Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj : Kž-454/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. RC zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97),odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja PC izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-252/2018-72 od 31. svibnja 2024..u na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja PC te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena od optužbe okrivljena LC da bi počinila kazneno djelo prijevarom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

1.1.Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret oštećenika kao tužitelja PC te isti na ime paušalne svote treba platiti iznos od 300,00 eura kao i nužne izdatke okrivljenice te nužne izdatke i nagradu njezina branitelja, o čemu će sud donijeti posebno rješenje .

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio oštećenik kao tužitelj PC po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku iz Rijeke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se donese odluka kojom će se okrivljenica osuditi za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, u skladu sa zakonom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba oštećenika kao tužitelja PC nije osnovana.

5. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da ispis e-poruka koje je posjedovala okrivljenica ne predstavlja dokaz njezine uvjerenosti o postojanju nasljedstva kao razlogu pozajmica od oštećenika kao tužitelja, a okrivljenica u postupku nije niti prezentirala dokumentaciju o kojoj tvrdi, što potvrđuje da nije vjerovala u vjerodostojnost te dokumentacije, već ju je iskoristila da prevari oštećenika kao tužitelja. Ističe se žalbom da okrivljenica nije istinito navela o iznosu pozajmica, nije uplatila novčane iznose na ime nasljedstva, a svoj dug nije podmirila, što nije nikada ni namjeravala učiniti, a pri tome se radi o visoko obrazovanoj osobi ekonomske struke koja je bila zaposlena kao voditelj računovodstva u bolnici.

6.Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi zaključuje da je okrivljena RC, iako u obrani tvrdi o iznosu od 25.000,00 eura, pozajmila novčani iznos od 50.000,00 eura od oštećenika kao tužitelja PC, kao i da je uz navedeno dogovorila da će oštećeniku kao tužitelju vratiti iznos od 75.000,00 eura. U tom pogledu sud prvog stupnja ističe ugovor o zajmu od 1.lipnja 2009. godine između PC kao zajmodavca i RC kao zajmoprimca na pozajmicu od 75.000,00 eura kao i presudu donesenu u parničnom postupku po kojoj je u konačnici pravomoćnom odlukom okrivljenici RC bilo naloženo da plati oštećeniku kao tužitelju iznos od 25.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ali uz što je prvostupanjski sud cijenio da je okrivljenica i prije parničnog postupka oštećeniku kao tužitelju vratila iznos od 25.000,00 eura.

7. Stoga je temeljno pitanje na koje upire žalba jesu li tvrdnje o razlozima pozajmice u vrijeme kada se ista dogovarala bile istinite, odnosno da li su iste bile dio prijevarnog plana okrivljenice da se domogne novčanog iznosa od oštećenika kao tužitelja bez namjere vraćanja pozajmljenog novca.

8.Ovaj drugostupanjski sud ističe da u postupku pred sudom prvog stupnja dakle nije bilo sporno da su okrivljenica i oštećenik kao tužitelj bili u imovinsko pravnom odnosu pozajmice novca, o kojem je, barem u jednom dijelu, odlučeno i u građanskom postupku pravomoćnom presudom, dok je bilo sporno koliko je ista iznosila i koji su bili razlozi pozajmice, ali naročito s kojim je ciljem postupala okrivljenica kada je vršila pozajmice. Naime, kada se radi o kaznenom djelu prijevare povezanom s nespornim imovinsko pravnim odnosom, kao u konkretnom slučaju, potrebno je utvrditi da li je okrivljenica pri uspostavljanju imovinskog pravnog odnosa s drugom osobom- oštećenikom kao tužiteljem, što bi značilo pri sklapanju ugovora ili preuzimanju novca, imala namjeru ne ispuniti predmetnu obvezu vraćanja pozajmljenog iznosa, odnosno da li je kod nje postojala specijalna prijevarna namjera.

9.Čin pozajmice novca ukazuje da su okrivljenici materijalna sredstva trebala iz određenih osobnih razloga, a obrana okrivljenice da je novac pozajmila iz razloga što je smatrala da treba dobiti navodno nasljedstvo iz Velike Britanije (Engleske) za koje mora platiti visoke pristojbe ustvari potvrđuju svojim iskazima, posebno iz prethodnog dijela postupka, oštećenik kao tužitelj PC i svjedokinja EC. Naime, upravo se EC koja je odvjetnica, obratila okrivljenica u svezi pozajmice novca pa je EC dogovorila susret između okrivljenice i oštećenika kao tužitelja, koji se nisu poznavali, nakon čega je uslijedila pozajmica novca te svjedokinja navodi da joj je RC tvrdila o nasljedstvu iz inozemstva te da se zatim radilo o dvije pozajmice od 25.000,00 eura. Također i oštećenik kao tužitelj u prethodnom postupku u svjedočkom iskazu navodi da je okrivljenica obrazlagala da joj pozajmica treba u svezi nasljedstva i plaćanja pristojbi te kao i svjedokinja EC potvrđuje da je vidio određene isprave, ali da je naknadno shvatio da su isprave krivotvorene. Svjedokinja EC navodi da im je drugi odvjetnik kojemu su predočili isprave rekao da se radi o prijevari.

10.Stoga sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su postojale određene isprave ili e- pošta koje je posjedovala okrivljenica o navodnom nasljedstvu iz inozemstva što je po obrani okrivljenice bio razlog pozajmice, kojim ispravama su očito u prvo vrijeme vjerovali i oštećenik kao tužitelj PC te svjedokinja EC jer su im bile predočene i nisu početno izrazili sumnju u njihovu istinitost, što potvrđuje mogućnost da je i okrivljenica vjerovala u vjerodostojnost takve dokumentacije, a time i njezinu obranu o razlozima pozajmice kao i očekivanju da će ostvariti određenu imovinu iz inozemstva. O tome da je ta dokumentacija bila krivotvorena zbog kaznenog djela prijevare, o čemu se tvrdi žalbom, ne postoje dokazi u postupku, kao što nije postojala obveza okrivljenice dostaviti i u spis predati predmetnu dokumentaciju, a navedeno nije ni predloženo kao dokaz u postupku. Činjenice koje okrivljenika terete u kaznenom postupku moraju biti utvrđene s potpunom sigurnošću, dok one koje mu idu u prilog se uzimaju kao utvrđene i kada su vjerojatne. Stoga sud prvog stupnja pravilno uzimajući u obzir obranu okrivljenice o razlozima pozajmice zaključuje da su bile povezane s njezinom smatranjem o navodnom nasljedstvu iz inozemstva, u odnosu na koje pak okrivljenica tvrdi da je i sama bila prevarena. Naposljetku, u postupku i nije utvrđeno koji su bili drugi razlozi pozajmica okrivljenice pa da bi se iz toga moglo zaključiti da je dovela oštećenika kao tužitelja u zabludu neistinitim prikazivanjem činjenicama o razlozima pozajmice, kao i o svojim materijalnim prilikama te stoga i činjenici vraćanja pozajmice.

11. U svemu tome nije zanemarivo niti da je okrivljena RC nesporno vratila oštećenom iznos od 25.000,00 eura i prije postupka građanske naravi, kao i prije optuženja u kaznenom postupku, a nesporno se radi o polovici pozajmljene glavnice, a dio novčanog duga je naplaćen i ovrhom s njezinog računa nakon postupka građanske naravi. Već činjenica vraćanja polovice glavnice pozajmljenog novčanog iznosa ne govori u prilog zaključku o postojanju prijevarne namjere na strani okrivljenice dovesti u zabludu oštećenika kao tužitelja s ciljem neispunjenja imovinsko pravne obveze pa pravilno prvostupanjski sud smatra da se ovdje, prije svega, radilo o građansko pravnom odnosu s neispunjenim obvezama iz imovinsko pravnog odnosa, dok nije dokazano da se radilo o unaprijed stvorenom prijevarnom planu pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu oštećenika kao tužitelja i time dokazanosti učina kaznenog djela prijevare na strani okrivljenice, koja je stoga u nedostatku dokaza ispravno po sudu prvog stupnja oslobođena od optužbe.

12.Stoga, navodima svoje žalbe oštećenik kao tužitelj nije doveo u pitanje ispravnost pobijane odluke pa iz navedenih razloga te kako ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede postupka i zakona na koje je drugostupanjski sud dužan paziti u opsegu članka 476. stavak 1. ZKP/08 to je odbijanjem žalbe kao neosnovane na temelju članka 482. ZKP/08 potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 15.listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić