1              Poslovni broj: Gž-1738/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1738/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća,u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 D. R. iz S., OIB: ... i tužiteljice ad. 2 S. Š. iz K., OIB: ..., obje zastupane po pun. J. C., odvjetniku u S., protiv tuženika ad. 1 L. V. iz S., OIB: ... i tuženika ad. 2 D. V. iz S., OIB: ..., svi zastupani po pun. D. Ž., odvjetnici u S., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, te u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 L. V. iz S., OIB: ... i tužitelja ad. 2 D. V. iz S., OIB: ..., svi zastupani po pun. D. Ž., odvjetnici u S., protiv tužene ad. 1 D. R. iz S., OIB: ... i tužene ad. 2 S. Š. iz K., OIB: ..., obje zastupane po pun. J. C., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljica-protutuženica pod. 1 D. R. iz S., OIB: ... i pod. 2 S. Š. protiv presude Općinskog suda u Splitu P.908/23 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica protutuženica pod 1. D. R. i pod 2. S. Š. te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu P.908/23 od 12. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ad.1 D. R. i tužiteljice ad.2 S. Š. koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužiteljice D. R. i S. Š. suvlasnice svaka za 1/4 dijela nekretnina oznake čest.zem.5179/1, 5179/5, 5179/6 upisanih u Z.U. 6315 k.o. S. te čest.zgr.100/1 upisane u Z.U. 6976 k.o. Š. pa se iste ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i upisati pravo suvlasništva svaka za 1/4 dijela navedenih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena ranijeg tuženika D. J., sve u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženicima L. V. i D. V. da u roku od 15 dana naknade tužiteljicama D. R. i S. Š. parnični trošak."

II. Utvrđuje se da je pravno ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o darovanju zaključen dana 22.kolovoza 2014. između D. R. i S. Š. i pok. I. J., ovjeren od javnog bilježnika H. D. br. OV-4336/14 od dana 29. kolovoza 2014.

III. Nalaže se tužiteljici ad.1 D. R. i tužiteljici ad.2 S. Š. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad.1 L. V. i tuženiku ad.2 D. V. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.588,09 eura / 19.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

2.Protiv citirane odluke pravovremenu žalbu podnose tužiteljice pod 1. i 2. iz svih žalbenih razloga ističući kako je sud svoju odluku u bitnom temeljio na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. I. U. te nalazu i mišljenju sudske vještakinje psihijatrice dr. J. Š., što tužiteljice osporavaju smatrajući kako je takav zaključak utemeljen na manjkavim dokazima, čime je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka.

 

2.1.Pri tome ističu kako nalaz i mišljenje dr. J. Š. ne može imati značaj u ovom postupku jer takav značaj može imati samo ono koje je odredio sud u postupku (čl. 251. ZPP), dok je vještak U. svoj nalaz i mišljenje u bitnom temeljio na nalazu i mišljenju dr. J. Š. s kojim se složio, što mu nije bila zadaća već da na temelju dostupne dokumentacije i drugih dokaza dade mišljenje o sposobnosti za rasuđivanje pok. I. J. u vrijeme sačinjenja ugovora o darovanju. Također i da je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenje vještačenja po novom vještaku i izostankom pozivanja dr. Š. kako bi joj se postavila pitanja vezana za njezin nalaz i mišljenje povrijeđeno žaliteljicama pravo na pošteno suđenje. Smatraju kako je sud trebao uzeti u obzir izjavu D. R. dostavljenu uz podnesak od 26. rujna 2022. te izjavu tužiteljice S. Š., držeći nejasnim zašto je ocijenio izjave F. V. vjerodostojnijim. Osporavaju i odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog prvostupanjsku presudu ukinuti.

 

2.2.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba tužiteljica-protutuženica nije osnovana.

 

4.Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), ovaj sud  nije našao da je počinjena bilo koja povreda iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Također i u ispitivanju osnovanosti navedenih žalbenih razloga, ovaj sud, protivno žalbenim navodima tužiteljica, smatra ih neosnovanim jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo iscrpne i detaljne razloge u odnosu na utvrđenje odlučnih činjenica na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog te osnovanosti protutužbenog zahtjeva, koja utvrđenja su utemeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu u izreci.

 

4.1.Pritom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju žaliteljice i iz istih izvodi drugačije zaključke nego što to on čini.

 

4.2.Sukladno citiranoj odredbi čl. 8. ZPP-a sud nije vezan nikakvih formalnim, zakonskim pravilima prilikom ocjene dokaza, već je uvjerenje suca jedini kriterij za utvrđivanje vjerodostojnosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage. Međutim, sud je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti  svaki dokaz pojedinačno i usporediti ga s drugim dokazima te ocijeniti je li proturječi drugim dokazima ili se u bitnim točkama s njima podudara. Sud će nadalje usporediti dokaze i sa rezultatima cjelokupnog postupka i na temelju takve ocjene dokaza izraditi svoje uvjerenje o tome je li neka činjenica postoji ili ne postoji, kako je u ovom slučaju prvostupanjski sud i postupio, što se žalbenim navodima i vlastitom neargumentiranom subjektivnom ocjenom žaliteljica s osnovom ne dovodi u pitanje.

 

4.3.Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 220. st. 2. i čl. 251. ZPP-a na koju povredu upiru tužiteljice u žalbi. Naime, sud ima ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka te  nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način, suprotno žalbenim navodima i postupio prvostupanjski sud kada je upravo postupajući u smislu citiranih odredbi odlučio o dokazima koji će se izvesti, njihovom ocjenom, kao i ocjenom rezultata provedenog postupka utvrdio činjenice koje je ocijenio odlučnim za ovaj spor pri čemu su u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kako je utvrdio, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim je utvrđenjima i uvjerenjima taj sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti protutužbenog, odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

4.4.U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra dr. I. U. pravilno je sud prvog stupnja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dovodeći ga u vezu s medicinskom dokumentacijom u spisu, iskazom ranije tuženice i ujedno protutužiteljice ocijenio da u mišljenju tog vještaka  nema proturječnosti niti nedostataka na koje bi tužiteljice osnovano ukazivale, a slijedom toga i odbio prijedlog za drugim vještačenjem, pa ni u tom dijelu nije počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuju tužiteljice. Nadalje, time što dr. psihijatrica J. Š. (vještakinja u postupku K-1304/14) nije pozvana i saslušana u ovom postupku, protivno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 261. ZPP-a odnosno 354. st. 2. točka 6. ZPP-a na koje sadržajem žalbe tužiteljice upiru, jer se na njezino vještačenje prvostupanjski sud nije ni pozvao. Također, protivno neargumentiranim navodima žaliteljica, time nije došlo ni do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00,28/01,41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) odnosno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10) na koje se sadržajem žalbe pokušava ukazati.

 

4.5.Po stavu ovog suda, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP), kao ni pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP).

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljica-protutuženica spram tuženika protutužitelja na utvrđenje da su tužiteljice suvlasnice svaka za 1/4 dijela nekretnina oznake čest. zem. 5179/1, 5179/5, 5179/6 upisanih u Z.U. 6315 k.o. S. te čest. zgr. 100/1 upisane u Z.U. 6976 k.o. Š. uz ovlaštenje na uknjižbu u navedenim dijelovima na temelju presude uz istodobno brisanje tog prava sa imena ranijeg tuženika D. J.

 

5.1.Također je predmet spora i zahtjev tuženika kao protutužitelja na utvrđenje da je pravno ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o darovanju zaključen dana 22. kolovoza 2014. između D. R. i S. Š. kao daroprimateljica i pok. I. J., kao darovateljice, ovjeren u potpisu od javnog bilježnika H. D. br. OV-4336/14 od dana 29. kolovoza 2014.

 

6.U provedenom je postupku sud prvog stupnja u bitnom utvrdio:

 

-kako su D. J. i I. J. bili u braku od ... do ... kada je I. J. preminula, a u kojem braku su rođene tri zajedničke kćerke-D. R. (tužiteljica i protutužena pod 1.), S. Š. (tužiteljica i ujedno protutužena pod 2.) i F. V. (ranija tužena i ujedno protutužiteljica koja je inače preuzela parnicu na strani prvobitnog tuženika, pok. tuženika D. J.-oca tužiteljica, a djeda tuženika i tijekom ove parnice preminula te su parnicu na njezinoj strani preuzeli sadašnji tuženici i ujedno protutužitelji),

- kako su supružnici D. i I. J. tijekom dugogodišnje bračne zajednice zajedno i na jednake dijelove, radom i brigom o obitelji stekli nekretnine u S. i Š. koje su njihova bračna stečevina i to na dva jednaka dijela neovisno od toga na koga su u zemljišnim knjigama upisane,

- kako je I. J. sa tužiteljicama dana 22. kolovoza 2014. sklopila ugovor o darovanju kojim im je darovala 1/2 dijela nekretnina u Splitu i Škripu kao i ½ ušteđevine od 1.000,000,00 kn kada bude vraćena (koja joj je prema čl. 1. točka d. Ugovora ukradena 22.07. 2014.), sve kao svoju bračnu stečevinu,

- kako su ostavinski postupci i to onaj iza pok. I. J. pod brojem O-5701/15 te s istim spojen ostavinski postupak iza smrti D. J. O.-95/17 prekinuti rješenjem Općinskog suda u Splitu do okončanja ovog parničnog postupka,

- kako je u predmetu Općinskog suda u Splitu K-1304/14 koji se vodio protiv okrivljene F. V., donesena oslobađajuća presuda ovog od 27. rujna 2019. kojom je oslobođena optužbe da bi dana 21. srpnja 2014. otuđila I. J., svojoj majci, iznos od 1.000.000,00 kn (što bi predstavljalo kazneno djelo iz čl.229. st.1. Kaznenog zakona), koja je postala pravomoćna jer je dana 19. lipnja 2020. presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-774/2019 odbijena žalba privatnih tužiteljica D. R. i S. Š. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda,

-kako prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra dr. I. U., pok. I. J. u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 22. kolovoza 2014. nije bila sposobna za rasuđivanje, shvaćanje značenja i posljedica svoga čina, te da nije bila u stanju slobodno vladati svojom voljom.

 

7.Slijedom izloženog, na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene, posebno  prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. I. U. te pozivom na čl. 276. i 18. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO) prvostupanjski je sud zaključio kako je Ugovor o darovanju zaključen između tužiteljica i njihove pok. majke I. J., ništetan pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke zbog nesposobnosti za rasuđivanje darovateljice, a slijedom toga da tužiteljice temeljem istog nisu stekle svaka za po 1/4 dijela utuženih nekretnina niti im pripada pravo na upis u zemljišnim knjigama, a istovremeno je na temelju tog utvrđenja prihvatio kao osnovan protutužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje kako je ništetan i bez pravne valjanosti spomenuti ugovor o darovanju.

 

8.U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da su sad pok. D. J. i njegova supruga sad pok. I. J. za vrijeme trajanja bračne zajednice na jednake dijelove stekle nepokretnu imovinu koja je predmet spora.

 

8.1.Iz sadržaja spisa proizlazi, što stranke i ne osporavaju kako je utužena  nekretnina u Splitu upisana na treću osobu za cijelo (I. B., ujaka tužiteljica), a ona u Škripu na ime sad pok. D. J., također za cijelo.

 

9.Sporno je, je li u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju od 22. kolovoza 2014. a ovjerenog u potpisu pred javnom bilježnicom H. D. iz S. 29. kolovoza 2014., obzirom na narušeno zdravlje, darovateljica I. J. bila sposobna shvatiti značaj tog ugovora odnosno značaj svojih postupaka, a slijedom toga radi li se o ništetnom pravnom poslu.

 

10.U smislu čl. 18. ZOO-a poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.

 

10.1.Za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora (čl. 276. st. 1. ZOO), što znači da su izjave volje potpuno poslovno nesposobne osobe te pravni poslovi sklopljeni na temelju tih izjava ništetni. Jednaki učinak na valjanost pravnih poslova imaju i prolazne smetnje u vidu nesposobnosti za rasuđivanje (duševne neubrojivosti) inače duševno zdrave i punoljetne osobe izazvane iznimnim napadom duševne bolesti, utjecajem opojnih droga i slično.

 

11.Utvrđenje prvostupanjskog suda i ocjenu sposobnosti darovateljice tempore acti u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su nalaz i mišljenje vještaka dr. I. U. pravilno vrednovani po pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza pri čemu je mišljenje ocijenjeno ne samo u formalnom već, prije svega u sadržajnom smislu, kao jasno, logično, stručno i objektivno, utemeljeno na liječničkoj dokumentaciji, iskazu ranije tuženice, sad pok. F. V., koji je s osnovom prvostupanjski sud prihvatio kao logičan, životan i uvjerljiv te u skladu s rezultatima kaznenog postupka, s kojima su u suprotnosti pisani i usmeni iskazi tužiteljica koji nemaju utemeljenja u drugim dokazima, radi čega s pravom nisu prihvaćeni.

 

12.Pri tome je, dodatno ranije rečenom navesti, kako u svom obrazloženom pisanom i usmenom nalazu i mišljenju (čl. 260. st. 1. ZPP), protivno navodima žalbe, sudski vještak dr. I. U., isto nije temeljio na nalazu i mišljenju koje je u kaznenom postupku dala vještakinja psihijatrica J. Š., već se jasno i određeno, usmeno i pismeno detaljno izjašnjavao i dao obrazloženu stručnu ocjenu o zapaženim provjerenim činjenicama na koje se pozvao, što je izložio precizno i jasno, pri čemu se kod ocjene zdravstvenog stanja darovateljice pozivao na dostupnu liječničku dokumentaciju, zdravstveni karton koji obuhvaća vremensko razdoblje od 1. siječnja 2001. do 11. lipnja 2015. (dan smrti darovateljice), kako je to detaljno navedeno i u  opširnim razlozima prvostupanjske presude na str. 10. i 11.

 

12.1Također, protivno žalbenim navodima, nalaz i mišljenje spomenute vještakinje  nije bio dokazno sredstvo u parničnom, već u kaznenom postupku niti se na isto prvostupanjski sud pozvao, već isključivo i jedino na nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. U. kojega je vještakom odredio parnični sud (čl. 251. st. 1. ZPP), danom u pisanom i usmenom obliku i detaljno obrazloženom (čl. 260. ZPP).

 

12.2.Navedeno ne čini upitnim u pisanom nalazu i mišljenju vještaka U. uvodno reproduciran u upravnom govoru nalaz vještakinje Š. (list 2 i 3 na str.147. i 148 spisa), kao što je u kratkim crtama reproduciran i sadržaj svih ostalih u spisu sadržanih i dostupnih mu pismena,  kao ni navod o tome da se slaže sa spomenutom vještakinjom ili navod u obrazloženju prvostupanjske presude (list 12. stavak 3. presude) kako je vještvo vještaka U. „u skladu i s mišljenjem sudskog vještaka spec. psihijatra dr. J. Š. iz kaznenog postupka“, jer se radi samo o usputnom spominjanju tog nalaza i mišljenja, a ne o njegovom prihvaćanju i korištenju za utemeljenje zaključka vještaka imenovanog u parničnom postupku ili sudske odluke.

 

12.3.Potvrdu tome naći je u nalazu i mišljenju dr. I. U. koji se, dajući ga, pozivao na objektivne pisane podatke o zdravstvenom stanju ostaviteljice sadržane u zdravstvenom kartonu i spisu, posebno na nalaze iz lipnja i srpnja 2014. i opisuju opće i posebno psihičko stanje darovateljice kao vrlo teško s razvijenim psihoorganskim sindromom i demencijom, što potvrđuje i preporučena terapija od strane psihijatra, zaključujući kako se u vrijeme ugovora sad pok. I. J. nalazila u stanju razvijenog psihoorganskog sindroma i demencije a u takvim stanjima osobe su sugestibilne, ne mogu upravljati svojom voljom niti realistično predviđati posljedice svojih čina i njihovo značenje te su lako podložne manipulaciji od strane drugih osoba.

 

13.Navedeno je prvostupanjski sud pravilno ocijenio detaljno utvrđujući kako je, na temelju saznanja iz podataka upisanih u zdravstvenom kartonu promatrano povezano s lošim tjelesnim stanjem i činjenicom da je umrla u dobi od 84 godine, vještak našao kako je darovateljica posljednjih 7 godina života pokazala jasne znakove senilnog propadanja, početno liječena zbog poteškoća iz kruga arteriosklerotskih promjena mozga što se već 2001. ocrtava u poteškoćama iz kruga Parkinsonove bolesti te kasnije ponavlja uz dijagnozu povišenog tlaka, naglog mršavljenja (u dva mjeseca 15 kg), slabijeg sluha, senilne katarakte, 2011. kćer navodi da je nemirna te iskazuje potrebu pregleda psihijatra, 2012. se upisuje “malo konfuzna, zaboravljiva, loše spava, multiinfarktna demencija? upućena na CT mozga“, u srpnju 2013. joj se prepisuje anksiolitik, u ožujku 2014. dolazi u pratnji kćeri kada se upisuje dijagnoza psihoorganski sindrom i blaga dezorijentacija, a 14. travnja 2014. dijagnoza F.07-poremećaj ličnosti i poremećaji ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjima i disfunkcijom mozga, koja se  postavlja i 2. svibnja, 2. i 3. lipnja iste godine te psihijatrica dr. Batina navodi dijagnozu psihoze (shizofrenija, F-20), kada je ordiniran antipsihotik (Haldol), navedena i dijagnoza psihoorganskog sindroma F.07 i terapiji pridodan lijek Prazine, koja dijagnoza se ponavlja i 1. rujna 2014., da bi se liječenje nastavilo i u 2015. do smrti ostaviteljice i zaključenja kartona (11. lipnja 2015). Također i kako upisana dijagnoza F-06 (upisana u ožujku 2015.) označava duševne poremećaje koji su izazvani oštećenjem i disfunkcijom mozga te fizičkom bolešću, odnosno psihijatrijske dijagnoze upisane kao F-06.9 i F-07 da ukazuju na organske poremećaje ličnosti karakterizirane značajnim promjenama uobičajenog načina ponašanja kakvo je u osobe bilo prije bolesti, a uključuje izrazite promjene u izražavanju osjećaja, potreba i nagona, kod čega dio kliničke slike može biti oštećenje spoznajnih funkcija i mišljenja.

 

14.Sve navedeno, kako je pravilno ocijenjeno, bilo je dostatan činjenični temelj sudskom vještaku koji je koristeći svoje stručno znanje, vještine i iskustvo zaključio u svom pisanom nalazu i mišljenju, kojega je i usmeno potvrdio uz otklanjanje prigovora i primjedbi, da je I. J. tijekom posljednjih 7 godina života pokazivala progresivne znakove psihoorganskog sindroma i postupnog razvijanja demencije, što je posebno došlo do izražaja u posljednje 4 godine života pa da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju već bila u izrazito teškom zdravstvenom stanju i u tjelesnom i u psihičkom smislu, zbog razvijene demencije  na osnovi uznapredovalog psihoorganskog sindroma, što je potvrđeno i klinički i obavljenim pretragama, slijedom čega u vrijeme ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje, shvaćanje značenja i posljedica svoga čina, te da nije bila u stanju slobodno vladati svojom voljom u trenutku zaključivanja navedenog pravnog posla.

 

14.1.Taj nalaz i mišljenje i ovaj sud, sukladno ocjeni prvostupanjskog suda, ocjenjuje kao dane u skladu s pravilima znanosti i struke, kao sažeto tumačenje podataka iz nalaza iznesenih u skladu sa zakonskim propisima koji se odnose na predmet vještačenja.

 

14.2.Primjedbe i prigovore tužiteljica vještak je otklonio usmenim, jasnim i detaljnim odgovorima na glavnoj raspravi u nazočnosti parničnih stranaka, radi čega stranke nisu uskraćene u svojim pravima na raspravljanje pred sudom, kako je to već ranije navedeno pa se protivni žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim, kao i prigovor povredi prava na pravično suđenje.

 

15.Obzirom je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno utvrdio da pokojna I. J. u vrijeme sklapanja Darovnog ugovora od 22. kolovoza 2014. nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije bila sposobna shvatiti značaj sklopljenog ugovora niti upravljati svojim postupcima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o ništetnosti zaključenog ugovora, sve to u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi.

 

15.1.Za pravilnu primjenu odredbi čl. 276. st. 1. i čl. 322. st. 1. ZOO i za pravilnost zaključka suda prvog stupnja o nesposobnosti za rasuđivanje darovateljice u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bez značaja su okolnosti na koje se u žalbi ukazuje, odnosno da je u rujnu 2014. došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja što da proizlazi iz činjenice da je uzimala samo lijek Normabel a ne neke teže lijekove. To stoga što iz mišljenja vještaka i dostupne liječničke dokumentacije ne proizlazi njegova utemeljenost, a na taj prigovor je vještak već usmeno odgovorio na raspravi navodeći kako anksioznost nije bitna karakteristika psihoorganskog sindroma kod kojega racionalnost više nije na razini na kojoj je bila ranije, što znači da se intelektualni kapacitet smanjuje, ali osoba je više uznemirena nego tjeskobna, radi čega se rijetko od psihijatra kod te dijagnoze propisuju anksiolitici. I na sva ostala pitanja i primjedbe koje se u žalbi iznose vještak je usmeno odgovorio otklanjajući ih, kako je to sve prvostupanjski sud valjano utvrdio, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

 

15.2.Navesti je i kako žalbeni prigovori tužiteljica kojima se, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, neosnovano želi ukazati kako je kod pok. I. J. došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja i da je kod potpisivanja spornog ugovora bila svjesna svojih postupaka, kako je obavljala kućanske poslove bez pomoći i nadzora i redovito, odnosno da je imala dostatno mentalno funkcioniranje i rasuđivanje u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima one iznose svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o postavljenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem), na koje je već uvodno odgovoreno kako su isti pravno neosnovani jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje koje prihvaća i ovaj sud, što žalbenim prigovorima s osnovom nije dovedeno u pitanje.

 

15.3.Pri tome je, sukladno već navedenom, ponoviti kako sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što tužiteljice ocjenom dokaza nisu zadovoljne i smatraju da je već i iz provedenih dokaza i onih koje su predložile - a nisu provedeni, istinitim valjalo prihvatiti samo ono što one tvrde i njihovo tumačenje istinitog (pogotovo o zdravstvenom, psihičkom stanju pok. I. J.) o tome je li bila svjesna svojih postupaka, prvostupanjski sud nije povrijedio ni jedno pravo žaliteljica.

 

16.Tužiteljice kao žaliteljice pogrešno smatraju i da je prvostupanjski sud trebao provesti i druge dokaze odnosno provesti vještačenje po drugom vještaku.

 

16.1.Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocjene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.

 

16.2.S tim u svezi, pored uvodno navedenog, žaliteljicama je odgovoriti da im je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što su pozivane na ročišta na kojima su se mogle izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženika, odnosno time što im je dana prilika da predlažu dokaze i da prigovaraju provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, na koje prigovore je i odgovoreno te su isti s osnovom otklonjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što su predložile i zahtijevale ili našle potrebitim provesti (i što su time nezadovoljne) - jer je prvostupanjski sud s osnovom našao da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu, ne može s osnovom temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu.

 

16.3.Sve naprijed navedeno je sagledati imajući u vidu shvaćanje da se već provedeno vještačenje može ponoviti i provesti po drugom vještaku samo uz uvjete iz odredaba čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a: ako je nalaz vještaka iz obavljenog vještačenja nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, odnosno ako mišljenje vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, a u ovom postupku nije riječ o tom slučaju jer je prvostupanjski sud, postupajući u okviru svojih zakonskih ovlasti pravilno vrednovao dokaznu snagu svakog pojedinog dokaza pa tako i nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. U. kao valjano obrazložen, jasan i određen - ali i objektivan, stručan, sačinjen savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine - sa odgovorima na sva postavljena pitanja, pa i ona koja se postavljaju u žalbi, i na temelju istog pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje, radi čega je i po ocjeni ovog suda valjano ocijenjeno kako takav nalaz i mišljenje ne daje razloga koji bi opravdavali obavljanje vještačenja po drugom vještaku psihijatru.

 

16.4.Uporno ponavljanje prigovora vještvu dr. J. Š., a ponoviti je kako je isto dano u kaznenom postupku i nije od značaja jer se, protivno žalbenim navodima, pobijana odluka na njemu ne temelji, već isključivo i jedino na nalazu i mišljenju u ovom postupku imenovanog vještaka I. U. koji je vještačenje obavio, kako dostavom pisanog, tako i usmenim izjašnjavanjem, što ne čini upitnim navod vještaka U. kako se slaže s mišljenjem dr. Š. ili prvostupanjskog suda kada u obrazloženju navodi kako je njegovo vještvo u skladu s vještvom spomenute vještakinje.

 

17.U odnosu na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava je primijetiti kako je predmet spora pravilno raspravljen u smislu odredbe čl. 322. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj: „Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.“, u svezi sa odredbom čl. 276. stavak 1., prema kojoj: „Za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.“, odredbom čl. 247., prema kojoj: “Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.“, te u svezi i sa odredbom čl. 249. stavak 3. istog Zakona, prema kojoj „Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno."

 

17.1.U smislu tih odredaba ZOO-a, izjava volje da bi bila pravovaljana i stvarala učinke potrebne za sklapanje valjanog ugovora mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje, a sve obzirom da osoba nesposobna za rasuđivanje ne može u pravnom smislu slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju.

 

18.Kako je poslovna sposobnost, o kojoj je riječ u odredbi čl. 276. st. 1. ZOO-a, svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, osoba koja nije sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno koja nije svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i (time) nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može u smislu te odredbe sklapati pravovaljane ugovore - neovisno o tome što joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost: a budući da je ta odredba prisilne prirode - pravni posao sklopljen po osobi nesposobnoj za rasuđivanje valja tretirati protivnim prisilnom propisu i takvim (u smislu odredbe čl. 322. stavak 1. ZOO-a) ništetnim, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud kada je u zakonito provedenom postupku, provedenim dokazima i njihovom ocjenom pravilno utvrdio (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) kako tempore acti pok. I. J. nije bila sposobna shvatiti značaj i posljedice svojih djelovanja: da je bila nesposobna za rasuđivanje, dakle - u duševnom stanju u kojemu nije bila sposobna shvatiti prirodu i značenje svog postupka.

 

18.1.Zaključenjem takvog ugovora tužiteljice nisu stekle valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva (čl. 114. ZV u svezi s čl.  479. st.1. ZOO).

 

18.2.Primijetiti je i kako na temelju valjanog pravnog posla pravo vlasništva prelazi na stjecatelja na način propisan zakonom (čl. 115. st. 1. ZV), pri čemu je za stjecanje vlasništva nekretnina, kao način stjecanja propisan upis u zemljišne knjige (čl. 119. i čl. 120. ZV), radi čega tužiteljice koje taj upis nisu ostvarile, nisu stekle vlasništvo odnosno suvlasništvo nekretnina, a nemaju ni pravni osnov koji bi njihov zahtjev za uknjižbom na temelju presude činio utemeljenim.

 

19.Radi svega navedenog pravilno je odbijen tužbeni a prihvaćen protutužbeni zahtjev.

 

19.1.Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je žalba podnesena, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 368. ZPP-a istu kao neosnovanu odbiti.

 

19.2.Protivno žalbenim navodima odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te su tuženicima troškovi postupka valjano odmjereni sukladno čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22, 126/22 dalje: OT),što se odnosi na odmjerenu naknadu za ročišta pobliže navedena u tom dijelu obrazloženja na kojima se prema sadržaju spisa raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi (Tbr. 9. st. 1 OT).

 

U Splitu 21. rujna 2023.