Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1834/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TK, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 30. siječnja 2023., broj: 25. Pp-460/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 30. siječnja 2023., broj: 25. Pp-460/2022, okr. TK je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u odnosu na troškove prekršajnog postupka je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv gore navedene presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim i kazni maksimalnom novčanom kaznom 170,00 eura zbog težine i htjenja počinjenja prekršaja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zanemario dostavljeni video zapis i dostavljene fotografije na temelju kojih je pokrenut prekršajni postupak. U nastavku žalbe, tužitelj iznosi podatke koji se ne odnose na ovaj prekršajni predmet, ukazujući na povećanje nereda u kojima sudjeluju navijači nogometnih klubova.

6. Po ocjeni ovog suda, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud zaključio da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okr. TK počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na dostavljenu fotografiju, jer se iz iste (list 8 spisa) ne vidi okrivljenikovo sudjelovanje u inkriminiranom događaju. Predmetna fotografija prikazuje tri osobe (jedna od njih je okrivljenik) kako stoje na pločniku, pri čemu pozicija i tjelesno držanje ni jedne osobe s fotografije, pa tako ni okrivljenika, ne upućuje na bilo kakvo sudjelovanje u tučnjavi. Neosnovano se tužitelj poziva i na dostavljeni video zapis, jer je iz kratkog sadržaja video zapisa koji je dostavio tužitelj (list 20/1 spisa) nedvojbeno proizlazi da ovaj dokaz ne sadrži snimku okrivljenika kako sudjeluje u inkriminiranom događaju. Osim toga, ispitani svjedok policijski službenik EK u bitnome je naveo da on nema saznanja je li okrivljenik sudjelovao u sukobu i je li počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom, on je samo sudjelovao u utvrđivanju identiteta okrivljenika pregledom snimaka nadzornih kamera.

7. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što znači da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Odredbama Prekršajnog zakona, kao i Zakona o kaznenom postupku propisan je dokazni standard prema kojem one činjenice koje idu na štetu optuženika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. Čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima, dok je pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist optuženika da te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije nego postojanja činjenice koja mu ide u korist.

8. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer u ovom prekršajnom predmetu nema dokaza da bi okr. TK počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

9. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.