Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1839/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Grada Zagreba izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2379/2018-81 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2379/2018-81 od 12. listopada 2022., u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 51.520,00 kuna/ 6.837,88 eura[1] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 46.150,00 kuna/ 6.125,16 eura teku od 5. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 3.750,00 kuna/ 497,71 eura teku od 12. listopada 2022. do isplate te na iznos od 1.520,00 kuna/ 201,74 eura teku od 24. travnja 2018. do isplate, te u točki III. izreke.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika Grada Zagreba preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2379/2018-81 od 12. listopada 2022., u dijelu točke I. izreke u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos od 3.750,00 kuna/ 497,71 eura te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 3.750,00 kuna/ 497,71 eura tekućih od od 5. svibnja 2018. do 11. listopada 2022., kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Grada Zagreba za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2379/2018-81 od 12. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 51.520,00 kuna/ 6.837,88 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 49.900,00 kuna/ 6.622,87 eura teku od 5. svibnja 2018. do isplate, a na iznos od 1.520,00 kuna/ 201,74 eura od 24. travnja 2018. do isplate, sve u roku 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 49.900,00 kuna od 24. travnja 2018. do 4. svibnja 2018. kao djelomično neosnovan, dok je točkom III. izreke naloženo tuženicima da tužitelju solidarno isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 22.740,64 kune/ 3.018,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2022. do isplate, u roku 15 dana.

1.1 Izrekom rješenja sadržanog u predmetnoj presudi dopuštena je preinaka tužbe od 6. listopada 2022.

2. Protiv točaka I i III izreke citirane presude, te rješenja sadržanog u istoj, žalbu podnosi tuženik Grad Zagreb, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

2.1 U žalbi, u bitnome, navodi da je u predmetnom postupku sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno – posljedična veza te visina tužbenog zahtjeva. Ističe da je sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluci o komunalnom redu Grada Zagreba određeno da jedinice lokalne samouprave mogu obavljanje komunalne djelatnosti prenijeti, između ostalog, i na neko trgovačko društvo, slijedom čega je isti prenio obavljanje komunalne djelatnosti na Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste te se na taj način oslobodio odgovornosti za nastanak štete trećim osobama. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud, bez ikakvog obrazloženja, odbio dokazni prijedlog da se službenim putem od trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., odnosno od Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, zatraže podaci o tome tko je bio dužan čistiti predmetnu lokaciju od snijega i leda i u kojim vremenskim razdobljima. Smatra kako bi pribavljanjem navedenih podataka bilo vidljivo da nije došlo do obustave obavljanja komunalne djelatnosti, odnosno da se predmetna lokacija uredno održavala i da je ista bila očišćena od snijega i leda, slijedom čega bi i odluka bila drugačija. Osporava zaključak suda o nepostojanju doprinosa tužitelja štetnom događaju. Ukazuje i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja visine naknade štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dosuđujući istu u previsokom iznosu, a da pritom za navedeno nije dao valjane razloge. S time u vezi, smatra pogrešnim nalaz i mišljenje vještaka u pogledu ocjene smanjene životne aktivnosti. Ističe da je nenavođenjem posebnih okolnosti slučaja kojima se sud rukovodio prilikom odmjeravanja visine naknade za svaki aspekt štete, isti pogrešno primijenio odredbu članka 338. stavka 4. ZPP-a. Ukazuje i da izrekom prvostupanjske presude nije izdvojeno koliko se od dosuđenog iznosa odnosi na imovinsku, a koliko na neimovinsku štetu te je na ukupno dosuđeni iznos za obje vrste šteta dosuđeno da kamata teče od 5. svibnja 2018. do isplate čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. S obzirom na neosnovanu odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva, osporava i zakonitost odluke o troškovima postupka. U odnosu na pobijano rješenje, ističe da je prvostupanjski sud opisanim postupanjem počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 12. i 13. ZPP-a. Smatra da se preinaka tužbe trebala odbiti budući da se štetni događaj dogodio 16. siječnja 2017., dok je preinaka učinjena izvan izvan zakonskog roka od tri godine propisanog člankom 230. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05., 41/08., 125/11.). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, odnosno da se ista ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova tuženiku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj, u bitnome, osporava navode iste te predlaže da se žalba odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi, uz obvezu tuženika da tužitelju, pored dosuđenih parničnih troškova, naknadi i trošak žalbenog postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana, i to u pogledu određenog tijeka zateznih kamata na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege.

5. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, a koje su nastale kao posljedica štetnog događaja od 16. siječnja 2017. kada je isti pao na neočišćenoj javnoj površini ''Zelene tržnice'' prekrivenoj snijegom i ledom.

6. Na temelju provedenog očevida uz sudjelovanje vještaka geodeta LP, dipl. inž. geod., na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj pao na kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno zk.č. 1799/3 k. o. [katastarska općina], koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tuženika Grada Zagreba u cijelosti.

7. Na temelju nalaza i mišljenja stalog sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med., specijalista kirurga, i njegovim usmenim saslušanjem, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom donjeg dijela desne lisne kosti (prijelomu u području desnog gležanjskog zgloba) i akutnu reakciju na stres. S kirurškog aspekta liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo vađenjem osteosintetskog materijala tijekom bolničkog liječenja 30. ožujka 2021., tj. nakon vađenja šavova 9. travnja 2021. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 14 dana, a slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 60 dana, s time da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti uzimajući u obzir i vađenje osteosintetskog materijala. Tzv. primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 8 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 30 dana, uzimajući u obzir i vađenje osteosintetskog materijala. Navedeni strah cijenjen je s kirurškog aspekta, dakle vezano uz operacijske zahvate, ugradnju osteosintetskog materijala, njegovo vađenje i strah i nelagodu vezano za kirurško liječenje te pritom nisu uzeti u obzir psihijatrijski nalazi. Ozljeda zadobivena u štetnom događaju dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, a koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti gležanjskog zgloba, bolovima u području gležanjskog zgloba prilikom dužeg stajanja, hodanja i penjanja po stepenicama. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju sumarno 10 dana po 3 sata, 45 dana po 2 sata te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir i vađenje osteosintetskog materijala. Tuđa pomoć procijenjena je uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu, operacijsko liječenje, nošenje i upotrebu podlaktičnih štaka. Kod tužitelja je zaostao ožiljak u području desnog gležanjskog zgloba koji predstavlja naruženje lakog stupnja. Provedenim vještačenjem utvrđena je uzročno posljedična veza između ozljeda iz medicinske dokumentacije tužitelja i štetnog događaja.

8. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med., specijalista psihijatra i subspecijalista forenzične i biologijske psihijatrije, i njegovim usmenim saslušanjem, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu te je kao izravnu posljedicu na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0), a nastavno reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja. Tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Utvrđena je izravna uzročno posljedična veza između štetnog događaj i razvoja psihičkih poremećaja. Tužitelj je kumulativno pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do 6 tjedana. Zaostao je kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti vještak je cijenio sa 10% u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu, dok su se u pisanoj dopuni vještaci očitovali da realno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja sa kirurškog i psihijatrijskog motrišta iznosi ukupno 17%.

9. Prvostupanjski je sud nalaze i mišljenja vještaka u cijelosti prihvatio cijeneći da su isti jasni i obrazloženi, da nisu u proturječnosti sami sa sobom ili s izviđenim okolnostima, kao i da se nije pojavila sumnja u pravilnost danih mišljenja.

10. Budući da su vještaci tijekom postupka otklonili prigovore stranaka, prvostupanjski sud odbija prijedlog tuženika Grada Zagreba da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem. Pritom pojašnjava da je, u pogledu procjene trajanja i intenziteta pretrpljenog straha, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Makarića s obzirom je isti u obzir uzeo i psihijatrijsko liječenje tužitelja, dok je vještak Rašić strah procijenio samo s kirurškog aspekta. Dodatno, nakon usmenog očitovanja vještaka, niti jedna strana nije prigovarala ocjeni trajanja i intenziteta straha dr. Makarića.

11. Uvidom u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] prvostupanjski sud utvrđuje da je u razdoblju u kojem se dogodio štetni događaj tuženik Grad Zagreb imao sa tuženikom Croatia osiguranje d.d. sklopljen ugovor o osiguranju od izvanugovorne (javne) odgovornosti za štete zbog povreda tijela trećih osoba.

12. Na temelju dostavljene Potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda od 8. travnja 2019. prvostupanjski sud utvrđuje da je na dan 15. siječnja 2017. temperatura bila između -1,7°C i 4°C, dok je na 5 cm visine bila -7,2°C. Bilo je pretežno sunčano i hladno, a visina ukupnog snijega bila je 5 cm. Na dan 16. siječnja 2017. temperatura se kretala između -1,5°C i 1,2°C, dok je na 5 cm visine iznosila -6,7°C. Bilo je pretežno oblačno, hladno i vjetrovito.

13. Uvidom u Potvrdu MUP-a od 14. ožujka 2017. prvostupanjski sud utvrđuje da je 16. siječnja 2017. oko 4,30 sati na adresi [adresa] u krugu "Zelene tržnice" na radnom mjestu, zbog neočišćenog prostora koji je bio prekriven snijegom i ledom, tužitelj pao na tlo, uslijed čega se teško tjelesno ozlijedio.

14. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka DP i ČP, a čije je iskaze prvostupanjski sud cijenio istinitima budući da su isti iskazivali suglasno, jasno i uvjerljivo, pri čemu su svjedoci nezainteresirani za ishod postupka.

15. Pritom prvostupanjski sud nije po prijedlogu tuženika Grada Zagreba zatražio službenim putem od Gradskog ureda za mjesnu samoupravu podatke o tome tko je dužan čistiti predmetnu lokaciju od snijega i leda, niti od Zagrebačkog Holdinga podatke o tome je li i u kojim vremenskim razdobljima na dan i dan prije štetnog događaja čišćen snijeg s predmetne lokacije, obrazlažući da je u smislu odredbe članka 232. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. - čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. - Rješenje USRH, 89/14., 70/19., 80/22. – dalje u tekstu: ZPP/22) stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz svojih navoda, dok će sud na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu tek ukoliko sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže. Pritom dodatno ukazuje da je upravo tuženik Grad Zagreb osnivač trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., slijedom čega nije bilo prepreka da sam pribavi predmetne podatke.

16. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka s Potvrdom Državnog hidrometeorološkog zavoda te Potvrdom MUP-a od 14. ožujka 2017. prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio da je tužitelj kritičnog dana pao prilikom uobičajenog istovara robe na dijelu javne površine Zelene tržnice namijenjene za istovar, a samim time i kretanju ljudi koji trebaju obaviti taj istovar, na neočišćenoj površini prekrivenoj utabanim snijegom, odnosno ledom, kojom prilikom je na nogama imao obuvene zimske cipele. Pritom nije utvrdio da bi tužitelj neoprezno hodao, odnosno da ne bi upotrijebio dužnu pažnju pa da bi time doprinio nastanku štetnog događaja.

17. Pozivom na odredbe članka 1045. stavka 1. u vezi s člankom 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15. – dalje u tekstu: ZOO), te članka 2. i članka 3. stavka 1. točke 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15), prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što uključuje i održavanje javne površine na kojoj se u trenutku štetnog događaja nalazio tužitelj. Posljedično navedenom, u smislu citiranih odredbi, utvrđuje isključivu odgovornost tuženika Grada Zagreba za nastanak štetnog događaja budući je isti propustio očistiti snijeg i led na površini unutar "Zelene tržnice", što je rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužitelja, s time da se u konkretnom slučaju radi i o površini kojom se svaki dan kreće velik broj ljudi.

18. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik Grad Zagreb u razdoblju u kojem se dogodio štetni događaj imao s tuženikom Croatia osiguranje d.d. sklopljen ugovor o osiguranju od izvanugovorne (javne) odgovornosti za štete zbog povreda tijela trećih osoba, utvrđuje da tuženici solidarno odgovaraju za nastalu štetu.

19. Vodeći računa o utvrđenim činjenicama u postupku, a posebno vrsti i lokalitetu ozljede, utvrđenom intenzitetu i duljini trajanja pretrpljenih fizičkih boli i straha, stupnju trajnog oštećenja zdravlja, životnoj dobi i trajnosti posljedica, oblicima u kojima se iste manifestiraju te zaostalom naruženju tužitelja, na temelju odredbe članka 19. stavka 2. u vezi s člankom 1046. i člankom 1100. stavcima 1. i 2. ZOO-a, istome dosuđuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje u ukupnom iznosu od 46.150,00 kuna.

20. Na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. i članka 1089. stavka 2. ZOO- a, s naslova pružene tuđe pomoći i njege u trajanju od 150 sati, tužitelju dosuđuje iznos od 3.750,00 kuna, a čiju visinu cijene sata, sukladno članku 223. ZPP/22, utvrđuje u visini od 25,00 kuna.

21. Na tako dosuđeni iznos naknade štete (49.900,00 kuna), pozivom na odredbu članka 1103. i članka 1086. stavka 2. ZOO-a, dosuđuje zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, prema visini određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15. – dalje u tekstu: ZIP ZOO/15).

22. Na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a sukladno dostavljenoj dokumentaciji i provedenom vještačenju, tužitelju dosuđuje, s naslova imovinske štete - troškova liječenja i drugih potrebnih troškova u vezi s time, iznos od 1.520,00 kuna.

23. Na tako dosuđeni iznos, pozivom na odredbu članka 1086. ZOO-a u vezi s člankom 2. ZPP/22, dosuđuje zatezne kamate tekuće od 24. travnja 2018., prema visini sukladno odredbi članka 3. ZIP ZOO/15.

24. Odluku o parničnom trošku donosi primjenom odredbi članka 151. stavka 1., članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP/22 u vezi s relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na dosuđeni iznos parničnog troška određene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, sukladno odredbi članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.), prema visini sukladno odredbi članka 3. ZIP ZOO/15.

25. Pozivom na odredbu članka 190. stavka 2. ZPP/22 dopušta preinaku tužbe učinjenu na ročištu 6. listopada 2022. u odnosu na isplatu pravične novčane naknade, ističući da je zahtjev tužitelja utemeljen na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kao i da su od 15. lipnja 2020. u primjeni izmijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete te otklanja istaknuti prigovor zastare tuženika Grada Zagreba.

26. Suprotno žalbenim navodima, rješenjem kojim se dopušta preinaka tužbe nije moguće počiniti apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već isključivo relativnu. Međutim, u konkretnome slučaju prvostupanjski je sud pravilno primijenio članak 190. stavak 2. ZPP/22 kada je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva od 6. listopada 2022., a koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja i uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija, jer je tužitelj tek tada došao do saznanja o točnoj visini pretrpljene štete. Pri tome valja navesti da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije izmjene Orijentacijskih kriterija te se isti odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku. Isto tako pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva jer se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. svibnja 2024., br. Su-IV-123/2024).

27. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Nastavno na navedeno, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. vezano uz članak 338. stavak 4. ZPP-a budući da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži jasne i iscrpne razloge utemeljene na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

28. Neosnovano se tuženik Grad Zagreb poziva na okolnost da bi isti prenio obavljanje komunalne djelatnosti na Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, te se na taj način oslobodio odgovornosti za nastanak štete trećim osobama.

29. Naime, prema odredbi članka 2. ZKG-a komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba (stavak 1.), a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja te osigurati javnost rada (stavak 2.). Odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. ZKG-a propisano je da se komunalnom djelatnošću smatra održavanje javnih površina (javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu – stavak 7. istoga članka).

30. Odredbom članka 97. stavkom 4. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3 od 10. veljače 2014.) propisano je da se led s javnih površina uklanja čim nastane.

31. Dakle, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, razvidno je da je tuženik Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti što predstavlja i održavanje javnih površina.

32. Pritom, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev- 944/2022-2 od 11. siječnja 2023., Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014., Rev-1052/2005-2 od 17. svibnja 2006.).

33. Nastavno na navedeno, u pogledu pozivanja žalitelja na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-2487/20-2 od 14. lipnja 2021., valja navesti da je povodom žalbe na tu presudu, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revd-5390/2021-2 od 12. siječnja 2022. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pravnog pitanje koje glasi: "Oslobađa li se Grad Zagreb prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na drugu osobu tj. Zagrebački holding d.o.o. kao trgovačko društvo u svom vlasništvu, obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba odnosno oslobađa li se na taj način i od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu?", a potom je povodom revizije donio i presudu broj: Rev-944/2022-2 od 11. siječnja 2023. u kojoj je izraženo prethodno citirano pravno shvaćanje. Stoga je irelevantno pozivanje na drugačiju sudsku praksu.

34. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog da se službenim putem od trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., odnosno od Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, zatraže podaci o tome tko je dužan čistiti predmetnu lokaciju od snijega i leda, odnosno je li i u kojim vremenskim razdobljima na dan i dan prije štetnog događaja čišćen snijeg s iste.

34.1 Naime, u smislu odredbe članka 232. stavka 1. i 3. ZPP/22, obveza pribave isprava na koju se stranka poziva u postupku u prvom se redu odnosi na tu stranku, dok će sud na prijedlog stranke pribaviti ispravu koja se nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja samo ako sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže. Budući da je upravo tuženik Grad Zagreb osnivač trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o., kao i da je Gradski ured za mjesnu samoupravu odjel (dio) tuženika Grada Zagreba, i prema stajalištu ovoga suda, nisu postojale zapreke da sam tuženik Grad Zagreb dostavi podatke čije je pribavljanje predlagao u postupku, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio zatražiti iste službenim putem.

35. Neosnovani su i žalbeni navodi da bi u konkretnome slučaju postojao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja iz razloga da je isti mogao izvršiti istovar robe na drugom mjestu gdje nema snijega i leda.

35.1 Tijekom postupka tuženik Grad Zagreb nije dokazao da bi na prostoru ''Zelene tržnice'' postojala površina očišćena od snijega i leda na kojoj bi se dotičnog dana na siguran način mogao izvršiti istovar robe. S druge strane, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je cijeli prostor ''Zelene tržnice'' bio neočišćen. Prvostupanjski je sud pravilno, na temelju rezultata provedenog postupka, utvrdio da je tužitelj neposredno prije pada vršio istovar robe na uobičajeni način i to na dijelu javne površine Zelene tržnice namijenjenoj za istovar, kojom prilikom je na nogama imao obuvene zimske cipele. Iz navedenih utvrđenja, čija pravilnost nije dovedena u sumnju paušalnim žalbenim navodima, ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem na ikoji način doprinio nastanku štetnog događaja.

36. Nadalje, neosnovano je osporavanje odmjerene visine pravične novčane naknade za neimovinsku i imovinsku štetu budući da je ista, i prema ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobio, odmjerena u primjerenom iznosu.

36.1 Naime, tužitelj je uslijed štetnog događaja zadobio prijelom u području desnog gležanjskog zgloba te je kao izravnu posljedicu na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije, a nastavno reaktivno mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja. Pritom je ozljeda zadobivena u štetnom događaju dovela do ukupnog realnog smanjenja životnih aktivnosti (fizičkih i psihičkih) od 17%. Tužitelj će posljedice štetnog događaja trpjeti u vidu ograničene pokretljivosti gležanjskog zgloba, bolova u području gležanjskog zgloba prilikom dužeg stajanja, hodanja i penjanja po stepenicama te pojačanih napora koje će morati ulagati tijekom svog života te će imati smanjenu slobodu u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju. Također, kod tužitelja je zaostao i ožiljak s vanjske strane desnog gležanjskog zgloba koji predstavlja naruženje lakog stupnja.

36.2 Prvostupanjski je sud vodio računa o vrsti i lokalitetu ozljede, utvrđenom intenzitetu i duljini trajanja pretrpljenih fizičkih boli i straha, stupnju trajnog oštećenja zdravlja, životnoj dobi i trajnosti posljedica, oblicima u kojima se isti manifestiraju te zaostalom naruženju tužitelja, posebno imajući u vidu cilj kojem služi pravična novčana naknada te je pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano tužitelju dosudio uvodno citirani iznos.

36.3 Pritom valja naglasiti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. U konkretnom slučaju radi o osobi koja je u trenutku štetnog događaja imala 43 godine te je doživjela ozljede koje u bitnom trajno mijenjaju njegov privatni i poslovni život. Tužitelju je smanjena svakodnevna životna aktivnost i u fizičkom i u psihičkom aspektu, a koja će se ogledati kako u obavljanju radnih zadataka (budući da se bavi fizičkim poslovima), tako i u privatnom životu. Tužitelj je operacijski liječen, morao je nositi podlaktične štake, istome je bila potreba tuđa pomoć i njega te je prilikom štetnog događaja i procesa liječenja trpio i fizičke bolove i strah na način kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem, slijedom čega je prvostupanjski sud istome pravilno odmjerio iznos pravične novčane naknade.

36.4 Nastavno na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost rezultata provedenih medicinskih vještačenja. Vještaci su tijekom postupka dostavili nalaz i mišljenje, provedeno je njihovo usmeno saslušanje te su, i prema stajalištu ovoga suda, sve prigovore stranaka pravilno otklonili i pružili dostatno obrazloženje za svoja utvrđenja. Tužitelj je tijekom postupka osobno pregledan, spisu prileži opsežna medicinska dokumentacija, a nalazi i mišljenja su međusobno sukladni, jasni i dani u skladu s pravilima struke.

36.5 Sama činjenica da je sud iznos pravične novčane naknade dosudio u jedinstvenom iznosu ne znači da ista nije obrazložena. Odredbom čl. 200. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) bili su propisani pravno priznati oblici naknade neimovinske štete te je naknada štete bila dosuđivana u određenim iznosima za pojedine vidove štete - za fizičke boli, za duševne boli zbog pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti te naruženja.

36.6 Međutim, sukladno trenutno važećem zakonu pojedini vidovi štete predstavljaju samo kriterije i mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu naknade, i to u jedinstvenom iznosu. Pritom valja istaknuti da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži jasne i iscrpne razloge dosuđivanja predmetnih naknadi koje su utemeljene na provedenom medicinskom vještačenju, a koje žalbenim razlozima nije dovedeno u pitanje.

37. Žalbom se također ukazuje da je među strankama sporan nastanak štetnog događaja i uzročno posljedična veza, međutim navedeno se ničim ne obrazlaže. U odnosu na predmetne navode, valja reći da je iz provedenih vještačenja i danih iskaza u postupku na jasan način utvrđen i nastanak štetnog događaja i uzročno-posljedična veza između istog i posljedica koje je tužitelj pretrpio.

38. Međutim, osnovano tuženik [adresa] osporava dosuđeni tijek zateznih kamata na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege od dana dana podnošenja tužbe pa do isplate.

38.1 Naime, sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružena od strane članova obitelji, prijatelja i susjeda. U konkretnome slučaju radi se o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezne kamate na ovaj vid štete tužitelju pripadaju od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.), dakle od 12. listopada 2022.

38.2 Radi navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu u kojem su zatezne kamate na iznos naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege dosuđene za razdoblje od 5. svibnja 2018. do 11. listopada 2022. te zahtjev tužitelja u navedenom dijelu odbiti kao neosnovan.

39. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da žalitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

40. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude, dok je na temelju članka 373. točke 3. ZPP- a odlučeno kao u točki II. izreke presude. Budući da je tuženik Grad Zagreb uspio žalbom u neznatnom dijelu, u odnosu na sporednu tražbinu zateznih kamata, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, dok trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točkama III i IV izreke presude. U pogledu pobijanog prvostupanjskog rješenja, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

41. Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Dimec