Poslovni broj: Gž-688/2023 -3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Franju Šebijanu, odvjetniku iz Varždina protiv tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Davorki Kovač, odvjetnici iz Varaždina, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. P-363/2022 od 31. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. P-363/2022 od 31. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se naloži tuženiku da sa dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], VOĆNJAK STAKLENE GORICE, ukupne površine 1979 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je označen brojevima 5-1-2-3-4=28 m2 u vještačkom Nalazu-skici izmjere vještaka Dražena Pintarića izrađene u rujnu 2016. u postupku uređenja međe koji se vodio pred Općinskim sudom u Varaždinu pod posl. br. R1-203/15, ukloni deponirani građevni materijal (betonske ploče i stupove) i kontejner, uz naknadu parničnog troška. Također je toč. II) izreke naloženo tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.141,85 eura u roku od 15 dana.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.
3. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka jer da nije proveo sve dokaze u postupku zbog čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Navodi da je prvostupanjski sud odredio da će priklopiti spis pod posl. br. Z-8768/19 koji se vodio radi ispravka pogrešnog upisa, a što da nije učinio, pa da nije cijenio činjenicu da je u postupak uređenje međa upućena iz postupka osnivanja zemljišnih knjiga. Navodi i da su parnični troškovi previsoko razrezani jer da su isti obračunati prema Tarifi koja je stupila na snagu 28.10.2022. iako da je većina troškova nastala ranije.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužiteljice kao izvanknjižne vlasnice da tuženik sa dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića označen točkama 5-1-2-3-4 od sa 28 m2, ukloni deponirane stvari ( betonske ploče, stupove i kontejner ).
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:
- da među strankama nije sporno da je prijeporna površina bila sastavni dio nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], te da je ista u postupku obnove zemljišne knjige i katastarske izmjere formirana kao nova katastarska čestica katastarske oznake 3260/2 voćnjak od 28 m2,
- da je tuženik pravo vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] stekao uknjižbom u zemljišnu knjigu na temelju pravnog posla tj. kupoprodajnog ugovora od 22.03.2006. zaključenog sa ON, te da je isti nakon promjena u katastarskom planu upisan u zemljišnim knjigama i kao vlasnik prijeporne novoformirane kč. br. [katastarska čestica],
- da je među strankama sporno tko je vlasnik te nekretnine obzirom da tužiteljica tvrdi da je prijepor u njenom vlasništvo slijedom čega traži od tuženika da ukloni svoje stvari,
- da upisom knjižnog prava u zemljišnim knjigama nastaje oboriva predmnijeva da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj knjižnog prava zaista i njegov stvarni nositelj, pa se nositeljem stvarnog prava na nekretnini smatra onaj koji je u zemljišnoj knjizi kao takav upisan, a što da je u konkretnom slučaju tužitelj,
- da onaj tko je kao nositelj stvarnog prava upisan u zemljišne knjige ne mora ni na koji drugi način, osim dokazivanjem te činjenice dokazivati to pravo,
- da ako netko tvrdi suprotno, može svim dopuštenim dokaznim sredstvima dokazivati i pobijati oborivu predmnijevu koja proizlazi iz činjenice da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao nositelj stvarnog prava jer zemljišnoknjižno stanje može biti nepotpuno kad u zemljišnoj knjizi nisu upisana vanknjižna stečena prava na nekretnini ili pravne činjenice i osobni odnosi važni za pravni promet nekretnine, a može biti i neistinito ako je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koje to zapravo nije ili je knjižno pravo upisano s pogrešnim sadržajem, opsegom ili redom prvenstva,
- da u tom slučaju dolazi do sukoba između zemljišnoknjižnog i vanknjižnog pravnog stanja nekretnina, a pošteni stjecatelji koji su knjižna prava stekli izvodeći ih iz nevaljanih ili nepotpunih zemljišnih knjiga da uživaju, ako su za to ispunjene sve pretpostavke, zaštitu povjerenja i zaštitu svog stjecanja, pa da se njihovo stjecanje ne može osporavati samo zbog toga što je zemljišnoknjižno stanje u času njihova stjecanja bilo u sukobu sa vanknjižnim stanjem,
- da iz navedenog proizlazi da je na tužiteljici u konkretnom slučaju bio teret dokaza da tuženik nije vlasnik sporne nekretnine, iako je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik,
- da tužiteljica tvrdi da je vanknjižna vlasnica sporne površine, te da je pravo vlasništva stekla na temelju zakona i to dosjelošću samostalnim dugogodišnjim posjedovanjem.
- da kako je tuženik pravo vlasništva stekao na temelju pravnog posla- kupoprodajnog ugovora, a na temelju kojeg se i upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik, dok tuženica u zemljišnim knjigama nije niti je bila upisana kao vlasnica sporne površine, to da tuženika štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige,
- da tužiteljica nije predložila dokaze na okolnost da tuženik prilikom upisa svog prava vlasništva nije bio u dobroj vjeri, već to samo paušalno tvrdi, dok da je tuženik sadržajem kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa ON u kojem se izričito navodi da kupljene nekretnine, pa i sporna površina nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima, dokazao da je prilikom upisa prava vlasništva na temelju tog ugovora bio u dobroj vjeri, pri čemu da nije bio dužan istraživati eventualno vanknjižno vlasništvo,
-slijedom navedenog tužiteljica da, koja za razliku od tuženika nije upisana kao vlasnica sporne površine, ne može uspješno suprotstaviti svoje pravo za koje tvrdi da ga je stekla na temelju zakona ( dosjelošću), institutu zaštite povjerenja u zemljišne knjige, budući da je tuženik, svoje pravo stečeno na temelju zakona, u dobroj vjeri upisao prije, na temelju kupoprodajnog ugovora koji je sklopio s prethodno upisanom vlasnicom sporne površine,
- stoga da tužena neosnovano osporava tuženikovo pravo vlasništva sporne površine tvrdnjom da je vlasništvo iste stekla na temelju zakona dosjelošću,
-pored toga tuženik da je utvrđen vlasnikom sporne nekretnine i na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. P-182/2018 od 14.02.2020., što da također predstavlja zapreku da tužiteljica ostvaruje zaštitu svojih vlasničkih prava u ovom postupku.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje na temelju provedenog dokaznog postupka da je tuženik vlasnik sporne novoformirane kč. br. [katastarska čestica], a koja je prethodno bila sastavni dio nekretnina koje je tužitelj kupio od ON, odnosno da tužena neosnovano tvrdi da je prijeporna nekretnina u njenom vlasništvu, te da neosnovano traži da tuženik sa te nekretnine ukloni svoje stvari, jer da kao vlasnik i posjednik ima pravo tu nekretninu posjedovati i koristiti, pa mu tužiteljica ta prava ne može uskraćivati, niti ograničavati. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
9. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a.
10. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
11. Naime, u konkretnom slučaju se prema činjeničnom supstratu tužbe radi o vlasničkoj tužbi predmijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja ili publicijanskoj negatorijskoj tužbi ( actio negatoria publiciana ) kojom prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ) vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem. Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva tužitelj kao predmijevni vlasnik prema čl. 167. st. 4. ZV mora dokazati pravni temelj i istinit način svog stjecanja posjeda ( predmijevani vlasnik ), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Dakle onaj tko dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja, a pošteni je posjednik, ima pravo na zahtjev za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija) kao i onaj tko je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, s tim da se na tu tužbu na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika.
12. Kako je u konkretnom slučaju provedenim dokaznim postupkom pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala da je predmijevana vlasnica sporne nekretnine, već je naprotiv utvrđeno da je tuženik vlasnik iste ( a što tužiteljica žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje), te kako je prvostupanjski sud za navedeni zaključak dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovoj sud, to je pravilno pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
13. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da prvostupanjski sud nije priklopio spis pod posl. br. Z-8768/19 i analizirao ga sa ostalim provedenim dokazima, ističe se da na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te odbijanje ili odustajanje od nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga činjenica da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, unatoč raspravnom rješenju, odustao od izvođenja dokaza pribavom predmetnog zemljišnoknjižnog spisa, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
14. Pri tom valja istaknuti da nedvojbeno do zaključenja glavne javne rasprave u ovom predmetu nije došlo do promjene ( ispravka ) upisa u zemljišnu knjigu u odnosu na prijepornu nekretninu, slijedom čega i po stavu ovog suda, pribava navedenog zemljišnoknjižnog predmeta vođenog radi ispravka pogrešnog upisa, nije odlučna u situaciji kada je utvrđeno da je tuženik zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine.
15. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u parnici. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je pravilno prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda od 15,00 kn prema Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( NN 126/22 od 05.11.2022.) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke sukladno Tbr. 48. st. 3. Tarife.
16. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 15. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec
