Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2380/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZA i dr., zbog prekršaja iz čl. zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ĆA, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 13. siječnja 2023., broj Pp-997/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. ĆA, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na okr. ZA, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 13. siječnja 2023., broj Pp-997/2022, okr. ZA i okr. ĆA su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. ZA izrečena novčana kazna 150,00 eura u koju je uračunato lišenje slobode 27. siječnja 2022. tako da mu je preostala novčana kazna 110,26 eura, a okr. ĆA je izrečena novčana kazna 50,00 eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine istih.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona, okr. ZA je vraćena privremeno oduzeta jedna metalna građevinska lopata, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je svaki okrivljenik dužan platiti 26,54 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. ĆA, putem branitelja odvjetnika Zvonimira Bućana, zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i raspravljanje.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), navodeći da se „iz predmetne presude ne može iščitati zašto je sud poklonio vjeru pojedinim dijelovima iskaza svjedoka a zašto pojedinim nije“, da „nije jasno zašto sud poklanja vjeru iskazu prvookrivljenika i svjedokinje JA a ne poklanja vjeru iskazu drugookrivljenika i svjedokinje AA“ te da je sud „zanemario iskaze svjedoka FA i PA“.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud donio osuđujuću presudu izneseni odlomcima 6.3., 6.4. i 6.5. obrazloženja, pri čemu se odlomak 6.3. odnosi na dio događaja u dvorištu, odlomak 6.4. na dio događaja na ulici, a odlomak 6.5. na tvrdnje okrivljenih o postupanju u nužnoj obrani.

6. Razlozi izneseni u odlomku 6.3. nisu relevantni jer taj dio događaja nije prekršaj, na što je okr. ĆA u žalbi također osnovano ukazao, a što će kasnije biti obrazloženo. Ocjena dokaza u odnosu na dio događaja koji se, prema optužbi, odvijao na ulici iznesena je u odlomku 6.4. i u njemu je sud naveo da je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne obranu okr. ZA i iskaz svjedokinje JA jer su „iskazivali jasno, uvjerljivo, decidirano i u bitnome suglasno“, dok obranu okr. ĆA te iskaze svjedoka EA, KA i PA nije uopće ocjenjivao. Postupajući na takav način, izostala je savjesna i brižljiva ocjena svih provedenih dokaza, koja je kao imperativ propisana u čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona. Nejasno je, jer u spisu predmeta nema nikakvog podatka o tome, a ni prvostupanjski sud ne daje u tom pravcu nikakve razloge, zašto kriterij „jasnog, uvjerljivog, decidiranog i bitno suglasnog“ iskazivanja nije moguće primijeniti i u odnosu na obranu okr. ĆA te iskaze svjedoka EA, KA i PA. Ovakvo selektivno ocjenjivanje provedenih dokaza i to navođenjem paušalnih pojmova (jer su „iskazivali jasno, uvjerljivo, decidirano i u bitnome suglasno“) nije dostatno i prihvatljivo te upućuje na arbitrarnost u postupanju suda i ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke o krivnji, jer je prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda da analitički cijeni sve provedene dokaze, kako one koji idu u korist okrivljenika, tako i one na njegovu štetu te da, u skladu s tim, da valjane razloge za svoju odluku, a što je u pobijanoj presudi izostalo i imalo za posljedicu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

7. Stoga je u pravu okr. ĆA kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Nadalje, u pravu je okr. ĆA i kada u žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava tvrdi da „nije ostvario zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira“, koji žalbeni navod on, doduše, vezuje uz cijeli inkriminirani događaj (s obzirom da u obrani tvrdi da se sve dogodilo u dvorištu), no ovaj sud je utvrdio da je, za sada, osnovan samo u odnosu na onaj dio inkriminiranog događaja za koji sam tužitelj tvrdi da se dogodio u dvorištu.

9. Okr. ĆA (kao i okr. ZA) je stavljeno na teret, a tako je i proglašen krivim, da je prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio, između ostalog, i u „dvorištu obiteljske kuće“, koje mjesto se, po kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, razvrstava u kategoriju tzv. fiktivnog javnog mjesta tj. onog mjesta koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku ili čujnosti s neograničenog javnog mjesta) može imati takav značaj. Prema recentnoj i jedinstvenoj sudskoj praksi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, ako je prekršaj počinjen na fiktivnom javnom mjestu, u činjeničnom opisu djela mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno (u ovom konkretnom predmetu čujno), na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

10. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa pobijane presude (a jednako je i u optužbi), obojici okrivljenika je stavljeno na teret da su djelo iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića djela, počinili, između ostalog, i na fiktivnom javnom mjestu (u „dvorištu obiteljske kuće“), ali nije opisano da bi njihova radnja bila čujna na neograničenom javnom mjestu. Iz toga slijedi da za dio inkriminiranog događaja (onaj koji se odvijao u dvorištu obiteljske kuće) nedostaje konstitutivni element bića prekršaja pa je u navedenom smislu nejasan zaključak prvostupanjskog suda (odlomak 6.3. obrazloženja) da su okrivljenici i radnjama počinjenim u dvorištu obiteljske kuće ispunili sva bitna obilježja inkriminiranog prekršaja. Ovo neovisno o činjenici što se inkriminirani događaj nastavno odvijao na ulici, dakle na neograničeno otvorenom javnom mjestu, jer u činjeničnom opisu nije naveden ni jedan parametar iz kojeg bi se moglo zaključivati o refleksiji prethodnog ponašanja okrivljenih na tu ulicu.

11. Slijedom navedenog, zbog počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će prvostupanjski sud, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, kako u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka tako i u odnosu na povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava, provesti sve potrebne dokaze u odnosu na dio događaja koji se, prema optužbi, odvijao na ulici, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

12. S obzirom da je u povodu žalbe okr. ĆA utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. ZA, koji nije podnio žalbu, to je primjenjujući načelo blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, postupljeno kao da takva žalba postoji.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.