REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5626/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te sutkinje Anđe Ćorluke i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JŠ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 13. svibnja 2025., klasa: 211-07/25-3/7754, urbroj: 511-07-31-25-1, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog JŠ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni JŠ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 13. svibnja 2025., klasa: 211-07/25-3/7754, urbroj: 511-07-31-25-1 okrivljeni JŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3., članka 49. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom 2.240,00 eura koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.

1.2. Okrivljeniku je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije 3 (tri) mjeseca.

2. Okrivljeni JŠ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Okrivljenik u prigovoru izriče žaljenje radi počinjenja prekršaja. Navodi kako je u lošoj financijskoj situaciji te da je na bolovanju u trajanju 5 mjeseci. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne.

5. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, za prekršaj iz članka 49. stavka 4. istog zakona propisana je kazna 260,00 do 660,00 eura, a za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura. U tome smislu, novčana kazna od 2.240,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja zbroj najnižih zakonom propisanih mjera kazni za predmetne prekršaje.

5.1. Ovaj sud je stava kako su navedene pojedinačno utvrđene kazne, pa samim time i njihov zbroj izražen izrečenom ukupnom novčanom kaznom, primjerene stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, osobito cijeneći da se radi o prekršajima koji predstavljaju teže oblike kršenja prometnih propisa i s time povezan veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja. Stoga u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

6. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

7. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek, u 2 otpravka: za okrivljenika i spis.