REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-1602/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Goran Smerdel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu PELICARIĆ i SMERDEL d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 35, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, kojeg zastupa opunomoćenik EB, državni tajnik, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-118-01/23-01/12, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-02 od 16. lipnja 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak te tuženik ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 933,21 EUR (slovima:devetsto trideset tri eura i dvadeset jedan cent) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.
Obrazloženje
1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3515/2023 te je kod ovoga Suda zaveden pod poslovnim brojem: Us I-1602/2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-118-01/23-01/12, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-02 od 16. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/03, URBROJ: 406-01/23-14 od 29. ožujka 2023.
2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistrica laboratorijske biomedicine stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj.
3. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, ističe da je tuženik pobijanim upravnim aktom potvrdio prvostupanjsku odluku koju je Hrvatska komora medicinskih biokemičara utemeljila na dokumentu koji je Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dana 13. ožujka 2023. izradio s naslovom „Mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja pristupnice OB završetkom trogodišnjeg studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu (180ECTS) i Magistarskoga studijskog programa Laboratorijska medicina 2. stupnja (120 ECTS) na Univerza v Ljubljani Fakulteta za farmacijo, u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, a na zahtjev Hrvatske komore medicinskih biokemičara“. Obzirom na sadržaj odredbe članka 10. stavka 3. Pravilnika o mjerilima za priznavanje stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 89/13. i 100/18., dalje: Pravilnik), smatra da prvostupanjsko tijelo nije bilo dužno niti ovlašteno zahtijevati od odgovarajuće obrazovne ustanove novu usporedbu programa u smislu odredbe članka 19. stavka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15., 70/19. i 47/20., dalje: Zakon) i članka 10. stavka 2. navedenog Pravilnika. Naime, stajališta je da je zakonodavac odredbom članka 10. stavkom 3. Pravilnika priznavateljima inozemnih stručnih kvalifikacija izrijekom naložio da nisu ovlašteni od slučaja do slučaja uspoređivati kvalitetu inozemnog studijskog programa koji je prethodno već uspoređen. Ističe da već dugi niz godina Hrvatska komora medicinskih biokemičara sukladno inicijalno obavljenoj usporedbi temeljem odredbe članka 10. stavka 3. Pravilnika priznaje inozemnu stručnu kvalifikaciju u dijelu koji se odnosi na završetak magistarskog studijskog programa drugog stupnja Laboratorijska biomedicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani te takve svoje odluke o priznanju inozemne kvalifikacije, izrijekom u ključnom dijelu obrazlaže rečenicom „Povjerenstvo nije vršilo usporedbu studijskih programa dokumentacije sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika“. Radi dokazivanja svojih tvrdnji dostavlja presliku rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 15. siječnja 2021. kojim je NB priznata inozemna stručna kvalifikacija, predlaže Sudu zatražiti priklop spisa u kojem je doneseno navedeno rješenje, kao i priklope spisa priznanja inozemne stručne kvalifikacije magistarskog studijskog programa drugog stupnja Laboratorijska medicina na fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani zahtjevateljima priznanja koji su isti ovaj magisterij završavali 2011., 2012., 2014. i 2016. godine.
3.1. Nadalje, tužiteljica dodaje da je Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Ljubljani izravna tržišna konkurencija Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stoga navodi da se ne može smatrati da bi mišljenje zagrebačkog fakulteta o kvaliteti programa ljubljanskog fakulteta moglo biti nedvojbeno objektivno i nepristrano. Stajališta je da je prvostupanjsko tijelo imalo opciju tražiti mišljenje i od zakonom predviđenih subjekata koji nisu nužno i nedvojbeno poslovno zainteresirani za rezultat postupka i pristrani u pogledu istoga – npr. od nadležne strukovne organizacije ili od centra za pomoć iz članka 75. Zakona.
3.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe te na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe. Pojašnjava da prvostupanjsko tijelo u ranijim predmetima iste pravne stvari priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene na fakultetu u Ljubljani nikada nije izvršilo propisanu usporedbu studijskih programa Medicinske biokemije Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa studijskim programom stručnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta Zagreb te studijskim programom Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani. S obzirom da je prvostupanjsko tijelo propustilo izvršiti usporedbu studijskih programa u predmetima iste pravne stvari, propustilo je utvrditi odlučne činjenice u postupku koje bi tada dovele do drugačijeg rješenja stvari. Nakon što je utvrdilo nove odlučujuće činjenice na temelju rezultata provedene usporedbe da stručne kvalifikacije podnositelja zahtjeva ne odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj, pokrenulo je po službenoj dužnosti postupak obnove jer je saznalo da te nove činjenice i novi provedeni dokaz u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogu dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokaz bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Ističe da je svaki zahtjev zaseban predmet jer se zahtjevi ne temelje na potpuno istovjetnom činjeničnom stanju.
4.1. Nadalje tuženik pojašnjava da je službena osoba imala pravo zatražiti od obrazovne ustanove usporedbu dokumentacije o stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje profesije medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj zbog čega je temeljem članka 19. stavka 5. toga Zakona zatražilo mišljenje od Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Također ističe da je navedeno Povjerenstvo stručno tijelo koje je imenovano od strane Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta te je isto ovlašteno na izradu Mišljenja o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice završetkom Preddiplomskog stručnog studija Medicinsko laboratorijska dijagnostika na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Zagrebu i Magistarskoga studijskog programa Laboratorijska medicina 2. stupnja na Univerza v Ljubljani Fakulteta za farmacijo, u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, a na zahtjev prvostupanjskog tijela te da je naprijed navedeno stajalište zauzeo i Upravni sud u Osijeku u presudama poslovni broj: 6 Us I-708/2022-8 od 14. veljače 2023. i poslovni broj: 2 Us I-327/2023-8 od 23. svibnja 2023. S obzirom da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da je tužiteljica završetkom studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Zagrebu i studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani stekla znanja, vještine i kompetencije bitno različite od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu, koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, odnosno da se radi o različitim stručnim kvalifikacijama te da nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužiteljica u podnesku od 25. siječnja 2024. ostaje kod svih dosadašnjih navoda i dokaza iz tužbe. Ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao sve činjenice na kojima se tužba temelji, a shvaćanja stranaka ovog upravnog spora razlikuju se po pitanju ispravnog načina primjene odredbe članka 10. točke 3. Pravilnika te po pitanju ispravnog načina primjene odredbe članka 19. stavka 5. Zakona.
6. Tuženik u podnesku od 6. rujna 2024., osim već dosada iznesenih navoda koje ponavlja, dodaje da je osporio navode iz tužbe te su stoga nejasni navodi tužiteljice da je tuženik navodno priznao sve činjenice na kojima se temelji tužba. Ukazuje da je svaki zahtjev zaseban predmet jer se zahtjevi ne temelje na potpuno istovjetnom činjeničnom stanju.
7. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-1602/2023-11 od 1. listopada 2024. pozvao stranke da se u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja očituju o tome jesu li suglasne da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu te su stranke Sudu dostavile podneske u kojima daju svoju suglasnost da se spor riješi bez održavanja rasprave.
7.1. Budući da su se u ovom upravnom sporu stranke izrijekom suglasile da se upravni spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.
8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka, spis ovoga Suda poslovni broj: Us I-1688/2023 te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistrica laboratorijske medicine stečene u Republici Sloveniji za obavljanje profesije medicinskog biokemičara u Republici Hrvatskoj podnijela 15. veljače 2022.
10. Postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije u zdravstvenoj djelatnosti uređen je odredbama Zakona i odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/18., 125/19., 133/20. i 147/20.).
11. Prema članku 15. stavku 1. Zakona, ako su pristup reguliranoj profesiji ili bavljenje tom profesijom u Republici Hrvatskoj uvjetovani određenim posebnim stručnim kvalifikacijama, nadležno tijelo dužno je dopustiti pristup toj profesiji i bavljenje tom profesijom pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane Republike Hrvatske i to kandidatu koji je: a) stekao stručnu kvalifikaciju u državi članici i posjeduje potvrdu kompetentnosti ili dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona koji zahtijeva država članica za pristup i obavljanje regulirane profesije na njezinu području ili b) obavljao tu profesiju u punom ili nepunom radnom vremenom istovjetnog ukupnog trajanja najmanje godinu dana u zadnjih deset godina u državi članici u kojoj ta profesija nije regulirana, pod uvjetom da kandidat posjeduje jednu ili više potvrda kompetentnosti ili dokaza o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona koje je izdalo nadležno tijelo države članice u kojoj ta profesija nije regulirana.
12. Sukladno članku 18. stavku 1. Zakona, nadležno tijelo može u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to: a) razdoblje prilagodbe do tri godine ili b) provjeru kompetentnosti. Stavkom 2. određeno je da provedbu dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata ako: a) osposobljavanje koje je prošao obuhvaća bitno različite sadržaje od onih koje obuhvaća dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji koji su propisani u Republici Hrvatskoj ili b) regulirana profesija u Republici Hrvatskoj sadržava jednu ili više aktivnosti koje ne postoje u toj profesiji u kandidatovoj matičnoj državi članici, a osposobljavanje koje se traži u Republici Hrvatskoj obuhvaća bitno različite sadržaje od sadržaja koje obuhvaća potvrda kompetentnosti ili dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji. Prema stavku 3. istoga Zakona, nadležno tijelo uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka.
13. Nadalje, prema članku 19. Zakona, nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva (stavak 1.). Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi, osim u slučaju automatskog priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja iz poglavlja I. glave IV. ovoga Zakona (stavak 2.). Iznimno, odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju provedbe dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona (stavak 3.). Nadležno tijelo dužno je odlučiti o zahtjevu kandidata iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u roku od mjesec dana od dana provedene dopunske mjere iz članka 18. ovoga Zakona (stavak 4.). U postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona koji su dužni svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. U protivnom, nadležno tijelo može izdati rješenje bez takvog mišljenja (stavak 5.). Mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz stavka 5. ovoga članka ne obvezuje nadležno tijelo (stavak 6.). Ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od nadležnog tijela donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je nadležno tijelo obvezno izdati u roku od osam dana od dana traženja kandidata (stavak 7.).
14. Sukladno članku 20. stavku 4. Zakona, u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
15. Prema članku 177. stavku 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.
16. Iz podataka spisa proizlazi da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara u skladu sa člankom 19. stavkom 5. Zakona od Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta zatražila mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice usporedbom programa obrazovanja ustanove na kojoj je tužiteljica stekla svoje obrazovanje i programa obrazovanja studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet.
16.1. U zaključku Mišljenja Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu KLASA: 007-01/23-01/27, URBROJ: 251-62-01-23- 3 od 13. ožujka 2023. navodi se da je usporedbom Nastavnog plana i programa za stjecanje zanimanja magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinskog biokemičara utvrđeno da Nastavni plan i program stručnog studija Medicinsko- laboratorijska dijagnostika na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu (trogodišnji stručni studij, 180 ECTS) i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska medicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani (diplomski sveučilišni studij, 120 ECTS) koje je završila tužiteljica s Nastavnim planom i programom integriranoga prijediplomskog i diplomskoga sveučilišnoga studija medicinske biokemije koji se izvodi na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u značajnom opsegu nisu podudarni. Nadalje, u zaključku se navodi kako se Nastavnim planom i programom stručnog studija Medicinsko- laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu (trogodišnji stručni studij, 180 ECTS) i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska biomedicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani (diplomski sveučilišni studij, 120 ECTS) postižu kvalifikacije koje u maloj mjeri odgovaraju kvalifikaciji koja se postiže završetkom integriranog prijediplomskog i diplomskoga sveučilišnoga studija Medicinska biokemija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a koja je usklađena s odgovarajućim propisima i zahtjevima u Republici Hrvatskoj za obavljanje regulirane profesije – magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Stoga Povjerenstvo zaključuje da tužiteljica temeljem stečenih kvalifikacija završetkom stručnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska medicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani ne zadovoljava uvjete za obavljanje obaveznog stručnog staža za magistre medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
17. Nadalje, iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da su provedbom usporedne dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar, utvrđene bitne razlike u kvaliteti programa nastavnih planova i programa obrazovnih ustanova i studijskih programa koje je tužiteljica završila u odnosu na kvalitetu nastavnog plana i programa studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje, navodi se da je tužiteljica završetkom Medicinsko-laboratorijske dijagnostike Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu i studija Laboratorijske biomedicine u Ljubljani stekla znanja, vještine i kompetencije koji su bitno različiti od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te da se iste ne mogu nadoknaditi niti provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, kao i da nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. Zakona. Stručna kvalifikacija magistrica laboratorijske biomedicine stečena na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani različita je kvalifikacija od stručne kvalifikacije magistrice medicinske biokemije i laboratorijske medicine, koja se stječe na studiju medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te stoga nema uvjeta za priznavanje stručne kvalifikacije.
18. Prvenstveno valja napomenuti da se, prema članku 20. stavku 4. Zakona, zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije odbija u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. Zakona. Dakle, iz prethodno navedenoga proizlazi da je prije odbijanja zahtjeva za priznavanje, u slučaju postojanja bitnih razlika u stručnim kvalifikacijama kandidata potrebno utvrditi mogu li se razlike nadoknaditi i provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona.
18.1. Nastavno na navedeno, a kako osporavana rješenja osim kratkih navoda da se razlike u stručnim kvalifikacijama ne mogu otkloniti niti provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, ne sadrže valjano i dostatno obrazloženje razloga zašto u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za provedbu dopunskih mjera iz članka 18. Zakona, to ovaj Sud nije mogao otkloniti prigovor tužiteljice kako nije jasno zašto nisu određene dopunske mjere iz članka 18. Zakona.
19. Nadalje, člankom 10. Pravilnika propisano je da nadležna komora uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje određene regulirane profesije sukladno članku 17. Zakona (stavak 1.). Usporedbu obrazovnih programa dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka obavlja nadležna komora na temelju stručne procjene nadležnih stručnjaka koji u sklopu svoje primarne djelatnosti obavljaju izobrazbu, odnosno osposobljavanje kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj ili su sudjelovali u izradi programa izobrazbe, odnosno osposobljavanja kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj (stavak 2.). Jednom izvršena usporedba iz stavka 2. ovoga članka vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije (stavak 3.).
20. Tuženik je osporavanim rješenjem potvrdio prvostupanjsku odluku koju je Hrvatska komora medicinskih biokemičara utemeljila na dokumentu koji je Farmaceutsko-biokemijski fakultet sveučilišta u Zagrebu dana 13. ožujka 2023. izradio pod naslovom Mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja za tužiteljicu, a koje je zatražilo prvostupanjsko tijelo u smislu odredbe članka 19. stavka 5. Zakona.
21. Međutim, iz obrazloženja rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-04/20-01/05, URBROJ: 406-01-21-3 od 15. siječnja 2021. kojim je NB priznata inozemna stručna kvalifikacija u dijelu koji se odnosi na završetak magistarskog studijskog programa drugog stupnja Laboratorijska medicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija (točka 1. izreke) te je utvrđeno da je studijski program Laboratorijska medicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija, kojim se stječe stručni naziv magistar/magistrica laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska, kojim se stječe akademski naziv magistar/magistrica medicinske biokemije i laboratorijske medicine (točka 2. izreke), vidljivo je da Povjerenstvo za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija nije vršilo usporedbu studijskih programa dokumentacije sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika.
22. Obzirom da je odredbom članka 10. stavka 3. Pravilnika propisano da jednom izvršena usporedba obrazovnih programa vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije, nije jasno iz kojeg razloga je Hrvatska komora medicinskih biokemičara ponovno zahtijevala od odgovarajuće obrazovne ustanove novu usporedbu programa u smislu članka 19. stavka 5. Zakona i članka 10. stavka 2. Pravilnika.
23. Stoga je u pravu tužiteljica kada tvrdi da tuženik pogrešno iznosi tvrdnju da prvostupanjsko tijelo u ranijim predmetima iste pravne stvari priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene na studiju Laboratorijske medicine Sveučilišta u Ljubljani nikada nije izvršilo usporedbu studijskog programa u Ljubljani sa studijskim programom fakulteta u Zagrebu (isto proizlazi primjerice i iz rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406- 01/23-16 od 19. lipnja 2023. u kojem se u obrazloženju navodi da je Komora, temeljem zahtjeva upućenog Sveučilištu u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, dana 30. srpnja 2021. zaprimila dokument Usporedba nastavnog programa integriranog preddiplomskog i diplomskog studija Medicinske biokemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa studijskim programom stručnoga studija – Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Zdravstvenoga veleučilišta u Zagrebu te 2. razine magistarskoga studijskog programa Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, KLASA: 602-04/21-03/41, URBROJ: 251-62-01-21-2 od 19. srpnja 2021., izrađen po Povjerenstvu za izradu usporedbe studijskih programa Medicinske biokemije sa sličnim studijima u zemlji i inozemstvu Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta).
24. Nadalje, obzirom da se u dosadašnjoj praksi prvostupanjskog tijela kvalifikacija tužiteljice redovito priznavala kao jednaka kvalifikaciji stečenoj na fakultetu u Zagrebu, Sud je u predmetu poslovni broj: Us I-1688/2023, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja zatražio od tuženika i prvostupanjskog tijela spis predmeta KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, zatim spis predmeta vezano za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije CB te podatak o dosada priznatim kvalifikacijama istovjetnima kvalifikaciji tužiteljice.
24.1. Hrvatska komora medicinskih biokemičara je ovome Sudu u tom predmetu dostavila podnesak od 17. srpnja 2025. u kojem navodi da je Ministarstvo zdravstva u dopisu Komori od 9. ožujka 2021. dalo mišljenje da završen studij laboratorijske medicine u Republici Sloveniji u trajanju od dvije godine može biti nadogradnja jedino u stjecanju više razine obrazovanja u djelatnosti medicinsko-laboratorijske dijagnostike, ali ne i medicinske biokemije, dok je dopisom od 5. listopada 2021. Komori predložilo da u predmetu kandidatkinje KB (ima istovjetne kvalifikacije kao tužiteljica) u otvorenom roku iz članka 131. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) postupi sukladno članku 129. stavku 3. i članku 131. stavku 3. ZUP-a, i to iz razloga nezakonitosti rješenja budući da nije izvršena usporedba studijskog programa stečenog u inozemstvu (Republika Slovenija) s važećim programom studija čijim se završetkom stječe akademski naziv magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Ističe da je Komora postupila po predmetnom prijedlogu i poništila rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije istovjetne kvalifikaciji tužiteljice, kako u predmetu kandidatkinje KB, tako i u svim ostalim predmetima koji su identični njezinom, a glede kojih nije protekao rok iz članka 131. stavka 2. ZUP-a, dok je glede zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice, a rješavanje koji je bilo u tijeku, provedena usporedba studijskih programa te su zahtjevi odbijeni, pa tako i tužiteljičin zahtjev. Također dodaje da je Komora u periodu od 2015. do 2018. godine izvršila priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice slijedećim kandidatima: VB, CB, IB i GB te ujedno napominje da se radi o kandidatima čija rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice nisu poništena zbog proteka roka iz članka 131. stavka 2. ZUP-a.
25. Uvidom u spis utvrđeno je da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara dana 19. lipnja 2023. donijela rješenje KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406- 01/23-16 kojim je određena obnova upravnog postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije temeljem kojega je doneseno rješenje KLASA: UP/I-034-04/20- 01/02, URBROJ: 406-24-20-5 od 19. lipnja 2020. kojim rješenjem je HB iz [adresa] priznata inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija. Iz obrazloženja rješenja od 19. lipnja 2023. proizlazi da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara prilikom donošenja rješenja od 19. lipnja 2020. zaključila da je studijski program Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakultet za farmaciju, Republika Slovenija, završetkom kojega se stječe stručni naziv magista/magistra laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Republika Hrvatska, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
25.1. Navedenim rješenjem je samo određena obnova upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje kojim je HB priznata inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija, dok prema članku 127. stavku 1. ZUP-a, nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
25.2. Dakle, u ovom trenutku je još uvijek nepoznat ishod upravnog postupka u kojem je određena obnova, odnosno na snazi je (još uvijek) ostalo rješenje KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406-24-20-5 od 19. lipnja 2020. kojim rješenjem je hrvatskoj državljanki priznata inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija (rješenjem priznata kvalifikacija istovjetna kvalifikaciji tužiteljice).
26. Nadalje, rješenjem Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I- 034-04/20-01/05, URBROJ: 406-01-21-3 od **.**.2021. NB priznata je inozemna stručna kvalifikacija u dijelu koji se odnosi na završetak magistarskog studijskog programa drugog stupnja Laboratorijska medicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija (točka 1. izreke) te je utvrđeno da je studijski program Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakultet za farmaciju, Republika Slovenija, završetkom kojega se stječe stručni naziv magista/magistra laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Republika Hrvatska, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Dakle, i tim rješenjem priznata je kvalifikacija istovjetna kvalifikaciji tužiteljice, a iako tuženik tvrdi da je i u ovom slučaju pokrenut postupak obnove jer je prvostupanjsko tijelo propustilo izvršiti propisanu usporedbu studijskih programa, odnosno utvrditi odlučne činjenice u postupku koje bi tada dovele do drugačijeg rješenja stvari, za navedene tvrdnje nije dostavio nikakve dokaze niti je dostavio dokaz da je rješenje od 15. siječnja 2021. poništeno ili ukinuto.
27. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju Sud ne vidi objektivno i razumno opravdanje za razliku u ishodima upravnih postupaka vođenih u povodu zahtjeva tužiteljice s jedne strane i u povodu zahtjeva AB i NB (pripadnika iste skupine adresata pravne norme čiji je pravni i činjenični položaj istovjetan), podnesenih radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje profesije magistra medicinske biokemije, odnosno laboratorijske medicine u Republici Hrvatskoj, a nakon završenog Magistarskog studijskog programa Laboratorijske medicine 2. stupnja na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju.
27.1. Naime, za tužiteljicu negativan ishod upravnog postupka u bitnome je uvjetovan činjenicom da je tužiteljica završetkom studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu i studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani stekla različitu kvalifikaciju i bitno različita znanja, vještine i kompetencije od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te stoga da nema uvjeta za priznavanje stručne kvalifikacije, dok je u drugim činjenično i pravno istovjetnim predmetima proizašao pozitivan ishod u pogledu ostvarivanja prava na priznavanje inozemne stručne kvalifikacije obzirom da je u istima zaključeno da je studijski program Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakultet za farmaciju, Republika Slovenija, završetkom kojega se stječe stručni naziv magistar/magistra laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Republika Hrvatska, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
28. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio osporavano rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak te će tuženik u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u svezi žalbe tužiteljice koje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a (točka I. izreke presude).
29. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
29.1. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 933,21 EUR (kako je zatraženo u tužbi), dok tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu obzirom da isti za tužiteljicu nije niti nastao. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
30. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 15. listopada 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke II. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužiteljici, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka