REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-534/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednice vijeća te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. BP zbog kaznenih djela iz članka 136. stavka 1. i 3. i drugih Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 111/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika BP izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-111/2025 od 1. kolovoza 2025., nakon održane javne sjednice dana 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe okrivljenika BP i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. K-111/2025 od 1. kolovoza 2025. je okrivljenik MP proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. u vezi stavka 3. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 pa mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. u vezi stavka 3. KZ/11, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11 u vezi članka 44. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. KZ/11, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11 u vezi članka 44. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

2. Na temelju odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava kazna zatvora u trajanju 1 godine, a preostali dio kazne u trajanju 1 godine neće se izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju 5 godina ne počini novo kazneno djelo s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

3. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženom BP je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru od 25. veljače 2025. do ukidanja istražnog zatvora.

4. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11 optuženom BP je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u zatvoru za vrijeme izvršavanje kazne zatvora pa u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, koja mjera može trajati dvije godine od izvršnosti presude. Ako osuđenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne odnosno sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19

– u daljnjem tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to 1.019.55 eura za troškove vještaka, nagradu branitelja, paušalni trošak u visini od 500,00 eura i trošak opunomoćenika oštećenice sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

6. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni BP putem svoje braniteljice odvjetnice Marije Budimir iz Pule i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Okrivljeni je ujedno predložio pozivanje na drugostupanjsku sjednicu koja je održana dana 15. listopada 2025. godine, kojoj su nazočili okrivljeni BP i njegova braniteljica odvjetnica Marija Budmir iz Pule te su ostali u cijelosti kod žalbenih navoda iz pisano podnijete žalbe.

7. Odgovor na žalbu protiv presude okrivljenika BP podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola u kojem navodi kako žalbu braniteljice smatra neutemeljenom i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.

8. U žalbi okrivljeni ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1,. točka 11. ZKP/08 koja je počinjena jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sam sebi i razlozima presude i to zbog toga što je sud u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje okrivljenika proglašava krivim kao vrijeme počinjenja naveo vrijeme od 23. veljače 2025. oko 15,30/60,00 sati pa do 25. veljače 2025. oko 00,30 sati, a da je u obrazloženju presude kao vrijeme počinjenja djela naveo razdoblje 23./24. veljače 2025. u vremenu od 15,30/16,00 sati do 00,30 sati te da se radi o znatnoj proturječnosti obzirom da mijenja vrijeme počinjenja djela pa time i kriminalnu količinu za koju se okrivljeni tereti. Nadalje, ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog nejasnoće odnosno proturječja između izreke i obrazloženja presude jer da u izreci okrivljeni navodi kako je okrivljenik kazneno djelo tjelesne ozlijede počinio sa izravnom namjerom dok u odnosu na isto kazneno djelo u razlozima presude obrazlaže neizravnu namjeru. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj smatra kako je neosnovan zaključak suda o tome da bi bilo utvrđeno vrijeme počinjenja kaznenog djela tjelesne ozlijede jer da isto ne proizlazi iz nalaza vještaka sudske medicine. Nadalje, da se presuda ne može temeljiti samo na iskazu žrtve RP koji da nije potkrijepljen drugim provedenim dokazima te da se na temelju analize njezinog iskaza pogrešno zaključuje da bi se u postupanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja optuženih kaznenih djela već da se radilo o partnerskoj svađi i postupanjima koja nemaju obilježja kaznenog djela. U odnosu na odluku o kazni smatra da je neosnovano previsoko određena jer da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je okrivljeni u potpunosti naknadio štetu žrtvi, ispričao joj se tijekom kaznenog postupka i izrazi spremnost da se podvrgne psihosocijalnom tretmanu, a isto tako da sud nije vodio račina o tome da su okrivljeni i žrtva nastavili sa kontaktima i nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela i to čak na način da ga je ista u nekoliko navrata posjetila u istražnom zatvoru nakon donošenja nepravomoćne presude.

9. U pravu je okrivljeni kada ističe počinjenju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude u proturječju sa razlozima presude i to u odnosu na vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud proglašava okrivljenika krivim da je kazneno djelo počinio u razdoblju od 23. veljače 2025. oko 15,30/16,00 sati do 25. veljače 2025. oko 00,30 sati. U razlozima presude u točki 18. prvostupanjski sud zaključuje, a nakon analize provedenog dokaznog postupka, kako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni BP žrtvi protupravno oduzeo slobodu u razdoblju od 15,30/16,00 sati do 00,30 sati i to 23./24. veljače 2025. godine.

10. Time su doista proturječni izreka i razlozi presude jer bi iz izreke presude odnosno činjeničnog opisa kaznenih djela proizlazilo da je vrijeme počinjenja kaznenog djela protupravnog lišenja slobode, a i vrijeme u kojem je počinjeno kazneno djelo prijetnje, duže za 24 sata od vremena za koje sud analizom provedenih dokaza u razlozima presude utvrđuje da se događaj doista zbio, a to je od popodnevnih sati 23. veljače 2025. pa do pola sata iza ponoći iste večeri što je 24. veljače 2025. Zbog tog proturječja između izreke i razloga presuda ne može ispitati.

11.Ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude. Naime, u činjeničnom i pravnom opisu kaznenih djela za koje se okrivljenik proglašava krivim utvrđuje se da je okrivljenik počinio kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11, prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

12. U razlozima presude prvostupanjski sud navodi razloge radi kojih smatra da između kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 3. KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 postoji prividni stjecaj jer da je kazneno djelo tjelesne ozljede konzumirano u kaznenom djelu protupravnog oduzimanja slobode, dakle, navodi razloge zbog kojih smatra da postupanje okrivljenika koje je opisano kao kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 u konkretnom slučaju nije kazneno djelo.

13. Kada utvrđuje pojedinačne kazne za kaznena djela tada prvostupanjski sud za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. u svezi stavka 3. KZ/11, a na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 okrivljenom utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci te zatim za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, nakon čega po članku 51. KZ/11 okrivljenika osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

14. Dakle, iako iz izreke presude najprije proizlazi da prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kada utvrđuje pojedinačne kazne za počinjena kaznena djela tada utvrđuje pojedinačne kazne za dva kaznena djela prijetnje i to iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11 i iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, dok za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11 kazna nije utvrđena. Nadalje, iako iz izreke presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 u razlozima presude zaključuje da to kazneno djelo nije kazneno djelo zbog prividnog stjecaja sa kaznenim djelo protupravnog oduzimanja slobode, jer se radi o nekažnjivom pratećem djelu. Iz navedenih razloga izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a i razlozima presude, radi čega se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati.

15. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjsku presudu je zbog počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. KZ/11 prihvaćanjem žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti valjalo ukinuti na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

16. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku otkloniti ukazane nedostatke u izreci i razlozima presude na način da će, ukoliko okrivljenika proglašava krivim, jasno i određeno u izreci presude za svako kazneno djelo za koje okrivljenika proglašava krivim primijeniti zakonske odredbe koje se imaju primijeniti kod određivanja pojedinačnih kao i jedinstvene kazne te ukloniti ukazana proturječja između izreke i razloga presude tako da je i iz izreke i iz obrazloženja presude jasno koje je vrijeme počinjenja kaznenog djela i koja je kaznena djela je okrivljenik počinio, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će valjano obrazložiti.

17. Ispitujući presudu u granicama propisanim u članku 476. ZKP/08 utvrđeno je da je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci počinio i povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 1. ZKP/08 po pitanju da li je djelo za koje se optužuje kazneno djelo.

18. Prvostupanjski je sud u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 zauzeo stajalište da je došlo do prividnog stjecaja i konsumpcije kaznenog djela tjelesne ozljede s kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode budući su tjelesne ozljede kod oštećenice nastale tako da ju je okrivljenik povlačio kada bi krenula prema izlaznim vratima stana te da je to bio način ostvarenja odnosno održavanja protupravnog stanja kod izvršenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode pa da se radi o nekažnjivom pratećem djelu koje se čini zajedno s drugim kaznenim djelom tako da je njegovo nepravo već obuhvaćeno nepravom drugog djela.

19. Međutim, kod nekažnjivog pratećeg djela se radi o tome da jedno djelo u fazi svoje neposredne realizacije uključuje u sebi tipično i po pravilu drugo djelo odnosno da je jedan delikt tipično uključen u način izvršenja drugog delikta koji je manjeg značaja. Tipičan primjer takve situacije je neovlašteno prodiranje u tuđi stan i oštećenje tuđe stvari kod kaznenog djela teške krađe provaljivanjem u nečiji stambeni prostor ili oštećenje odjeće nanošenjem ubodne rane kod kaznenog djela ubojstva ili tjelesne ozljede.

20. U konkretnom slučaju radi se o tome da je okrivljenik ograničio žrtvi slobodu kretanja oduzimanjem ključeva stana i mobitela, a da joj je k tome hvatanjem za ruke za trajanja međusobne svađe u kojoj joj je izrekao i prijetnje smrću nanio i krvne podljeve. Dakle, ne radi se o tome da bi kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode u fazi realizacije tipično i uobičajeno uključivalo i tjelesno ozljeđivanje žrtve već je to u konkretnom slučaju protupravno postupanje koje u sebi sadrži novu, veću kriminalnu količinu, drugu namjeru i drugi objekt zaštite pa je pogrešno zaključiti da se protupravno oduzimanje slobode tipično ostvaruje tjelesnim ozljeđivanjem osobe kojoj se oduzima sloboda te da bi se radilo o djelu manjeg značaja radi čega se nepravo radnje tjelesnog ozljeđivanja iscrpljuje u nepravu protupravnog oduzimanja slobode.

21. Naprijed navedenim zaključkom da kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 nije kazneno djelo zbog prividnog stjecaja sa kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode 136. stavka 1. i 3. KZ/11, sud prvog stupnja počinio je povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. KZ/11, međutim, kako je ta povreda učinjena u okrivljenikovu korist budući za optuženo kazneno djelo okrivljenik nije proglašen krivim, ovaj sud navedenu povredu samo utvrđuje.

22. Budući je pobijana presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a okrivljenik BP je žalbu podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je primjenom članka 487. stavak 4. ZKP/08 ocijeniti žalbene navode okrivljenika. Sud prvog stupnja je za sada pravilno zaključio o vjerodostojnosti iskaza žrtve RP zbog detaljnog i okolnosnog iskaza kojim okrivljenika tereti za postupanja opisana u izreci presude, kao i iskaza svjedoka HP i OP, zeta i sestre žrtve, koji su o okolnostima koje se odnose na oduzimanje mobitela i ključeva stana, sprječavanja žrtve da iz stana izađe, uočenim ozljedama i iskazanom strahu u bitnome iskazivali suglasno žrtvi. Pravilno sud prvog suda zaključuje da je za sada iskaz žrtve potkrijepljen i fotodokumentacijom očevida koja prikazuje njezine tjelesne ozljede i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara u pogledu vremena njihova nastanka pa su za sada neosnovane tvrdnje žalitelja o pogrešnim zaključcima suda prvog stupnja da je okrivljenik ostvario obilježja predmetnih kaznenih djela.

Rijeka, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić