Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: IR-127/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Anđe Ćorluka, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić kao zapisničarke, rješavajući u smislu odredbe članka 211. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) o žalbi PČ, podnijetoj po njegovom opunomoćeniku Vinku Gulišiji, odvjetniku iz Splita, protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 28. kolovoza 2025. broj: 23 Pp Prz-24/2025, na sjednici vijeća 15. listopada 2025.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PČ i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženja

1. Pobijanim rješenjem je PČ na prijedlog PU šibensko-kninske, a na temelju članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22) izrečena zabrana prisustvovanja športskim natjecanjima – nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija u trajanju od jedne godine.

2. Svoju odluku je prvostupanjski sud obrazložio činjenicom da je PČ pripadnik navijačke skupine „Torcida“ koji je zbog protupravnih ponašanja vezanih uz sportska natjecanja zaveden u Zbirci podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja. Iz Zbirke proizlazi da je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog djela „izazivanja nereda“ i „napada na službenu osobu“ vezano uz utakmicu HNK „Hajduk“ i GNK „Dinamo“ koja se odigravala 3. svibnja 2025., da su protiv njega bila podnesena dva optužna prijedloga zbog prekršajnih djela vezanih uz utakimice HNK „Hajduk“ (20. travnja 2022. i 5. lipnja 2020.), te da je iz potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije razvidno da je kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (počinjenog na stadionu „Poljud“ uvjetnom osudom, a koja presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu je postala pravomoćna 12. listopada 2022., nalazeći da te činjenice u potpunosti opravdavaju izrečenu mjeru.

3. Protiv te odluke PČ je pravodobno putem opunomoćenika podnio žalbu navodeći u bitnom, da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje navedene mjere zabrane. Ističe da za događaj od 3. svibnja 2025. nema dokaza da bi sudjelovao u bilo kakvom napadu, niti ga je netko od policijskih službenika ili navijača prepoznao kao osobu koja bi sudjelovala u neredu, da podnesena kaznena prijava nije dokaz o počinjenju djela, a svi koji su bili na utakmicama znaju da kada dođe do nereda policija privodi osobe koje joj se nađu na putu neovisno radi li se o osobama koje su napadale policiju i sudjelovale u neredu. Ostala dva prekršaja su malog značaja i ne ukazuju da bi mogao ponoviti prekršaj, pri čemu je protivno duhu i odredbama Zakona računati prekršaje od prije pet godina. Radi se o djelima koja su u hijerarhiji pravnih akata bitno manjeg značaja od onih koja su potrebna da bi se zadiralo u ustavno pravo slobode kretanja, pa za njezino ograničavanje trebaju postojati bitno značajniji razlozi od iznesenih. Izrečena mjera je prestroga i s obzirom na duljinu trajanja, njemu je kao navijaču zajedničko navijanje važna životna odrednica, a radi se o osobi koja je napunila trideset godina i ulazi u period kada se ponašanje smiruje. Stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti niti svrha predviđena Zakonom, zbog čega predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, podredno izreći upola kraću mjeru zabrane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući spis predmeta i ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud po prijedlogu podnositelja zakonito i osnovano izrekao zabranu prisustvovanja športskim natjecanjima kao u izreci pobijanog rješenja, jer su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za izricanje takve mjere, te da istim nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

6. Osnov za donošenje pobijanog rješenja prvostupanjski sud je našao u prijedlogu predlagatelja koji u sebi sadrži sve odlučne činjenice za donošenje pobijanog rješenja.

7. Naime, prema odredbi članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisano je da osobi za koju postoje samo i saznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja, sud na prijedlog policijske uprave nadležne za područje na kojem se nalazi prebivalište takve osobe, može izreći zabranu prisustvovanja određenom športskom natjecanju za vrijeme koje na može biti kraće od 6 mjeseci ni duže od godine dana. U ovom slučaju utvrđeno je da se uz PČ vežu saznanja o njegovim ranijim protupravnim ponašanjima vezanim za športska natjecanja, kojim saznanjima podnositelj prijedloga raspolaže, a vezano uz nogometne utakmice i protupravno ponašanje navijača.

8. Ističe se da je prvostupanjski sud valjano cijenio činjenice navedene u prijedlogu i to da je žalitelj kao navijač upisan u Zbirku podataka o osobama i događajima vezano uz športska natjecanja kao osoba procesuiran zbog protupravnog ponašanja. Prvostupanjski sud je pravilno koristio navedene činjenice, te se žalitelj se upućuje na odredbu članka 39.b Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koja je osnov za vođenje Zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja.

9. Zbirka se vodi radi pripreme poduzimanja odgovarajućih mjera za održavanje javnog reda i sigurnosti za vrijeme nogometnih utakmica, a koje mogu biti ugrožene od strane pojedinaca koji svojim radnjama čine potencijalnu prijetnju zakonitosti, redu i sigurnosti.

10. Dakle, pribavljeni podaci koje je prvostupanjskom sudu predočio predlagatelj mjere ne moraju nužno predstavljati podatke iz prekršajne ili kaznene evidencije, nego „saznanja da se osoba već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja“, kako to predviđa članak 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima

11. Svako protupravno ponašanje je upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i sprječavanju pojedinca da ugrožava sigurnost i sprječava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju.

12. Upravo su takva saznanja dovoljna osnova za izricanje ove mjere koja po svojoj prirodi nije sankcija, već posebna vrsta mjere – mjera prevencije čiji je cilj spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala jer nad interesom pojedinca pretežu javni interes i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskom natjecanju. Takva je posebna mjera – mjera prevencije o čijoj primjeni i u europskom pravnom prostoru postoje jasna i detaljno utvrđena pravila, po ocjeni Ustavnog suda (broj odluke U-I-2186/2008 od 29. svibnja 2012. g.), razmjerna spomenutom legitimnom cilju.

13. Bitno tumačenje samog Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je i Rješenje Ustavnog suda kojim se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka sa ocjenom suglasnosti zakona s Ustavom s osnova članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i gdje Ustavni sud ističe da je tumačenje u primjeni navedenog članka potrebno sagledati u cjelini a ne izolirano, te da je legitimni cilj Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način zaštitilo prava drugih pojedinaca na mirno učestvovanje u športskom natjecanju.

14. Što se tiče legimiteta cilja koji se postiže zaštitnom mjerom iz pozicije načela razmjernosti Ustavni sud utvrđuje da javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, pa je ostvarena mjera prevencije prema ocjeni Ustavnog suda razvidna legitimnom cilju.

15. Temeljne smjernice sprječavanja nereda na športskim natjecanjima sadržane su u Europskoj konvenciji o načinu nedoličnog ponašanja gledatelja na športskim priredbama koja je donesena u Strasbourgu dana 19. kolovoza 1985. godine te je od strane Republike Hrvatske ratificirana s danom 27. siječnja 1993. godine a stupila je na snagu s 1. ožujkom 1993. godine, te su potpisnice navedene Konvencije prihvatile i cilj, tj. poduzimanje zajedničkih mjera u sprječavanju i kontroli problema nasilja i nešportskog ponašanja gledatelja na športskim događajima s obzirom da je šport često scena provala nasilja koja je društveni fenomen na širokom opsegu reperkusije, slijedom čega sve potpisnice Konvencije međusobno surađuju.

16. U odnosu na navode žalbe glede neosnovanog ograničenja temeljnih ljudskih i građanskih prava navedenom mjerom, njenim opsegom i trajanjem, ukazuje se žalitelju da je svako protupravno ponašanje upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, čiji je legitimni cilj prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način spriječilo pojedinca da ugrožava sigurnost i onemogućava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju.

17. U ovom slučaju utvrđeno je da se uz žalitelja vežu saznanja o njegovim ranijim protupravnim ponašanjima vezanim za športska natjecanja, kojim saznanjima podnositelj prijedloga raspolaže, konkretno o kriminalističkim istraživanjima zbog kaznenih djela kao i o prekršajnom procesuiranju radi prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Žalitelj ukazuje da su prekršajna djela manjeg značaja i počinjena prije pet odnosno tri godine, no upravo činjenica da se postupanje žalitelja kao određeni obrazac proteže kroz dulje vremensko razdoblje i odnosi na nogometne utakmice HNK „Hajduk“, upućuje na obrazac ponašanja pri kojem osoba koristi športska natjecanja kao povod za neprimjereno ponašanje, pri čemu su sam šport i športske vrijednosti u drugom planu.

18. Nadalje, ističe se da je i odlukom Europskog suda za ljudska prava Seražin protiv Hrvatske od 8. studenog 2018. g., utvrđeno da je mjera zabrane posjećivanja utakmica određena člankom 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, preventivnog karaktera sui generis, da nije kaznenog karaktera jer ne djeluje represivno i s ciljem kažnjavanja počinitelja, već preventivno radi sprječavanja budućeg mogućeg nasilja prilikom posjećivanja športskih natjecanja te da se ista može primijeniti neovisno o prethodnom prekršajnom ili kaznenom progonu i osudi, zatim da se ne izriče kao dopunska sankcija radi počinjenja prekršaja te da nije potrebno zadovoljiti standard dokaza, kao i da se po svojoj prirodi razlikuje od zaštitne mjere po načinu primjene (ne postoji obveza predavanja putnih isprava i boravka u policijskoj stanici), vremenu trajanja, a ne predviđa niti dodatno izricanje novčane kazne ili oduzimanje slobode.

19. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je i duljina trajanja izrečene mjere od jedne godine, dakle u okviru zakonom propisanog trajanja, valjano od strane prvostupanjskog suda temeljena na utvrđenim činjenicama, te u razmjeru sa stupnjem opasnosti od ugrožavanja sigurnosti drugih.

20. Stoga navedeni žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđene činjenice o ranijim protupravnim ponašanjima vezanim za športska natjecanja i nisu takve prirode da bi doveli do ukidanja izrečene mjere, te prvostupanjski sud za svoju odluku daje valjani razlog - spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe.

21. Zbog navedenih razloga, ovaj sud nalazi žalbene navode neosnovanima, pa je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 otpravaka: za spis, PČ, odvjetnika i predlagatelja mjere.