1               Poslovni broj: 11 Us I-61/2023-15

 

Poslovni  broj: 11 Us I-61/2023-15

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice M. V. iz R., R. 13, koju zastupa opunomoćenica I. Ž. Š., odvjetnica u Z., Ulica M. H. 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, 2. I. B. iz Z., Ulica R. C. 20B i 3. M. L. D. iz Z., Ulica K. B. 71D, koje obje zastupaju odvjetnici iz Z. o. u. D. B. i T. H. u K., D. 6, radi naknade za oduzetu imovinu, 21. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/21-01/83, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-03 od 12. prosinca 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

 

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu za naknadom troškova ovog upravnog spora.

 

IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi zainteresiranim osobama I. B. i M. L. D. troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.368,12 € (tisuću tri stotine šezdeset i osam eura i dvanaest centi) / 10.308,10 kn (deset tisuća tri stotine osam kuna i deset lipa)[1] u roku od 60 dana (šezdeset) od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu KLASA: UP/I-942-05/20-01/51, URBROJ: 2133/1-08/03-20-01 od 25. studenog 2020. pod toč. I. izreke M. V., ovdje tužiteljici vraćen je u vlasništvo dvosobni stan u potkrovlju, desno od ulaza koji se sastoji od hodnika, WC-a, kuhinje, sobe i dnevnog boravka ukupne površine 41,24 m2, etažno vlasništvo E-18, koji se stan nalazi u stambenoj zgradi u Ulici dr. A. S. 8, k.č.br. … (dvorište s 195 m2, stambena zgrada A. S. s 210 m2, dvorišna zgrada A. S. s 17 m2, dvorišna zgrada A. S. s 92 m2), zk.ul. …, k.o. K. I, uz daljnja utvrđenja u toč. II., III. i IV. izreke.

 

              2. Protiv navedenog rješenja Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu te I. B. i M. L. D. izjavili su žalbe, povodom kojih je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/21-01/83, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-03 od 12. prosinca 2022. poništio citirano prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovom sudu osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika navodeći kako je tuženik donošenjem pobijane odluke postupao izvan granica svoje nadležnosti, odnosno da je odlučio o stvari iz sudske nadležnosti, što rješenje tuženika čini nezakonitim i neosnovanim. Ističe kako je tuženik donio pobijano rješenje bez utvrđivanja činjeničnog stanja, pojašnjavajući kako je odluka tuženika suprotna pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja P-24/2017 od 14. prosinca 2017. U nastavku tužiteljica osporava stav tuženika kako su prednici ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. originarno stekli pravo vlasništva nad predmetnim stanom sukladno odredbi čl. 372. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), pojašnjavajući kako za primjenu odredbe čl. 372. st. 2. ZV-a treba postojati dozvola upravnog tijela kojom se dozvoljava prenamjena u stambeni prostor, kao i suglasnost nadležne vlasti, a koji uvjeti trebaju biti kumulativno ispunjeni. Tužiteljica smatra kako u konkretnom slučaju citirani uvjeti nisu ispunjeni iz razloga što prednici ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. nisu ishodili suglasnost za prenamjenu tavanskog prostora. S tim u vezi dalje navodi kako je između tužiteljice i ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. u tijeku parnični postupak koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi pod poslovnim brojem P-119/2020 radi utvrđivanja prava vlasništva, a u kojem predmetu još nije donesena presuda pa smatra kako tuženik prejudicira odluku i u toj pravnoj stvari. U prilog svojih navoda poziva se na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja P-24/17, u okviru kojeg postupka je utvrđeno da pravni prednici ovdje zainteresiranih osoba I. B. i M. L. D. nisu prilikom ishođenja građevinske dozvole ishodili i temelj za stjecanje prava vlasništva. Budući da građevinska dozvola ne predstavlja temelj za stjecanje prava vlasništva niti se pravo vlasništva može steći samo temeljem građevinske dozvole to je prema mišljenju tužiteljice povrijeđen zakon na njezinu štetu. U tom smislu pojašnjava kako su prednici ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. znali da istima ne pripada pravo vlasništva nad predmetnim stanom, slijedom čega nisu niti podnosili tužbu protiv Grada Karlovca radi utvrđivanja prava vlasništva.

 

4. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljici.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

6. 1. zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi kako slijedi. Presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja P-24/2017-22 od 14. prosinca 2017. donijeta je povodom brisovne tužbe ovdje tužiteljice kojom je utvrđena nevaljanost upisa u zemljišnoj knjizi te se istom nije utvrđivalo pravo vlasništva. S tim u vezi pojašnjava da se navedena presuda Općinskog suda u Karlovcu temelji na formalnim nedostacima u prethodno provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, slijedom čega ista ne predstavlja pravomoćnu odluku temeljem koje bi tužiteljica u ovom sporu dokazivala svoje pravo vlasništva. U nastavku odgovora na tužbu 1. zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu navodi kako je tuženik u potpunosti utvrdio relevantno činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo te nije počinio povrede odredaba upravnog postupka, slijedom čega je osnovano pobijanim rješenjem poništeno prvostupanjsko rješenje od 25. studenog 2020. i predmet vraćen istom upravnom tijelu na ponovni postupak. U tom smislu ukazuje kako su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni jasni razlozi zbog kojih tužiteljica ne može steći pravo vlasništva nad predmetnim stanom, već može ostvariti pravo na naknadu na temelju odredbe čl. 57. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 80/02, 81/02, 98/19, dalje: Zakon), imajući u vidu da je u konkretnom slučaju isključen naturalni povrat kao oblik naknade. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova ovog spora 1. zainteresiranoj osobi.

 

7. 2. zainteresirana osoba I. B. i 3. zainteresirana osobe M. L. D. su se u odgovoru na tužbu pridružile navodima tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja. U tom smislu pojasnile su kako pravomoćna presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja P-24/2017 ne može biti osnova za vraćanje predmetnog stana, odnosno naturalni povrat kao oblik naknade iz razloga što predmet tog parničnog postupka nije bilo pitanje vlasništva, već se raspravljalo samo o načinu upisa stana koji je prethodno bio upisan u pojedinačnom ispravnom postupku. U okviru pojedinačnog ispravnog postupka počinjena je proceduralna pogreška. Slijedom navedenog, predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova ovog spora 2. zainteresiranoj osobi I. B. i 3. zainteresiranoj osobe M. L. D..

 

              8. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 13. rujna 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D., a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i 1. zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu u skladu s odredbom čl. 39. st. 2. u svezi s čl. 37. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a. Na predmetnom ročištu stranke su izjavile kako u cijelosti ostaju kod navoda iznesenih u tijeku spora.

 

              9. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

 

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11. Među strankama ovog spora nije sporno da je ovdje tužiteljica 28. svibnja 1997. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a kojim zahtjevom je, između ostalog, obuhvaćen i predmetni stan. Nije niti sporno da se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-24/2017 radi brisovne tužbe. Također nije sporno niti da je između stranaka ovog spora (tužiteljice i 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D.) u tijeku parnični postupak koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi pod poslovnim brojem P-586/2022, a koji se ranije vodio pod poslovnim brojem P-119/2020.

 

12. Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno je li tuženik pravilnom primjenom odredbi Zakona i ZV-a odlučio o žalbama zainteresiranih osoba izjavljenima protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljici predmetni stan vraćen u vlasništvo u naravi.

 

13. Prema odredbi čl. 52. st. 1. Zakona prijašnjem vlasniku se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

 

14. Sukladno odredbi čl. 52. st. 2. Zakona u slučajevima iz st. 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku se priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

 

15. Prema odredbi čl. 57. Zakona za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

 

              16. Sukladno odredbi čl. 372. st. 1. ZV-a tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba čl. 370. ovoga Zakona.

 

              17. Prema odredbi čl. 372. st. 2. ZV-a odredba st. 1. ovoga čl. primjenjuje se na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku.

 

              18. Iz sveza spisa proizlazi kako je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-24/2017-22 od 14. prosinca 2017. utvrđeno da je neistinit i nevaljan upis na k.č.br. …, A. S. s 514 m2 i to 18. suvlasničkog djela: 1/9 etažno vlasništvo (E-18), stan pobliže opisan pod odlomkom 1. obrazloženja ove presude te da je nevaljan i neistinit upis promjene suvlasničkih udjela sa svim etažama s 1/8 na 1/9, koji upisi su određeni u pojedinačnom ispravnom postupku u zk.ul. … k.o. K. i rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, broj ZR-4162/16 od 6. prosinca 2016., a provedeni u postupku koji se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodio pod brojem Z-12231/2016. Citiranom presudom Općinskog suda u Karlovcu naložen je ispravak naprijed navedenih upisa tako da je brisan upis s č.k.br. …, A. S. s 514 m2 (dvorište s 195 m2, stambena zgrada A. S. s 210 m2, dvorišna zgrada A. S. s 17 m2, dvorišna zgrada A. S. s 92 m2) i to 18. suvlasnički dio: 1/9 etažno vlasništvo E-18- dvosoban stan u potkrovlju desno od ulaza koji se sastoji od hodnika, WC-a, kuhinje, sobe i dnevnog boravka ukupne površine 41,24 m2, kao i brisanje upisa vlasništva 1. tuženika N. L. i 2. tuženika M. L. na navedenom suvlasničkom udjelu, kao i upis promjene suvlasničkih udjela u zk.ul. … k.o. K. i na svim etažama s 1/9 na 1/8.   

 

              19. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je tuženik utvrdio da citiranom presudom Općinskog suda u Karlovcu nije osporeno pravo vlasništva prednika ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. na prenamijenjenom tavanskom prostoru, već zbog procesnih nedostataka nije bilo uvjeta za direktan upis u zemljišnu knjigu u ispravnom postupku. S tim u vezi dalje proizlazi kako prvostupanjsko tijelo svoju odluku o naturalnom povratu pogrešno temelji na citiranoj presudi Općinskog suda u Karlovcu budući da ista ne dovodi u pitanje pravo vlasništva prednika ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D., već upravo suprotno, kao osnov za stjecanje prava vlasništva navodi odredbu čl. 372. st. 1. ZV-a. Nadalje proizlazi kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 372. st. 1. ZV-a budući da se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu pa je dispozicija tadašnjeg vlasnika bila izdati suglasnost za prenamjene nekretnine, nadogradnju, prigradnju ili dogradnju. Suglasnost te vrste se pribavljala u postupku izdavanja građevinske dozvole pa je pravno-relevantna činjenica da je prednicima ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. izdana građevinska dozvola za takve radove, a koji stav je izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1181/1997-2, kao i Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3190/2011 od 7. ožujka 2012. Stoga je tuženik stajališta kako je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno M. V., ovdje tužiteljici, utvrditi pravo na naknadu primjenom odredbe čl. 57. Zakona, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju isključen naturalni povrat kao oblik naknade. S navedenim shvaćanjem tuženika suglasan je i ovaj sud iz razloga kako slijedi. 

 

              20. Prvenstveno, a vezano za prigovor tužiteljice kako tuženik nije nadležan utvrđivati pravo vlasništva budući da postupa izvan granica svoje nadležnosti, odnosno da je tuženik odlučio o pitanju iz sudske nadležnosti valja reći sljedeće. U konkretnom slučaju, tuženik je primjenom slobodne ocjene odlučio riješiti predmetno prethodno pitanje u svezi stjecanja prava vlasništva, u kojem slučaju sud ne može ulaziti u svrsishodnost takve odluke tuženika u smislu odredbe čl. 4. st. 2. ZUS-a kojom je propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

 

              21. Nastavano na navedeno, valja reći kako pitanje stjecanja vlasništva 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. na temelju odrede čl. 372. st. 1. ZV-a predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi rješenje konkretne upravne stvari u smislu odredbe čl. 144. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96, dalje: ZUP 91). Odredbom čl. 144. st. 1. ZUP 91 propisano je da ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili koji drugi organ (prethodno pitanje), on može pod uvjetima iz ovog zakona sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zaključak, protiv kojega je dopuštena posebna žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ. Nadalje je st. 2. predmetnog članka ZUP 91 propisano da ako je organ raspravio prethodno pitanje, rješenje takvog pitanja ima pravni učinak samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno.

 

              22. Iz citirane odredbe čl. 144. st. 1. ZUP 91 slijedi kako je, suprotno tužbenim navodima, prethodno pitanje u svezi stjecanja prava vlasništva nad predmetnim stanom na temelju odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a tuženik ovlašten sam riješiti. Ovo stoga što se raspravljanjem prethodnog pitanja u konkretnom upravnom postupku ne čini supstitucija nadležnosti suda, koji o predmetnom pitanju može meritorno odlučiti u granicama konkretnog parničnog postupka.

 

              23. Dakle, u konkretnom slučaju sud nije isključen od meritornog rješavanja tog pravnog pitanja niti je time prejudicirano njegovo rješavanje. Potonje navedeno znači da sve što se utvrdi o raspravljanju prethodnog pitanja se smatra samo dijelom utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku rješavanja određene upravne stvari. Slijedom navedenog, rješavanjem predmetnog prethodnog pitanja tuženik nije postupao izvan granica svoje nadležnosti, kako to pogrešno smatra tužiteljica.

 

              24. Ovdje još valja istaknuti kako raspravljanje pojedinog pravnog pitanja kao prethodnog pitanja doprinosi ostvarivanju načela efikasnosti (čl. 6. ZUP 91), kao i načela ekonomičnosti (čl. 13. ZUP 91) upravnog postupka. K tome, sud cijeni činjenicu da je u tijeku parnični postupak pred Općinskom sudom u Karlovcu koji se vodi pod poslovnim brojem P-586/2022 te se u tom smislu ukazuje tužiteljici kako ista može na temelju odredbe čl. 123. st. 2. toč. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) predložiti obnovu konkretnog upravnog postupka pod pretpostavkom da parnični sud o predmetnom prethodnom pitanju odluči presudom u bitnim točkama drugačije. Slijedom navedenog, tužbeni navodi izneseni u tom pogledu su ocijenjeni neosnovanima.

 

              25. Neosnovnim je ocijenjen i tužbeni navod da je tuženik odlučio protivno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-24/2017-22 od 14. prosinca 2017. Ovo stoga što se predmetni parnični postupak vodio radi brisovne tužbe i u okviru istoga nije se raspravljalo o pitanju stjecanja prava vlasništva prednika ovdje 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D.. Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-706/2018-2 od 4. rujna 2019., a kojom je potvrđena citirana presuda Općinskog suda u Karlovcu, proizlazi kako je zemljišnoknjižni sud, prilikom vođenja predmetnog ispravnog postupka, u okolnostima kada je protustranka u tom postupku (ovdje tužiteljica), sudu podnijela pravovremeni prigovor, trebao u skladu s odredbom čl. 192. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK) raspraviti na raspravi o podnesenim prijavama i prigovorima. Na raspravu je zemljišnoknjižni sud trebao pozvati protustranku koja je podnijela prigovor, osobe protiv čijih su upisa te prijave i prigovori podneseni, kao i osobe za koje prema sadržaju zemljišnih knjiga proizlazi da bi mogle imati pravni interes (odredba čl. 192. st. 1. ZZK-a), na koji način zemljišnoknjižni sud nije postupio. Prema mišljenju drugostupanjskog suda predmetni ispravni postupak, proveden pod poslovnim brojem Z-4162/16, proveden je protivno odgovarajućim odredbama ZZK-a, dakle na nezakonit način. Dakle, iz navedenog slijedi da je citiranim presudama utvrđeno kako su u predmetnom ispravnom postupku počinjene procesne povrede, uslijed čega je utvrđeno kako je sporni upis nevaljan i neistinit, a kako to pravilno navode zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu.

 

              26. Nadalje, tužiteljica smatra kako građevinska dozvola ne predstavlja temelj za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 372. st. 1. ZV-a budući da je građevinska dozvola upravni akt kojim se dozvoljava izvođenje radova adaptacije. K tome, tužiteljica smatra kako je za primjenu citirane odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a potrebno kumulativno ispunjenje dva uvjeta, odnosno postojanje dozvole upravnog tijela kojom se dozvoljava prenamjena u stambeni prostor, kao i postojanje suglasnosti nadležne vlasti, a koji uvjeti u konkretnom predmetu prema mišljenju tužiteljice nisu ispunjeni.

 

              27. Takvi navodi se ne mogu prihvatiti kao na zakonu osnovani. Ovo stoga što građevinska dozvola predstavlja jedno od valjanih odobrenja nadležne vlasti u smislu citirane odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, što proizlazi iz recentnih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1917/2019-2 od 30. studenog 2022. i Rev 2963/2018-2 od 7. lipnja 2023. U presudi broj Rev 2963/2018-2 od 7. lipnja 2023. se navodi: "Ne može se prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da građevinska (i uporabna) dozvola ne bi mogle predstavljati odobrenje nadležne vlasti u smislu odredbe čl. 372. st. 1. ZVDSP-a. Da bi građevinska dozvola temeljem koje je izvršena prenamjena bila jedno od mogućih odobrenja nadležne vlasti (kao i odobrenje za prenamjenu prostora, uvjeta uređenja prostora) proizlazi npr. i iz presude ovoga suda poslovni broj Rev-1917/2019 od 30. studenog 2022.".

 

              28. Dakle, iz navedenog slijedi da građevinska dozvola predstavlja odobrenje nadležne vlasti, odnosno suglasnost iste te pri tome nije potrebno ishoditi dodatnu suglasnost nadležne vlasti. Stoga je tuženik pravilnom primjenom odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a, za potrebe konkretnog upravnog postupka, a time i ovog spora, utvrdio kako je pravno-relevantna činjenica za rješenje ove upravne stvari postojanje građevinske dozvole koja je izdana prednicima ovdje 2. i 3. zainteresirane osobe i koja prileži spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

              29. S tim u vezi valja reći kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat predmetnog stana kao oblika naknade u smislu citirane odredbe čl. 52. st. 1. Zakona, već su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 52. st. 2. u svezi s čl. 57. Zakona.

 

              30. Uzevši u obzir navedeno, tuženik je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o žalbama ovdje zainteresiranih osoba izjavljenima protiv prvostupanjskog rješenja te pri tome nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

 

              31. Slijedom navedenog, kako je pobijano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim to je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

              32. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu to tužiteljici sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog spora.

 

              33. 1. zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, također je zatražila naknadu troškova ovog spora. Međutim, istoj nije priznat trošak zastupanja iz razloga što sukladno zakonu u konkretnoj vrsti predmeta nadležno državno odvjetništvo ima položaj stranke u sporu, a ne položaj zakonskog zastupnika. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

 

              34. Odluka o troškovima spora 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D. temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a. Kako su 2. zainteresirana osoba I. B. i 3. zainteresirana osoba M. L. D. uspjele u ovom sporu to je istima sukladno odredbi čl. 79. st. 1. ZUS-a u svezi s Tbr. 23. toč. 1. i 2., Tbr. 36. toč 1. i Tbr. 50. Tarife priznat zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku za sastav odgovora na tužbu te pristup ročištu održanom 13. rujna 2023., za svaku radnju u iznosu od po 547,25 €, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 273,62 €, dakle u ukupnom iznosu od 1.368,12 €. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev 2. zainteresirane osobe I. B. i 3. zainteresirane osobe M. L. D.. Stoga je odlučeno kao pod toč. IV. izreke ove presude.

 

U Rijeci 21. rujna 2023.

 

                                                                                                                Sutkinja

 

                                                                                                                                   Dubravka Zec

             

 

 

 

 

 

             

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.