Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-310/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik FH, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: P-250/2021-104 od 4. prosinca 2024., 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika i tužiteljice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj: P-250/2021-104 od 4. prosinca 2024.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III. Tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: P-250/2021-104 od 4. prosinca 2024. suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 514003020- 60010454673/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog 1. veljače 2006. godine između tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i založnog dužnika, FH iz [adresa], kao sudužnika i VH iz [adresa], kao založnog dužnika s jedne strane i Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, prednika tuženika Addiko Bank dioničko društvo Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora s druge strane, potvrđenog po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka 6. veljače 2006. godine pod poslovnim brojem OU-84/06, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u CHF:

iz čl. 2. Ugovora u dijelu koji glasi „u iznosu od 160.000,00 CHF (slovima: stošezdesettisuća CHF) odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita“

- iz čl. 3. toč. 2. Ugovora u dijelu koji glasi „Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 160.000,00 CHF (slovima: stošezdesettisuća CHF)“

- iz čl. 3. toč. 3. Ugovora u dijelu koji glasi „obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća“

- iz čl. 3. toč. 3. Ugovora u dijelu koji glasi „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.489,46 EUR (slovima: pettisućačetristoosamdesetdeveteuraičetrdesetšestcenti), zajedno sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 41,50 EUR od 30.10.2008. do isplate

- na iznos od 2.248,19 EUR od 4.11.2008. do isplate

- na iznos od 23,46 EUR od 30.12.2008. do isplate

- na iznos od 30,38 EUR od 30.1.2009. do isplate

- na iznos od 41,86 EUR od 25.2.2009. do isplate

- na iznos od 30,86 EUR od 1.5.2009. do isplate

- na iznos od 20,84 EUR od 1.6.2009. do isplate

- na iznos od 11,67 EUR od 1.7.2009. do isplate

- na iznos od 15,38 EUR od 1.8.2009. do isplate

- na iznos od 21,20 EUR od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 17,04 EUR od 1.10.2009. do isplate

- na iznos od 14,10 EUR od 1.11.2009. do isplate

- na iznos od 22,54 EUR od 1.12.2009. do isplate

- na iznos od 30,86 EUR od 1.1.2010. do isplate

- na iznos od 39,34 EUR od 1.2.2010. do isplate

- na iznos od 37,10 EUR od 1.3.2010. do isplate

- na iznos od 52,87 EUR od 1.4.2010. do isplate

- na iznos od 48,00 EUR od 1.5.2010. do isplate

- na iznos od 54,79 EUR od 1.6.2010. do isplate

- na iznos od 96,37 EUR od 1.7.2010. do isplate

- na iznos od 86,51 EUR od 1.8.2010. do isplate

- na iznos od 120,68 EUR od 1.9.2010. do isplate

- na iznos od 102,77 EUR od 1.10.2010. do isplate

- na iznos od 89,15 EUR od 1.11.2010. do isplate

- na iznos od 131,03 EUR od 1.12.2010. do isplate

- na iznos od 155,92 EUR od 1.1.2011. do isplate

- na iznos od 136,58 EUR od 1.2.2011. do isplate

- na iznos od 139,12 EUR od 1.3.2011. do isplate

- na iznos od 128,94 EUR od 1.4.2011. do isplate

- na iznos od 131,97 EUR od 1.5.2011. do isplate

- na iznos od 176,66 EUR od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 183,07 EUR od 1.7.2011. do isplate

- na iznos od 234,54 EUR od 1.8.2011. do isplate

- na iznos od 219,07 EUR od 1.9.2011. do isplate

- na iznos od 186,68 EUR od 1.10.2011. do isplate

- na iznos od 185,76 EUR od 1.11.2011. do isplate

- na iznos od 182,66 EUR od 1.12.2011. do isplate

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.111,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 4. prosinca 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 4.111,61 EUR tužiteljica, se odbija kao neosnovan.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška, kao neosnovan.

2. Ovu presudu u točkama I., II., III. i V. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

2.1 Tužiteljica, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija presudu u točki IV. izreke i to u dijelu u kojem joj nisu priznati svi zatraženi troškovi parničnog postupka.

3. Tužiteljica je na žalbu tuženika odgovorila te predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

3.1. Na žalbu tužiteljice tuženik nije odgovorio.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. br. 514003020-60010454673/2006 od 1. veljače 2006., kojeg su sklopili tužiteljica i pravni prednik tuženika Slavonska banka (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je ugovorena valuta vezana za švicarski franak, te isplata iznosa kojeg je tuženik primio na temelju navedenih ništetnih odredbi.

6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje nekretnine kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 160.000,00 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Sporno je bilo pitanje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, te pitanje je li tužiteljičin zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario.

7. Prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvala tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 19. studenoga 2019.

8. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03).

9. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužitelju jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na članku 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Prvostupanjski sud tuženikov prigovor zastare odbio jer je po njegovom shvaćanju zastara počela teći ispočetka pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, a što je 14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF, a kako je predmetna tužba podnesena 24. veljače 2021. ista je podnesena unutar petogodišnjeg roka iz članka 225. ZOO-a.

11. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski je sud utvrdio sve relevantne činjenice i to prije svega da je ovdje riječ o ugovoru o kreditu koji spada u one u odnosu na koje je suđeno u postupku po kolektivnoj tužbi na koju se pozvala tužiteljica i na koju je ukazao prvostupanjski sud, a za koja utvrđenja je vezan i ovaj sud. S obzirom na to na tuženiku je bio teret dokaza da predmetni Ugovor ne spada u tu kategoriju odnosno da je u postupku sklapanja tog Ugovora tuženik postupao drugačije od uobičajene procedure i drugu ugovornu stranu informirao o svim parametrima relevantnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to znači o svim parametrima o kojima ovisi odluka tuženika o promjeni kamatne stope, kao i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika po shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502. c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Tim odlukama je jasno utvrđeno da su određene ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru te odnosno ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe te su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača protiv Hypo-Alpe- Adria-Bank kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. sukladno članku 502.c. ZPP- a odnose se i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d.: Naime prije pokretanja kolektivne tužbe Slavonska banka d.d. je pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe- Adria-Bank) te su u smislu članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj 118/03) upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja. Tuženik je u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no on tu mogućnost nije koristio pa se učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-

1135/2023-2 od 3. siječnja 2024

16. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći od pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule počinje teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (24. veljače 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

17. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je upravo on sastavio nepoštene (i upravo zbog toga ništetne) ugovorne odredbe, pa se ni on ne može drugačijim smatrati, a tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, stekao bez osnove utuženu svotu, a sve temeljem članka 1115. ZOO.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka. Tuženik je ne osporava posebno, dok je tužiteljica dovodi u pitanje konkretnim žalbenim navodima, smatrajući da joj nisu priznati svi podnesci koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a te odredbe točke 8.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023), kojom je propisano da, uz četiri obrazložena podneska, za ostale obrazložene podneske pripada nagrada u visini 50% iz Tarife točke 1. tarifnog broja 8.1, ali ne više od 100 bodova. Tužiteljica konkretno smatra da bi joj trebalo biti priznato još dodatnih 19 obrazloženih podnesaka, jer je njima odgovarala na navode tuženika, kao i na nalaze, dopune nalaza i mišljenja vještaka, uključujući i sedam dodatnih očitovanja istog vještaka. Međutim, prema stajalištu ovog suda, podnesci koje prvostupanjski sud nije priznao kao opravdane troškove ne sadrže bitne nove navode niti odlučne činjenice. Nepriznata očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka nisu bila nužna za vođenje parnice. U tim podnescima tužiteljica suštinski nije iznosila ništa novo ni pravno relevantno što bi imalo značaj za njezin konačni uspjeh u parnici. Stoga se ti podnesci (povrh 4. obrazloženih priznatih) opravdano nisu priznali kao potrebni troškovi parničnog postupka.

19. S obzirom da niti tužiteljica niti tuženik nisu sa žalbom uspjeli to je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. i III. izreke ove drugostupanjske presude na članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Josita Begović