Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-186/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (kao nasljednice ranije tužiteljice pok. SS) zastupane po punomoćniku Krunoslavu Gloković, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje , odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-117/22-48 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-117/22-48 od 27. svibnja 2022. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Utvrđuje se u cijelosti nedostojnom za nasljeđivanje u ostavinskom postupku koji se vodi pod posl. br. J 26 O-219/2017, a iza pok. JS, umirovljenika iz Gunje, A. Starčevića 177, rođenog **.**.1961., a umrlog **.**.2014. – tužena i zakonska nasljednica NS, [adresa] i to u odnosu na cjelokupnu ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja JS, umrlog **.**.2014.“
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Utvrđuje se u cijelosti nedostojnom za nasljeđivanje u ostavinskom postupku koji se vodi pod posl. br. J 26 O-219/2017, a iza pok. JS, umirovljenika iz Gunje, A. Starčevića 177, rođenog **.**.1961., a umrlog **.**.2014. – tužena i zakonska nasljednica NS, [adresa] i to u odnosu na cjelokupnu ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja JS, umrlog **.**.2014.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.117,00 kn u roku 15 dana, dok se tužiteljica odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 kn.“
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica, ne konkretizirajući žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijana presuda „poništi u cijelosti“.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.
4. Žalba je osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03. , 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženica nedostojna za nasljeđivanje brata pok. JS, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da tuženica tijekom teške bolesti pok. brata nije mu pružila potrebnu pomoć i njegu, već je to isključivo činila njegova majka sada pok. OS.
7. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je pok. TS umro **.**.2014., da su njegove zakonske nasljednice majka OS i sestre HS i tuženica te da je pravomoćnim rješenje ostavinskog suda majka OS upućena na pokretanje parnice protiv tuženice radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje pok. JS u odnosu na njegovu cjelokupnu ostavinsku imovinu.
8. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je pok. TS tijekom 2009. imao moždani udar sa posljedičnom ljevostranom hemiparezom, da mu je nakon toga bila potrebna stalna pomoć i njega druge osobe, da nije imao suprugu niti djece, da mu je pomoći i brigu pružala isključivo majka koja je bila starije životne dobi i bolesna, da je sa majkom živio u zajedničkom domaćinstvu, da mu je pomagala sestra HS te da njegova egzistencija nije bila ugrožena.
9. Imajući u vidu prethodne činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica cjelokupnu brigu o pok. bratu prepustila majci koja je bila stara i bolesna čime da je doveden u pitanje njegov život i zdravlje, pa ujedno cijeneći da tuženica nije dokazala da zbog vlastitog zdravstvenog stanja ili potrebe pružanja neophodne pomoći svome suprugu odnosno da iz nekog drugog opravdanog razloga nije bila u mogućnosti pružiti pomoć i njegu pok. bratu, kao i činjenicu da nije prisustvovala njegov sahrani što dodatno upućuje na nebrigu o bratu, prvostupanjski sud zaključuje da ponašanje tuženice ima značaj ne pružanja nužne pomoći teško bolesnom bratu.
10. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 125.st.4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., dalje:ZN) zauzima pravno shvaćanje da je tuženica zbog ne pružanja nužne pomoći ostavitelju pok. JS nedostojna za nasljeđivanje, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).
12. Osnovano tuženica žalbenim navodima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava.
13. Odredbom čl. 125. toč.4. ZN-a propisano je da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
14. Pitanje postojanje nedostojnosti za nasljeđivanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tome, za postojanje nedostojnosti za nasljeđivanje zbog ne pružanja nužne pomoći potrebno je da je ostavitelj bio u životnoj opasnosti i da mu nasljednik nije pružio nužnu pomoć iako je to mogao bez ugrožavanja vlastitog života, dok je za nedostojnost za nasljeđivanje zbog ostavljanja ostavitelja bez pomoći potrebno da se ostavitelj nalazio u okolnostima opasnim po život i zdravlje.
15. U konkretnom slučaju nije sporno da je zdravstveno stanje pok. JS nakon moždanog udara 2009. bilo takvo da mu je bila potrebna stalna tuđa pomoć i njega druge osobe, a koju mu je pružala isključivo majka sa kojom je živio u zajedničkom domaćinstvu, dok tuženica niti na koji način u tome nije sudjelovala. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda izvedenim dokazima nije utvrđeno da se pok. TS za vrijeme dok mu je majka pružala pomoć i njegu nalazio u životnoj opasnosti, niti je utvrđeno da je pomoć koju mu je pružala majka bila nedostatna odnosno takva da su njegov život i zdravlje bili u opasnosti, jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka niti drugih izvedenih dokaza. Stoga, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, izostanak pomoći od strane tuženice pok. JS nema značaj ne pružanja nužne pomoći ostavitelju, niti značaj ostavljanja ostavitelja u prilikama opasnim po život i zdravlje u smislu čl. 125.toč.4. ZN- a, zbog čega suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje da je tuženica nedostojna za nasljeđivanje.
16. Pri tome, okolnost da je majka pok. JS bila osoba starije životne dobi (u vrijeme pružanja pomoći 67-72 godine) i sama bolesna, u situaciji kada izvedenim dokazima nije utvrđeno da je zbog nedostataka u pomoći koju je pružala pok. JS njegov život bio u opasnosti odnosno da je živio u prilikama koje su bile opasne za njegov život i zdravlje, nije od utjecaja na prethodni zaključak. Takvo ponašanje tuženice predstavljalo bi povredu moralne i zakonske obaveze poštovanja i uzajamnog pomaganja svih članova obitelji odnosno ponašanje protivno načelu solidarnosti kao temeljnom načelu obiteljskog života, što međutim ne predstavlja razlog za nedostojnost za nasljeđivanje u smislu čl. 125.toč.4. ZN-a.
17. Pri tome, valja reći da izjava tuženice o ustupu nasljednog dijela tužiteljici koja je tijekom žalbenog postupka dostavljena u spis, predstavlja novu činjenicu i dokaz koji se sukladno čl. 352. ZPP-a ne može s uspjehom iznositi u ovom stadiju postupka, a podredno u smislu čl. 125.toč.4. ZN-a nije od utjecaja na zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
18. Kako dakle u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125.st.4.ZN-a za nedostojnost za nasljeđivanje tuženice, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev jer je pravilnom primjenom materijalnog prava isti valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
19. Budući da tužiteljica nije uspjela u parnici, primjenom čl. 154.st.1. ZPP-a ne pripada joj pravo na naknadu troškova postupka.
20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 373. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u izreci.
U Rijeci 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
