene navode kojima tuženica ističe da nekretnina ima status javnog dobra u općoj uporabi i da je temeljem Zakona o cestama stavljena izvan prometa, valja ukazati na materijalno pravnu regulativu koja definira pretpostavke pod kojima ceste postaju nerazvrstane ceste i propisuje način utvrđivanja i upisa nerazvrstane ceste.

 

14.1. Odredba čl. 131. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., dalje u tekstu: ZOC) u stavku 1. propisuje  da  ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste, a st. 4. cit. zakonske odredbe da se nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista. Isto tako čl. 107. st. 3. ZOC-a propisuje da jedinica lokalne samouprave vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području.

 

15. Kako je u postupku utvrđeno da u vrijeme obnove zemljišne knjige nije postojala odluka tuženice o cestama koje imaju status nerazvrstanih cesta na području općine Privlaka, kao i da tuženica u to vrijeme nije vodila bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području, to navedeno jasno upućuje na osnovanost tvrdnji tužitelja da u postupku obnove zemljišne knjige nije na nedvojben način utvrđeno da predmetna nekretnina ima status nerazvrstane ceste. Kada se isto poveže s pravilno utvrđenim činjenicama - da predmetna nekretnina nije korištena od drugih osoba nego od samih tužitelja za prilaz kućama (prva sagrađena 1937.), a što znači da nije korištena za promet vozila po bilo kojoj osnovi i da nije bila pristupačna većem broju korisnika (čl. 131. st. 1. ZOC-a), kao i da je prema nalazu i skici vještaka u pretežitom dijelu ograđena betonskim zidovima i frontovima objekta, što i objektivno onemogućuje da taj prostor ima status ceste, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku obnove zemljišne knjige pogrešno utvrđeno da nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu, odnosno javno dobro u općoj uporabi.

 

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

17. U žalbi tuženica sadržajno ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, pa je stoga ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a po službenoj dužnosti ispitao i rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi i utvrdio da je odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

18. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a rješenje o troškovima postupka.

 

19. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 21. rujna 2021.

 

     Predsjednik vijeća

                                                                                                               

                                                                                                                     Milko Sambolek v.r.