REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-159/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, protiv tužene Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB 32206148371, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1015/2020-50 od 10. srpnja 2025., dana 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane, a u preostalom dijelu djelomičnim uvažavanjem kao osnovane žalbe tužitelja, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1015/2020-50 od 10. srpnja 2025. se:

- potvrđuje u točki II. izreke;

- preinačuje u točki III. i IV. izreke na način da ista sada glasi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka (pored onih u iznosu od 74,67 eur) u iznosu u iznosu od 569,66 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka tužitelj i tuženik odbijaju kao neosnovanim.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, OIB: 32206148371, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, isplatiti tužitelju HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 202,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koje na iznos od:

-6,81 EUR teku od 16.05.2014. pa do isplate,

-0,89 EUR teku od 16.07.2014. pa do isplate,

-5,70 EUR teku od 16.08.2014. pa do isplate,

-7,13 EUR teku od 16.09.2014. pa do isplate,

-1,45 EUR teku od 16.10.2014. pa do isplate,

-0,62 EUR teku od 16.11.2014. pa do isplate,

-0,94 EUR teku od 16.12.2014. pa do isplate,

-6,51 EUR teku od 16.01.2015. pa do isplate,

-13,99 EUR teku od 16.02.2015. pa do isplate,

-0,80 EUR teku od 16.03.2015. pa do isplate,

-2,26 EUR teku od 16.04.2015. pa do isplate,

-3,93 EUR teku od 16.04.2016. pa do isplate,

-9,27 EUR teku od 16.05.2016. pa do isplate,

-4,13 EUR teku od 16.06.2016. pa do isplate,

-8,25 EUR teku od 16.07.2016. pa do isplate,

-11,37 EUR teku od 16.08.2016. pa do isplate,

-15,96 EUR teku od 16.09.2016. pa do isplate,

-1,08 EUR teku od 16.10.2016. pa do isplate,

-4,13 EUR teku od 16.01.2017. pa do isplate,

-4,21 EUR teku od 16.02.2017. pa do isplate,

-1,94 EUR teku od 16.03.2017. pa do isplate,

-3,02 EUR teku od 16.04.2017. pa do isplate,

-9,30 EUR teku od 16.05.2017. pa do isplate,

-20,27 EUR teku od 16.08.2017. pa do isplate,

-2,64 EUR teku od 16.09.2017. pa do isplate,

-4,00 EUR teku od 16.12.2017. pa do isplate,

-4,19 EUR teku od 16.01.2018. pa do isplate,

-14,29 EUR teku od 16.03.2018. pa do isplate,

-1,40 EUR teku od 16.04.2018. pa do isplate,

-10,66 EUR teku od 16.05.2018. pa do isplate,

-3,25 EUR teku od 16.06.2018. pa do isplate,

-3,16 EUR teku od 16.07.2018. pa do isplate,

-14,64 EUR teku od 16.08.2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenoga zahtjeva za iznos od 948,31 euro s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 74,67 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.620,28 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku II., III., i IV. izreke, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud pogrešno postupio kada je zahtjev tužitelja odbio za iznos od 948,31 eur. Ne čini spornim da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od ukupno 1.150,00 eur. Međutim, tvrdi da je podneskom od 9. lipnja 2020. preinačio izvorno postavljen tužbeni zahtjev na način da je postavio stupnjevitu tužbu, na koji način je preinačio tužbu, koji podnesak je dostavljen tuženici na ročištu dana 10. lipnja 2020., kojoj preinaci se tuženik nije protivio, a koju preinaku je sud dopustio, jer je raspravnim rješenjem donesenim na istom ročištu naložio tuženici dostaviti isprave (platne liste) kojima tuženica raspolaže, čime je sud u bitnom usvojio manifestacijski zahtjev postavljen u okviru stupnjevite tužbe, a temeljem dostavljenih isprava naložio je provođenje financijskog vještačenja. Obzirom na navedeno, tužitelj navodi da je donošenjem odluke pod točkom II. izreke, sud prekoračio tužbeni zahtjev odlučivši o nečemu što tužbenim zahtjevom uopće nije traženo, na koji način je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku. Obzirom da nije pravilna niti zakonita odluka pod točkom II. izreke, tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom III. i IV. izreke.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Presudom suda prvoga stupnja koja je u tom dijelu stekla svojstvo pravomoćnosti, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 202,19 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno označene iznose a sve to na ime dodataka na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno s razlikom naknade plaće za godišnji odmor i za bolovanje, a koja razlika plaće mu je nastala u vremenskom periodu od 1. srpnja 2013. do 4. srpnja 2018. (točka I. izreke).

5.1. S preostalim dijelom zahtjeva (koji je predmet žalbenog postupka) u iznosu od 948,31 eur tužitelj je odbijen kao neosnovanim. To stoga što je sud utvrdio da je tužitelj zahtjevom postavljenim u tužbi potraživao iznos od 1.150,00 eur, a obzirom da je nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke utvrđeno da mu pripada isplata razlike plaće u presuđenom iznosu od 202,19 eur, za taj iznos umanjio je zahtjev tužitelja, što je imalo za posljedicu odbijanje zahtjeva u preostalom dijelu.

5.2. Sud je odlučio i o troškovima postupka pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. u vezi s člankom 155. ZPP, na način da je tužitelju priznao na ime radnji poduzetih u postupku (sastav tužbe te podnesaka od 29. studenoga 2018., 12. prosinca 2018., 26. srpnja 2019., 21. svibnja 2020., 10. lipnja 2020. i 19. kolovoza 2020. - za svaku radnju po 75 bodova, za sastav podnesaka od 9. veljače 2021., 7. siječnja 2022., 19. ožujka 2024. - za svaku radnju po 100 bodova, za sastav podnesaka od 11. prosinca 2024., 11. veljače 2025., 19. veljače 2025. i 7. travnja .2025. - za svaku radnju po 25 bodova, za zastupanje na ročištima održanim 3. prosinca 2018., 10. lipnja 2020. i 8. prosinca 2021. - za svako ročište po 75 bodova, za pristup na glavnu raspravu od 8. prosinca 2021., 14. veljače 2022. i 10. prosinca 2024. - za svaku radnju po 100 bodova, za pristup na ročište održanom 5. lipnja 2025. kao i za pristup na ročište za objavu - 25 bodova) u postupku ukupno iznos od 1550 bodova uvećano za PDV ili 3.875,00 eur koji trošak je uvećan za trošak nužnog financijskog vještačenja, što daje konačni trošak tužitelja u iznosu od 4.275,00 eur. Sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 17,57%, pa mu je priznao konačno trošak postupka u iznosu od 74,67 eur (točka III. izreke presude).

5.3. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku (17,57%), sud je utvrdio da je uspjeh tuženika u postupku 82,43%, pa mu je za radnje poduzete u postupku (za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 27. ožujka 2020. i 9. lipnja 2020. – svaka radnja po 75 bodova, za sastav podnesaka od 16. lipnja 2020., 21. siječnja 2022., od 2. listopada 2023. i 4. ožujka 2025. - za svaku radnju po 18,75 bodova, za pristup na ročišta održanim 10. lipnja 2020., 8. veljače 2021., 8. prosinca 2021., 14. veljače 2022., 10. prosinca 2024. i 5. lipnja 2025. – za svaku radnju po 75 bodova, te za pristup na ročište za objavu - 37,5 bodova) priznao ukupno 787,5 bodova uvećano za PDV ili 1.968,75 eur, koji iznos je umanjio za uspjeh tuženika u postupku, pa je tužitelju naložio da tuženiku na ime troškova postupka naknadi iznos od 1.620,28 eur (IV. izreke).

6. Odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita u odnosu na točku II. izreke jer su na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravne odredbe postupovnog prava pravilno primjene, dok je nepravilna i nezakonita u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. i IV. izreke, jer je u tom dijelu rezultat pogrešne primjene materijalnoga prava.

7. Prema sadržaju žalbe tužitelja u ovoj fazi postupka sporno je da li je sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pod točkom II. izreke (za iznos od 948,31 eur) obzirom na tvrdnju da je odluku trebao donijeti rukovodeći se konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (onim iz podneska od 11. veljače 2025. – stranica 279 do 280 prvostupanjskog spisa) koji je konačno usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, pri čemu je taj zahtjev, u odnosu na onaj postavljen u tužbi smanjen. Posljedično tome, sporna je i odluka o troškovima postupka.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u točki II. izreke.

8.1. Naime, tužitelj je svoj zahtjev u tužbi nesporno postavio na iznos od 1.150,46 eur a koji iznos je potraživao na ime neisplaćenih slobodnih dana te dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada na prekovremeni rad. Tuženik je tak zahtjev tužitelja osporavao i po osnovu i po visini.

8.2. Podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 21. svibnja 2020. (stranica 212 do 213 prvostupanjskog spisa) tužitelj je pozivom na odredbu članka 190. i 191. ZPP, svoj zahtjev preinačio, jer je uz utužene dodatke sada potraživao i isplatu dodataka zbog iznimne odgovornosti na život i zdravlje ljudi u redovnom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, kojoj preinaci se tuženik protivio podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 9. lipnja 2020. (stranica 215 prvostupanjskog spisa).

8.3. Predmetu ne prileži podnesak tužitelja od 9. lipnja 2020. na koji se isti poziva u svojoj žalbi a u odnosu na koji tvrdi da je preinačio izvorno postavljeni zahtjev na način da je naknadno postavio stupnjevitu tužbu. Takav podnesak (što proizlazi iz stanja predmeta) tužitelj je datirao s danom 10. lipnja 2020., a iz sadržaja istoga proizlazi da ne raspolaže podacima o plaći koja se odnosi na dodatke u odnosu na koju je preinačio svoj tužbeni zahtjev - dodatak zbog iznimne odgovornosti na život i zdravlje ljudi te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Radi se o podnesku koji je tužitelj predao u sudski spis na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 10. lipnja 2020. (str. 216 do 217 spisa), a koji podnesak sud očito nije smatrao manifestacijskim zahtjevom tužitelja, već podneskom kojim se predlaže pribava dokumentacije (platne liste tužitelja, evidenciju radnog vremena, izračun plaće tužitelja) u pravcu provođenja financijskog vještačenja, a kako to proizlazi iz raspravnog rješenja koje je sud donio na prethodno navedenom ročištu na kom je zaključen prethodni postupak.

8.4. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u predmetnom slučaju tužitelj nije postavo manifestacijski zahtjev, nije postavio niti tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe članka 186.b ZPP, a konačno, iz stanja predmeta ne proizlazi bitna okolnosti i to da tuženik tužitelju uskraćuje podatke o plaći i radnom vremenu - koji podaci mu je potrebni za postavljanje tužbenog zahtjeva (teret dokaza te odlučne tvrdnje leži na tužitelju – tako i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022.), pa se stoga ne može prihvatiti osnovan žalbeni navod tužitelja da je sud u predmetnom slučaju trebao njegov zahtjev razmatrati kao manifestacijski zahtjev postavljen u sklopu stupnjevite tužbe, o kom je jedino valjalo odlučivati.

9. Kao što je prethodno rečeno, nije sporno da je tužitelj u tužbi postavio svoj zahtjev na isplatu u iznosu od 1.150,46 eur, koji zahtjev je nakon provedenog financijskog vještačenja konačno postavio (uskladio ga s nalazom i mišljenjem vještaka) u iznosu od 202,19 eur (stranica 279 spisa), dakle tužitelj je svoj zahtjev smanjio. Tuženik se takvom smanjenju zahtjeva protivio, odnosno u podnesku zaprimljenom kod suda prvoga stupnja dana 4. ožujka 2025. (stranica 285 spisa) naveo je da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, pri čemu je sudu ukazao da prilikom odlučivanja o troškovima postupka tu okolnost uzme u obzir.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

10.1. U predmetnom slučaju za navedeno tužiteljevo povlačenje tužbe bio je potreban pristanak tuženika, koji pristanak je tuženik uskratio. Zbog toga se tužiteljevo djelomično povlačenje tužbe nije moglo uvažiti i prvostupanjski sud je pobijanom presudom trebao odlučiti o tužbenom zahtjevu kakav je bio postavljen tužbom tužitelja kojom je tražio dosudu iznosa od 8.668,15 kuna / 1.150,50 eur. Na opisani način sud prvoga stupnja u predmetnom slučaju je i postupio, te je zahtjev tužitelja u iznosu od 948,31 eur s pripadajućim zateznim kamatama, pravilno odbio kao neosnovan.

10.2. Kraj prethodno navedenog izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, očito kao i prvostupanjski sud, tužitelj se s uspjehom ne može pozivati na sadržaj odredbe članka 191. stavak 2. ZPP.

11. Obzirom je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja pobliže opisan kao u točki II. izreke odbio kao neosnovan, ne može se prihvatiti kao osnovan njegov žalbeni navod da je takvim postupanjem počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, tvrdnjom da je odlučivao izvan tužiteljeva postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Slijedom gore navedenoga, žalbu tužitelja izjavljenu u odnosu na točku II. izreke valjalo je odbiti kao neosnovanu te u tom dijelu presudu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

13. Međutim, osnovano tužitelj ističe da odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. i IV. izreke nije pravilna niti zakonita, pa je žalbu tužitelja u tom dijelu valjalo prihvatiti kao osnovanu, te odluku o troškovima postupka preinačiti sukladno odredbi članka 373. točka 3. u vezi s člankom 380. stavak 3. ZPP.

13.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP.

13.2. Tužitelju pripadaju troškovi postupka koji se odnose na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji su odmjereni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.), i to za sastav tužbe - 75 bodova (tarifni broj 7. točka 1.), sastav podneske od 29. studenoga 2018. - 18,75 bodova (tarifni broj 8. točka 3.), sastav podneska od 12. prosinca 2018. - 18,75 bodova (tarifni broj 8. točka 3.), sastav podneska od 26. srpnja 2019. - (tarifni broj 8. točka 3.), sastav podneska od 21. svibnja 2020. - 75 bodova (tarifni broj 7. točka 1.), pristup ročištu od 10. lipnja 2020. - 75 bodova (tarifni broj 7. točka 1.), sastav podneska od 19. kolovoza 2020. - 75 bodova (tarifni broj 7. točka 1.), pristup ročištu od 8. veljače 2021. - 37,5 bodova (tarifni broj 9. točka 2.), pristup ročištu od 8. prosinca 2021. - 37,5 bodova (tarifni broj 9. točka 2.), pristup na ročište održanom 14. veljače 2020. - 37,5 bodova (tarifni broj 9. točka 2.), pristup ročištu od 10. prosinca 2024. - 37,5 bodova (tarifni broj 9. točka 2.), sastav podneska od 11. veljače 2025. - 25 bodova (tarifni broj 7. točka 1.), pristup ročištu od 5. lipnja 2025. - 25 bodova (tarifni broj 7. točka 1.) ili sveukupno 556,25 bodova uvećano za PDV ili ukupno 1.390,62 eur.

13.3. Obzirom da je tužitelj u ovom postupku kako po osnovu tako i po visini uspio u omjeru od 117,57% a tuženik u omjeru od 82,43%, kada se taj uspjeh obje stranke podijeli s dva te se od tako dobivenog iznosa odbije uspjeh one stranke koja je u uspjela u manjem postupku – u konkretnom slučaju tuženika čiji je uspjeh 41,21% dok je uspjeh tužitelja 58,78%, proizlazi da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 17,57%, pa tako tužitelju na ima troškova postupka pripada iznos od 244,33 eur. Isti taj trošak uvećan je za trošak nužnog financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eur, iz čega proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u ukupno iznosu od 644,33 eur, dok se zahtjev tužitelja i tuženika preko tog iznosa odbijaju kao neosnovnim.

13.4. Tužitelju na pripada trošak pristupa ročištu od dana 3. prosinca 2018. jer na to ročište tužitelj nije pristupio, sastav podneska od 15. svibnja 2020. jer ne prileži predmetu, sastav podneska od 10. lipnja 2020. jer nije bio nužan obzirom je tužitelj sadržaj toga podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano istoga dana, sastav podneska od 9. veljače 2021. jer nije bio nužan, sastav podneska od 7. siječnja 2020. jer nije bio nužan, sastav podneska od 19. ožujka 2024. jer nije bio nužan, sastav podneska od 11. prosinca 2024. jer nije bio nužan, sastav podneska od 19. veljače 2025. jer nije bio nužan, sastav podneska od 7. travnja 2025. jer nije bio nužan, trošak pristupa ročištu za objavu presude jer na isto ročište tužitelj nije pristupio.

14. Tužitelju ne pripadaju troškovi žalbe, obzirom je sa svojom žalbom uspio samo u dijelu odluke o troškovima postupka koji predstavljaju sporedni zahtjev tužitelja.

15. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 15. listopada 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić