Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PO, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 18. travnja 2025., broj: Pp-1502/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okr. PO, za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja bivše partnerice u intimnoj vezi HO, na udaljenost manjoj od 100 metara gdje god se nalazila, u trajanju 2 (dva) mjeseca.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 18. travnja 2025., broj: Pp-1502/2025-6, okr. PO je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju su dva dana lišenja slobode uračunata kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 220,36 eura, koju je obvezan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 20,00 eura, te je odbijen prijedlog tužitelja da se izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji ĐO na udaljenost manjoj od 100 metara u trajanju dva mjeseca.
3. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u dijelu kojim je odbijen njegov prijedlog za izricanje zaštitne mjere. Predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je okr. PO trebalo izreći zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, razlog zbog kojeg prvostupanjski sud nije izrekao navedenu zaštitnu mjeru je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, pozivanje na načelo razmjernosti iz čl. 51.a Prekršajnog zakona s obzirom na okrivljenikovu raniju neosuđivanost. Međutim, stupanj počiniteljeve opasnosti, a ovaj sud pretpostavlja da je prvostupanjski sud, kada se pozivao na neosuđivanost okr. PO, imao na umu stupanj njegove opasnosti, nije jedini kriterij po kojem se razmatra razmjernost primjene zaštitne mjere. Prvostupanjski sud je zanemario da čl. 51.a Prekršajnog zakona, osim zbog stupnja počiniteljeve opasnosti, isključuje primjenu zaštitne mjere i ako ona nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, koji element razmjernosti prvostupanjski sud uopće nije razmatrao, a bio je dužan to učiniti.
6. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim za produljeno djelo prekršaja nasilja u obitelji te da čak i ovaj dio protupravnog ponašanja koji se odnosi samo na 16. travnja 2025. ima više radnji počinjenja, jasno je vidljiva naročita upornost okrivljenika u činjenju ovog prekršaja, što inkriminiranom djelu daje povećanu težinu jer se radi o većem stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra. Stoga, težina djela za koji je okrivljenik proglašen krivim u povezanosti s podacima o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom u kojem je utvrđena potreba za primjenom posebnih mjera zaštite, po ocjeni ovog suda, bez obzira na okrivljenikovu neosuđivanost, ukazuje da je izricanje zaštitne mjere iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nužno kako bi se otklonile sve okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okr. PO. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, koliko je bio prijedlog tužitelja, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnoj duljini trajanja, imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, potpuno je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
7. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek i tužitelja.
