1

                                                                                                                                          Poslovni broj: 3 Kž-268/2022-9 

 

                       

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

             STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                    Sv. Florijana 2, Požega             

 

 

            Poslovni broj: 3 Kž-268/2022-9 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde kao članova vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene D. S., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optužene podnesene po branitelju D. V., odvjetniku iz B. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 9 K-2106/2021-23 od 16. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj  21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba optužene D. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužena D. S. proglašena je krivom da je počinila dva kaznena djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano u članku 278. stavak 3. u vezi sa člankom 278. stavak 1., a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11, te ovjeravanjem neistinitog sadržaja – opisano i kažnjivo po članku 281. stavak 1., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

 

2. Na temelju članka 278. stavak 3. optuženoj je za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na temelju članka 281. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 57. optuženoj je izrečena uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optužena D. S. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

 

4. Žalbu je podnijela optužena po branitelju zbog povreda Kaznenog zakona i odluke o kazni navodeći da je optužena sa dvije zasebne radnje počinila jedno, a ne dva kaznena djela. Smatra da se tu radi o tzv. idealnom stjecaju, pa se radi o jednom kaznenom djelu počinjenom sa jedinstvenom namjerom i jedinstvenim djelovanjem usmjerenim na pribavljanje važeće vozačke dozvole u R. H.. Dalje navodi da je izrečena kazna prestroga s obzirom na okolnosti inkriminiranih kaznenih djela i osobnost okrivljene te da je ranija osuđivanost precijenjena, jer se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, a koja djela su počinjena 2013. , 2014. i 2015. godine. Smatra kako treba uzeti u obzir da je u međuvremenu okrivljena upisala auto školu i položila vozački ispit u R. H.. Predlaže žalbu usvojiti na način da se pobijana presuda preinači u pogledu pravne oznake djela, te odluke o kazni odnosno da se optuženoj izrekne blaža kazna po mogućnosti rad za opće dobro ili uvjetna osuda kojom se izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s maksimalnim rokom kušnje do 5 (pet) godina. Branitelj predlaže javnu sjednicu žalbenog vijeća.

 

5. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća, ali na istu nije pristupio nitko, te je sjednica održana bez nazočnosti optužene, branitelja i predstavnika ŽDO.

 

6. Žalbe optužene D. S. je neosnovana.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, a u istoj su navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica.

 

8. Nije u pravu žaliteljica kad navodi da se radi o jednom kaznenom djelu počinjenom sa dvije radnje počinjenja sa jedinstvenom namjerom i jedinstvenim djelovanjem i da se stoga radi o tzv. idealnom odnosno prividnom stjecaju.

 

8.1. Naime, idealan stjecaj postoji kada je počinitelj dva ili više kaznenih djela počinio sa jednom radnjom, a bitna karakteristika za postojanje idealnog stjecaja je istodobnost počinjenja svih kaznenih djela uz identitet zaštitnog objekta.

 

9. Suprotno tvrdnjama žaliteljice tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je optužena počinila dva odvojena kaznena djela sa različitom namjerom, odvojenim djelovanjem za svako kazneno djelo i različitim načinom počinjenja. Naime, optužena je najprije na neutvrđen način pribavila neistinitu vozačku dozvolu u U. K. V. B. navodno izdanu 16. kolovoza 2018. od Agencije na njezino ime. Dana 29. travnja 2019. optužena je došla u PU, PP i podnijela zahtjev za zamjenu inozemne vozačke dozvole za vozačku dozvolu R. H. prilažući neistinitu vozačku dozvolu koju je policijska službenica ne sumnjajući u valjanost iste, zamijenila za vozačku dozvolu R. H. i ovjerila ju pečatom.

 

9.1. Prema tome radi se o dvije različite radnje počinjenja koje su vremenski i prostorno odvojene, sa različitim načinom počinjenja i sa različitom namjerom, jer je najprije postojala namjera uporabe u pravnom prometu neistinite vozačke dozvole, a potom namjera za dovođenje u zabludu nadležnog tijela da ovjeri neistiniti sadržaj. Zbog navedenog radi se o dva kaznena djela počinjena u tzv. realnom stjecaju.

 

10. Suprotno žalbenim navodima pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon kada je optuženu proglasio krivom zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. KZ/11 te kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1., a u vezi sa člankom 51. KZ/11. O tom pitanju je jasan stav zauzela i sudska praksa u više sudskih odluka, primjerice VSRH III. Kr-249/2010 od 18. kolovoza 2010., VSRH Kž-718/2003 od 28. listopada 2003.

 

11. Nije osnovan žalbeni navod da je izrečena djelomična uvjetna osuda prestroga te da su precijenjene otegotne okolnosti osobito dosadašnja osuđivanost optužene. Nasuprot ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu izrečene kazne. Tako je prvostupanjski sud pravilno kao olakotnu okolnost cijenio priznanje počinjenih kaznenih djela i iskazano kajanje te činjenicu da je optužena majka četvero mlt. djece o kojima pretežno sama brine kao i da je nakon počinjena djela upisala auto školu u R. H.. Od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno cijenio dosadašnju osuđivanost optužene i to u šest navrata na uvjetnu pa i na bezuvjetnu kaznu zatvora te činjenicu da je ova kaznena djela optužena počinila u roku provjeravanja po presudi suda u B., a što očito ukazuje da dosadašnja osuđivanost nije dovoljno utjecala na osuđenu da više ne čini kaznena djela.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud najprije za svako kazneno djelo utvrdo pojedinačne kazne zatvora te potom primijenio odredbe o stjecaju te optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, uzimajući u obzir osobine ličnosti optužene i ukupnost počinjenih kaznenih djela. Smatrajući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršiti cijelu izrečenu kaznu zatvora te je optuženoj izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da se ima izvršiti kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. 

 

12.1. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da će se duljim rokom kušnje kroz dulje vrijeme utjecati na ponašanje optužene koja će tako imati priliku pokazati da je shvatila neprimjerenost činjenja kaznenih djela čime će joj se omogućit ponovno uključivanje u društvo. Po ocijeni ovog drugostupanjskog suda izrečena djelomična uvjetna osuda se u konkretnom slučaju ukazuje primjerenom kako stupnju krivnje tako i težini počinjenih kaznenih djela.

13. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu optužene, valjalo je na  temelju članka 482. ZKP/08, žalbu  optužene odbiti  kao neosnovanu.

             

 

U Požegi 21. rujna 2023.

 

                                                                                                           Predsjednik vijeća

                                                                                                    Nenad Vlašić