REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-880/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) NB, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupa ga Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupa je po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku Građansko upravni odjel, Stjepana Radića 81, ad.2 MB, Čista [adresa], ad.3 Joso Šunjerga, [adresa], ad.4 AB, Čista [adresa], ad.5 UB, Velim, Velim 22, ad.6 DB, Čista [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 16. rujna 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Petkovića odvjetnika u Šibeniku i zamjenice zakonskog zastupnika tužene LB savjetnice u ODO-u Šibenik, dana 15. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) NB, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji dio je na skici vještaka mjernika ŽB dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 25. rujna 2024. godine, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-A.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] vrhu utužene nekretnine vlasnicom uknjižena ovdje tužena ad.1.

2. Opisana uknjižba da je glede sporne površine pogrešna, jer da je tužitelj isključivi vlasnik realnog dijela predmetne nekretnine, površine 4.227,00 m2, kako je isti dio označen na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom dana 23. rujna 2021. godine po mjerniku OB iz društva Geodetska mjerenja d.o.o. Šibenik.

3. Tužitelj da je utuženo pravo stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja RB i NBU, te sporazumom sa sunasljednicima, ovdje tuženicima ad. 2 do 6. Otac tužitelja, čija je obitelj posjedovala utuženu površinu dugi niz godina, naslijedio je istu od svoga oca, tužiteljeva djeda CB, rođenog 1892. godine, a ovaj od svoga oca, te se vlasništvo i posjed predmetne površine prenosilo s „koljena na koljeno“.

4. Sporna površina od 4.227,00 m2, da je dio izvorne površine u posjedu i vlasništvu CB, koji da je imao dva sina RB pok. CB, tužiteljeva oca i HB pok. CB, tužiteljeva strica, a svaki od navedenih da je dobio svaki pola površine iz posjeda oca CB.

XIV P-880/2024

5. Nasljednici tužiteljeva strica HB da su ishodili pravomoćnu presudu u postupku pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1522/2022, kojom su utvrđeni vlasnicima njihove polovice površine izvorno u posjedu djeda CB.

6. Na HOK-u da se jasno vide dva dijela opisane površine, omeđene u svojoj ukupnosti suhozidom, a u posjedovnom listu broj 238 za K. O. [katastarska općina] posjednicima predmetne nekretnine da su upisani otac i stric tužitelja.

7. Naglašavajući da se sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe obratio tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenje spora, koji zahtjev da je odbijen, pa je slijedom iznesenom predložio nakon zaključenja glavne rasprave donijeti presudu kojom će se usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, a nije popisivao parnični trošak.

8. Tužena ad.1 Republika Hrvatska se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivila činjeničnim obrazlaganjima ove tužbe i postavljenom zahtjevu tužitelja, predložila je tražbinu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a nije popisivala parnični trošak.

9. Tvrdila je da iz supstrata po tužitelju predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost ovako postavljenog zahtjeva, iako da se tužitelj poziva na dosjelost kao osnov stjecanja utuženog prava, iz rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti RB pok. CB, ali niti iz rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti ŠB rođene N, predmetna površina da nije bila utvrđena kao dio ostavinskih masa tih ostavitelja, niti kao izvan knjižno vlasništvo istih. Istaknula je također da je predmetna nekretnina u posjedovnom listu broj 1547, K. O. [katastarska općina], osim kao posjed RB pok. CB, upisana i kao posjed trećih osoba.

10. Navela je i da iz digitalnog ortofoto prikaza iz 1968. godine, za predmetni fizički dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nisu vidljivi nikakvi tragovi posjeda kao što je ograđenost ili poljoprivredna obrada.

11. Tuženici ad.2 do ad.6 nisu pristupili ročištu glavne rasprave, iako su bili uredno pozvani, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), održano u njihovoj odsutnosti. Tijekom postupka nisu se očitovali o zahtjevu tužitelja i nisu popisivali parnični trošak.

12. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, te geodetska situacija izrađena po društvu Geodetska mjerenja d.o.o. u Šibeniku dana 23. rujna 2021. godine, pročitana su rješenja o nasljeđivanjima donesena iza M i JB, pregledan je izvadak iz matice [adresa] u [adresa] s nadnevkom 05. travnja 2024. godine, pregledan je spis ovog suda pod poslovnim brojem P-1522/2022, posebice je pročitana presuda donesena u istom predmetu, pročitan je posjedovni list broj 238 za K. O. [katastarska općina], pregledan je HOK iz 1968. godine za odnosno područje, pročitan je dopis tužitelja upućen tuženoj ad.1 radi mirnog rješenja spora, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 02. rujna 2024. godine, XIV P-880/2024

pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika ŽB od 25. rujna 2024. godine sa uklopljenim katastarskim planom na orto foto snimak predmetne površine, pročitan je posjedovni list broj 1547 za K. O. [katastarska općina], te pregledano šest fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 24. travnja 2025. godine sa iskazima svjedoka PB i VB, saslušan je svjedok FB.

12.1. Tužitelj i tužena ad.1 nisu imali daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je na temelju po tužitelju predloženih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

15. Naime, iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće, po ocijeni ovog suda odlučne činjenice važne za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari:

- pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je vrhu čest. zem. [katastarska čestica], boniteta pašnjaka, dvorišta i kuće, ukupne površine 559.321,00 m2, vlasnicom danas upisana ovdje tužena Republika Hrvatska,

- iz posjedovnog lista broj 1547 za K. O. [katastarska općina] razvidno je da su posjednicima dijela čest. zem. [katastarska čestica], narodnog imena Prikače, boniteta dvorišta površine 2.410,00 m2 i pašnjaka površine 551.879,00 m2, K. O. [katastarska općina], između ostalih, upisani RB i HB, svaki za po 750/629842 dijela, isti posjednici ranije su bili upisani posjednicima dijela čest. zem. [katastarska čestica], imena A, boniteta dvora, K. O. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 238, svaki za po ½ dijela, za površinu od 1.500,00 m2,

- iz rješenja o nasljeđivanjima koje je ovaj sud donio pod poslovnim brojem O- 48/2000 dana 21. veljače 2000. godine iza smrti RB pok. CB vidljivo je da su nasljednicima istog ostavitelja proglašeni supruga istog JB udova M i sinovi ovdje tužitelj NB, MB, ovdje tuženik ad.2, Joso Šunjerga, ovdje tuženik ad.3, AB, ovdje tuženik ad.4, dok su kćeri navedenog ostavitelja UB rođena AB, ovdje tužena ad.5 i DB rođena AB, ovdje tužena ad.6, svoja nasljedna prava iza smrti oca ustupile braći,

- iza smrti JB udove M pok. Jose javni bilježnik u Vodicama SB donio je rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-522/07, UPP/OS-140/07 dana 30. listopada 2007. godine kojim je ostavina navedene pokojnice raspoređena njezinoj djeci, sinovima ovdje tužitelju NB i tuženicima ad.2 do ad.6, MB, Josi, AB, JB, te kćerima EB rođenoj JB i DB rođenoj JB,

XIV P-880/2024

- iz citiranih rješenja o nasljeđivanju donesenih iza smrti roditelja ovdje tužitelja M i JB vidljivo je da utužena površina nije bila utvrđena dijelom ostavine istih,

- iz izvatka matice [adresa] u [adresa] s nadnevkom 05. travnja 2024. godine vidljivo je da je pravni prednik tužitelja, djed istog CB rođen u [adresa] dana 01. ožujka 1892. godine,

- očevidom utužene površine održanim dana 02. rujna 2024. godine ista je od stalnog sudskog vještaka mjernika ŽB dipl. ing. geodezije identificirana kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja površina je na svojoj istočnoj, zapadnoj i sjevernoj međi u cijelosti omeđena kamenim suhozidom, što je i vidljivo na skici mjesta očevida od 25. rujna 2024. godine (list 56 spisa), dio istog suhozida je na zapadnoj međi, koja je položena uz makadamski put katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uklonjen, tako time formiran ulaz na spornu površinu koja je očito ne tako davno čišćena, poravnana najvjerojatnije kakvim strojem, ali je u međuvremenu zatravljena niskom travom, žbunjem i sitnim raslinjem, na očevidu pokazana i pregledana sporna površina, po identifikaciji vještaka mjernika predstavlja dio, pola, zemljišnog kompleksa u cijelosti omeđenog kamenim suhozidom, s tim da na terenu razdjelnica između ovdje utužene površine i druge polovice, položenih unutar opisanog suhozida istog kompleksa nije vidljiva, sporna površina je pravilnog oblika četverokuta, konfiguracijski ravna položena u smjeru istok – zapad, na istoj nije uočeno posebne hortikulturne obrade niti stabla većih dimenzija, sve vidljivo na šest fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida (listovi 59 i 60 spisa),

- nakon pregleda sporne površine na očevidu i uvida u geodetsku situaciju koju je sačinio mjernik OB ing. geodezije dana 23. rujna 2021. godine (list 6 spisa) vještak mjernik je naveo da je na očevidu pokazana sporna površina odgovarajuća prikazu one na spomenutoj geodetskoj situaciji utvrđene likom omeđenim slovima A- B-C-D-A, za izradu te geodetske situacije izmjerene površine od 4.227,00 m2,

- iz spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-1522/2022, vidljivo je da je pravomoćnom presudom (Gž-1782/2023 Županijskog suda u Splitu od 09. studenog 2023. godine) donesenom dana 11. svibnja 2023. godine, u parnici tužitelja U i HB protiv tuženika Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o., suđeno da da su spomenuti tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva vrhu posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na skici mjernika ĆB s nadnevkom 21. studenog 2022. godine za navedeni predmet, prikazanog likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-A ukupne površine 4.234,00 m2, koja je površina u naravi polovica zemljišnog kompleksa (unutar suhozidova), vrhu dijela kojeg (druge polovice od 4.227,00 m2) ovdje tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva o čemu je suđeno u izreci ove presude,

- na HOK-u iz 1968. godine za odnosno područje K. O. [katastarska općina] (list 39 spisa) i na uklopljenom katastarskom planu u ortofoto snimak predmetne površine (revers lista 56 spisa) nije jasno vidljivo postojanje ogradnog kamenog suhozida koji omeđuje ukupnost predmetnog zemljišnog kompleksa (ovdje utužene površine i one površine o vlasništvu koje je suđeno u P-1522/2022 ovog suda), nađenog očevidom,

XIV P-880/2024

- u postupku saslušani svjedoci PB pok. HB, VB pok. KB, te FB pok. HB, suglasnim su, okolnosnim i životno uvjerljivim navodima svojih iskaza, stoga po ovom sudu ocijenjenih važnim za donošenje odluke o postavljenom zahtjevu tužitelja, naglašavali da je ovdje utužena površina dio (polovica) u cijelosti kamenim suhozidom, kojeg je započeo graditi tužiteljev pradjed KB, završio njegov sin CB (o postojanju istog suhozida u doba svog djetinjstva kazivao je svjedok VB rođen 1958. godine) ograđenog zemljišnog kompleksa (naziva „Ograda“ – tako u P-1522/2022) ukupne površine od oko 8.000,00 m2, koja je obitelji KB služila kao pašnjak, nikada se nije obrađivala u smislu sijanja ili sadnje neke kulture, s tek ponekim stablom bajame ili masline, CB je imao stado od oko šezdesetak ovaca, a uzgojem blaga i pašom istog na utuženoj površini nastavili su se baviti i njegovi sinovi HB i M, tužiteljev otac, sporna površina, tj. navedeni kompleks položen je dvjestotinjak metara daleko od prvih kuća u [adresa], oko sedamsto metara od centra sela, a u svojoj ukupnosti u posjedu je tužiteljevog pradjeda KB (rođenog sredinom devetnaestog stoljeća), djeda CB (rođenog 1892. godine), te sinova potonjeg HB i M zvanog i D (rođen 1926. godine umro 2000. godine, O-48/00 ovog suda) koji su opisani zemljišni kompleks fizički podijelili nakon smrti oca CB 1973. godine, na način da je tužiteljevom ocu pripao posjed upravo ovdje utužene površine.

15. Predmetnom tužbom tužitelj upire na stjecanje vlasništva utužene površine nasljeđivanjem svog oca RB pok. CB i majke JB udove M, te je na pasivnoj strani ove tužbe osim uknjižene ovlaštenice predmetne nekretnine, tužene ad.1, obuhvatio svoju braću i sestre kao slijednike roditelja, a koji nisu tijekom postupka osporavali navode tužitelja o pravima istog glede sporne površine.

16. Međutim, neovisno o tvrdnjama tužitelja glede osnova stjecanja utuženog prava, važno je naglasiti da je stavkom 3. članka 186. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, da sud nije za nju vezan, dakle, važnim su za donošenje presude u ovoj stvari utvrđene odlučne činjenice o posjedu sporne površine.

17. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda iz supstrata izvedenih dokaza nije se sa nedvojbenom sigurnošću moglo utvrditi da su pravni prednici tužitelja, pradjed KB i djed CB te otac RB pok. CB (rođen 1926. godine umro 2000. godine, O-48/00 ovog suda), iako na očevidu nađeni artefakti (ogradni suhozid) te saslušani svjedoci, govore o posjedu istih, posjedovali predmetnu nekretninu u razdoblju od najmanje četrdeset godina prije 06. travnja 1941. godine, a da bi isti osnovom izvanredne dosjelosti stekli vlasnička prava vrhu utužene površine, kao dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja je nesumnjivo prije 05. studenog 2007. godine kada je rješenjem Z-

XIV P-880/2024

7487/07 uknjižena kao vlasništvo tužene ad.1 u Z.U 1026, bila pred 19. srpnja 1976. godine (Z-1200/76) uknjižena i kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Šumskog Turističkog Poduzeća Kras Šibenik, naknadno pred 05. listopada 1995. godine (Z-2760/95) upisana i kao vlasništvo Hrvatskih šuma p.o..

18. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 17. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u istoj točki ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

19. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 18. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

19.1. Nastavno iznesenom u točki 19. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

20. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj

XIV P-880/2024

sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utužene nekretnine (nasljeđivanje pravnih prednika tužitelja), od značaja je bilo utvrđenje (iskazi svih u postupku saslušanih svjedoka) da su pravni prednici tužitelja pradjed KB, djed CB i otac M (Milan) Šunjerga, konačno i tužitelj, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetnu nekretninu koristeći istu u svrhu napasanja blaga i čuvanja stoke – ovaca, čemu je u konačnici i služio dobro izvedeni ogradni kameni suhozid koji je pred opisane funkcije nesumnjivo ukazivao i na granice posjedovane površine, to tako bar od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća (svjedok VB rođen 1958. godine kazivao je da se postojanja predmetnog suhozida i tužiteljevog djeda CB koji je slagao draču – kao dodatnu zaštitu, po istom zidu, sjeća iz doba svog djetinjstva), dakle, opisani posjed pravnih prednika tužitelja i njega osobno trajao je u razdoblju od bar tridesetak godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), pri čemu je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za drugačiji zaključak nije bilo, što je impliciralo utvrđenje da je tužitelj, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka (stavak 3. članka 159. ZVDSP-a) i po samom zakonu dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine, susljedno čemu je, uz ocjenu o potpunosti i utemeljenosti iskazane pasivne legitimacije u ovoj parnici (vrhu predmetne nekretnine vlasnicom je uknjižena tužena Republika Hrvatska), tužbeni zahtjev ocijenjen u cijelosti osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

21. Samo podredno je istaknuti da doista na pregledanom HOK-u iz 1968. godine za odnosno područje K. O. [katastarska općina] (list 39 spisa) i na uklopljenom katastarskom planu u orto foto snimak predmetne površine – snimak sa Geoportala (revers lista 56 spisa) nije jasno vidljivo postojanje ogradnog kamenog suhozida koji danas nesumnjivo (nađen očevidom) omeđuje ukupnost predmetnog zemljišnog kompleksa (ovdje utužene površine i one površine o vlasništvu koje je suđeno u P-1522/2022 ovog suda), ali se postojanje istog na temelju istih snimki ne može niti otkloniti, posebice u situaciji jer je očevidom nađeni ogradni suhozid, kako je ranije opisan, nedvojbeno, po slobodnoj ocijeni suda star najmanje šezdesetak godina što vremenski koincidira sa vremenom u kojem je o postojanju istog kazivao svjedok VB i nedvojbeno potvrđuje te navode istog svjedoka.

22. Slijedom svega obrazloženog, a uz naglasak da iz supstrata izvedenih dokaza, posebno posjedovnih upisa u posjedovnom listu broj 1547 za K. O. [katastarska općina], proizlazi da je CB bio upisani posjednik, naknadno i njegovi sinovi RB (tužiteljev otac) i HB (tužiteljev stric), svaki za po 750/629842 dijela čest. zem. [katastarska čestica], narodnog imena Prikače, K. O. [katastarska općina], što implicira zaključak da je tužiteljev djed CB taj posjed naslijedio od svog oca KB kako su iskazivali saslušani svjedoci, a u odnosnom vremenu bilo je dovoljno da je posjed savjestan (pošten), što se pretpostavljalo, tj. da CB nije znao ili mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ-a), u potvrdu čega valja istaknuti da je upis HTP Kras izvršen tek 19. srpnja 1976. godine (Z- 1200/76), što sve dodatno krijepi utvrđenje ovog suda o tužiteljevom vlasništvu sporne površine stečenom na obrazloženi način.

XIV P-880/2024

23. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 15. listopada 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.