Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-10348/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KJ, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. i 3. i dr. (ispravno: čl. 22. st. 3. i čl. 22. st. 5.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 9. rujna 2024., broj Pp-4184/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 9. rujna 2024., broj Pp-4184/2024-8, okr. KJ je, na temelju čl. 182. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 22. st. 3. i čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, i to u dijelu koji se odnosi na tjelesno nasilje prema izvanbračnoj partnerici BJ, žalbu je podnio tužitelj s prijedlogom da se žalba prihvati a pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Tužitelj u žalbi navodi da nema primjedbi u odnosu na t. 15. obrazloženja pobijane presude (dio u kojem je prvostupanjski sud iznosio razloge za donošenje oslobađajuće presude za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), ne ističe primjedbe na utvrđenje prvostupanjskog suda da je zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve nasilja BJ u PP Pag 9. kolovoza 2024. nezakonit dokaz niti na utvrđenje prvostupanjskog suda da psihičko nasilje u obitelji prema BJ nije dokazano jer je ista u postupku pred prvostupanjskim sudom iskazala da okrivljenikove riječi nisu kod nje prouzročile povredu dostojanstva i uznemirenosti. No, u odnosu na tjelesno nasilje prema BJ ističe kako smatra da je svaka uporaba fizičke sile, bez obzira da li je počinjena skrivljenim ponašanjem žrtve ili ne te bez obzira na mišljenje žrtve o intenzitetu udaranja, čin obiteljskog nasilja.
5. U pravu je tužitelj kada pobija zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na dio optužbe kojim se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje tjelesnog nasilja prema izvanbračnoj partnerici BJ. Prije svega, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud nepravilno ocijenio da se radi o situaciji u kojoj je žrtva nasilja doprinijela inkriminiranom događaju, jer je svjedokinja žrtva nasilja BJ iskazala da je inkriminirane prilike okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju, da ga je ona nagovarala da ostavi alkohol i da prestane piti, a potom od njega uzela bocu alkohola i izlila tekućinu, nakon čega je došlo do ponašanja okrivljenika koje je predmet ovog postupka. Dakle, ne radi se ni o kakvom provocirajućem ponašanju žrtve nasilja u smislu da bi teško vrijeđala ili fizički napala okrivljenika. Životna situacija koju je opisala svjedokinja žrtva nasilja BJ, po ocjeni ovog suda, nikako se ne može smatrati bilo kakvim doprinosom žrtve okrivljenikovom ponašanju.
6. Iako pravilno navodi da je tjelesno nasilje svaki oblik namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu kojim kod iste nisu nastupile posljedice u vidu ozljede, prvostupanjski sud daje preveliki značaj subjektivnom dojmu same žrtve nasilja, kao i svjedoka koji je bio nazočan inkriminiranom događaju. Pritom žrtva nasilja svjedokinja BJ nije iskazala da „KJ nije bio nasilan prema njoj“, kako to prvostupanjski sud navodi odlomcima 9. i 16. obrazloženja pobijane presude, nego je, kako to proizlazi iz zapisnika od 5. rujna 2024., prvo navela: „točno je da je 08.08.2024. došlo do nasilja od strane KJ prema meni“, a na kraju iskaza je rekla: „nikakvo prekršajno djelo od strane KJ prema meni nije prouzročeno“. Isto tako, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud daje prevelik značaj dojmu svjedoka FJ koji je u iskazu naveo: „s time da ja taj događaj ne bi opisao kao nasilje“. Prvostupanjski sud zanemaruje da ocjenu o tome je li nekim ponašanjem počinjen prekršaj tjelesnog nasilja ili nije donosi sud a ne svjedok. Osim toga, ni žrtva nasilja svjedokinja BJ niti svjedok FJ nisu naveli apsolutno ni jedan konkretan razlog odnosno element inkriminiranog događaja zbog čega se, prema njihovom dojmu, nije radilo o tjelesnom nasrtaju koji se može okarakterizirati nasilnim, što takve njihove iskaze čini potpuno paušalnim tvrdnjama i očigledno potaknutim nekim okolnostima koje su se kasnije dogodile, jer su oboje jasno i bez ikakvih dvojbi iskazali da je okrivljenik BJ zadao udarac rukom u predjelu vrata, dakle u vitalni dio tijela.
7. Činjenica da se nakon inkriminiranog događaja odnos između okrivljenika i žrtve nasilja BJ te njenog sina FJ popravio u smislu da su oni sada u prijateljskim odnosima i bez incidenata je hvale vrijedna, ali ne smije imati utjecaja na odluku o krivnji, nego eventualno na odluku o izboru vrste i visine prekršajnopravne sankcije.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u odnosu na dio optužbe kojim se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje tjelesnog nasilja prema izvanbračnoj partnerici BJ, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze, zbog čega je prvostupanjsku presudu u odnosu na čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, trebalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.
9. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pritom će, kod donošenja nove odluke (bilo koje vrste), prvostupanjski sud voditi računa da je prekršaj potrebno označiti kažnjivom odredbom, a ne samo materijalnom kako je to učinio u ovoj pobijanoj presudi. Također, za slučaj donošenja osuđujuće presude u novom postupku, prvostupanjski sud će voditi računa da iz činjeničnog opisa prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ispusti onaj dio optužbe koji se odnosi na psihičko nasilje.
10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, BJ i tužitelja.
