Poslovni broj: Ovr-2259/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Tinu Težaku, odvjetniku u OD Hanžeković & Partneri d.o.o., protiv ovršenika DALMATINSKI SIREVI d.o.o., OIB: 05163083756, Split, R. Boškovića 20, zast. po pun. Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 4. rujna 2025. na temelju osnove za plaćanje – presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P- 636/2024-7 od 9. srpnja 2025., kao neosnovan.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka od dana 9. rujna 2025. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

III. O zahtjevu za naknadu troškova postupka će se odlučiti u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 9. rujna 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja.

2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je Općinski sud u Splitu je 09.07.2025.g. donio presudu radi ogluhe posl. br. P-636/2024, a koja presuda je postala pravomoćna 12.8.2025. i da je za predmetnu odluku kao i sudski postupak zz ovršenika saznao kad je uvidio da ne može raspolagati sredstvima po računu ovršenika. Dalje ovršenik navodi da je dana 5.9.2025. po punomoćniku izvršio uvid u spis posl. br. P-636/2024 te utvrdio da je dana 20.02.2024. ovrhovoditelj poslao naslovnom sudu tužbu radi isplate protiv ovršenika na iznos od 79.840,00 eura te da je u navedenom predmetu donesena presuda radi ogluhe. Ovršenik ističe da navedena tužba niti presuda nisu dostavljeni ovršeniku sukladno odredbama ZPP-a budući iz spisa proizlazi da su navedeni dokumenti ovršeniku dostavljeni na način da je došlo do primjene čl. 143.c st. 5. ZPP-a jer u roku od 15 dana od dostave pismena u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac nije preuzeo pismeno. Nadalje, ovršenik navodi da nije zatražio dostavu pismena putem sigurnog elektroničkog pretinca niti mu je naslovni sud sukladno čl. 133. st. 6. i 7. ZPP-a dostavu prvog pismena obavio putem pošte. Slijedom navedenog, ovršenik smatra da je takva dostava nezakonita pa niti presuda P-636/2024 nije mogla postati pravomoćna i navodi da se presuda zbog ogluhe sukladno Zakonu o parničnom postupku čl. 331.b može donijeti isključivo ako su kumulativno ispunjeni svi taksativno navedeni uvjeti za donošenje iste i da u ovom slučaju osim neuredne dostave nije ispunjen nijedan ostalo taksativno navedeni uvjet pa se takva presuda nije mogla donijeti niti postati pravomoćna. Ovršenik navodi da je podnio ovom sudu prijedlog za povrat u prijašnje stanje uz žalbu, prijedlog za ponavljanje postupka i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti 5.9.2025. i da bi provedbom ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta za ovršenika obzirom je isto novo i malo trgovačko društvo s urednim poslovanjem koje uredno podmiruje dugovanja prema državi i svojim zaposlenicima te bi provedbom ovrhe u ovolikom iznosu isto bilo onemogućeno u podmirenju svojih troškova redovitog poslovanja te postoji opasnost da bi nad istim zbog predmetnog neosnovanog potraživanja mogao biti pokrenut stečajni postupak. Osim navedenog, ovršenik sumnja u likvidnost ovrhovoditelja te da bi navedena sredstva mogao vratiti ukoliko se provede ovrha u korist ovrhovoditelja. Stoga predlaže da sud usvoji njegov prijedlog.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika. U očitovanju ovrhovoditelj navodi da se protivi svim prijedlozima ovršenika, predlaže da sud iste odbije i provede ovrhu, a sredstva po isteku zakonskog roka od 60 dana prenese ovrhovoditelju na račun naznačen u prijedlogu za izravnu naplatu. Ovrhovoditelj ističe kako je ovršenik također i u parničnom predmetu koji se vodi pred gornjim sudom pod poslovnim brojem P-636/2024 zatražio povrat u prijašnje stanje, s bitno istovjetnim argumentima koje ističe u ovom predmetu. Ovrhovoditelj u cijelosti osporava sve navode ovršenika kao neosnovane, paušalne i nedokazane te usmjerene na izbjegavanje obveza koje ovršenik ima prema ovrhovoditelju temeljem pravomoćne sudske presude. Ovrhovoditelj nadalje navodi da je 16.09.2025. sudu podnio odgovor na prijedlog ovršenika za povrat u prijašnje stanje kojim se u cijelosti protivi prijedlozima ovršenika te očekuje da sud temeljem navedenog odbaci, podredno odbije prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ostale prijedloge ovršenika. Ovrhovoditelj naglašava kako su od 1. rujna 2020. pravne osobe obvezni sudionici sustava e-Komunikacije što potvrđuje i članak 133. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da se pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava e-Komunikacije ili na drugi odgovarajući način i da budući je ovršenik evidentiran u sustavu e-Komunikacije, pismena su mu dostavljena na propisani način odnosno putem sustava e-Komunikacije, a po isteku roka od 15 dana smatra se da je dostava uredno izvršena, sukladno zakonskim odredbama. Ovrhovoditelj ističe da je navod ovršenika kojim se poziva na članak 37. Zakona o poštanskim uslugama u ovom konkretnom predmetu u potpunosti irelevantan te neprimjenjiv, budući da se primjenjuju kogentne odredbe Zakona o parničnom postupku koje se odnose na dostavu pismena pravnim osobama i da je navod ovršenika da mu presuda zbog ogluhe nije dostavljena na način propisan zakonom, odnosno da dostava nije izvršena putem pošte u cijelosti pravno neutemeljen. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj smatra da je pravno irelevantno što ovršenik tvrdi da nije primio pismeno putem pošte, jer mu je ono propisno dostavljeno putem sustava e-Komunikacije, čiji je obvezni korisnik.

Iz svega navedenog, kako tvrdi ovrhovoditelj, jasno proizlazi da je ovršenik isključivo vlastitom krivnjom propustio zakonske rokove i da je životno i pravno nelogično tvrditi da kao pravna osoba nije bio upoznat s obvezom dostave pismena putem sustava e- Komunikacije, kao ni s činjenicom da se korisnicima tog sustava automatski upućuje informativna elektronička poruka o pristiglom pismenu. Činjenica da ovršenik nije dostavio dokaz da obavijest nije zaprimio dodatno potvrđuje da je bio svjestan svojih zakonskih obveza, a njegovo propuštanje roka za odgovor na tužbu rezultat je isključivo njegove nepažnje. Također navodi da je, prema njegovim saznanjima, adresa elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] osim što je prijavljena u sudskom registru od 2021. godine kao službena e-mail, u aktivnoj upotrebi od strane ovršenika i da je ista korištena za komunikaciju sa samim ovrhovoditeljem oko nekih međusobnih odnosa. Ovrhovoditelj navodi kako se ne može smatrati opravdanim razlogom navod da mu nije dostavljeno putem pošte, kad je upravo putem e- komunikacije izvršena valjana dostava i da je ovršenik vlastitom krivnjom propustio i rok za odgovor na tužbu i rok za žalbu protiv presude zbog ogluhe. U odnosu na prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa, ovrhovoditelj ističe da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje jer nije dostavio nikakve dokaze kojima bi učinio vjerojatnim svoje navode da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta, niti iz njegovih navoda proizlazi da je odgoda ovrhe potrebna kako bi se spriječilo nasilje te sukladno navedenom uopće ne postoje razlozi koji bi mogli biti razlogom za odgodu ovrhe. Dalje navodi da je ovršenik u konkretnoj situaciji trebao učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao kasnije u redovnom pravnom postupku nadoknaditi (tzv. apsolutno ireparabilna šteta) ili bi istu mogao nadoknaditi samo uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće (tzv. relativno ireparabilna šteta), a što ovršenik nipošto nije dokazao. Navodi da je ovršenik „novo i malo trgovačko društvo s urednim poslovanjem“ su po ovrhovoditelju neosnovani – ovršenik je prema javno dostupnim podacima osnovan 2016. godine (prije 9 godina), a poslovni prihodi za posljednje tri kalendarske godine (2022. -2024.) za koje postoje javno objavljena financijska izvješća, prelaze 2,5 milijuna eura godišnje. Dakle, iznos tražbine koju temeljem pravomoćne presude potražuje ovrhovoditelj predstavlja manje od 5% prosječnih godišnjih prihoda ovršenika, odnosno radi se o manjem iznosa, kojeg bi ovršenik prema redovitom tijeku stvari trebao moći podmiriti bez da se ugrozi cjelokupno poslovanje. Također, ovrhovoditelj ističe kako činjenica da provođenje ovrhe može negativno utjecati na poslovanje ovršenika nije dovoljan razlog za odgodu ovrhe, odnosno odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, jer bi inače ovrha protiv bilo kojeg gospodarskog subjekta bila praktički nemoguća za provesti. Stoga, ovrhovoditelj predlaže da naslovni sud odbije i prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe kao neosnovan, te ovršeniku naloži da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka.

4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, odredbom čl. 65. st. 1. OZ- a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi kako bi mu nastala teško nadoknadiva šteta obzirom je ovršenik novo i malo trgovačko društvo s urednim poslovanjem koje uredno podmiruje dugovanja prema državi i svojim zaposlenicima te bi provedbom ovrhe u ovolikom iznosu isto bilo onemogućeno u podmirenju svojih troškova redovitog poslovanja te da ujedno postoji opasnost da bi nad istim zbog predmetnog neosnovanog potraživanja mogao biti pokrenut stečajni postupak kao i da sumnja u likvidnost ovrhovoditelja. Međutim, ovršenik svoje tvrdnje ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. ovog rješenja

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a pa je tako čl. 53. OZ-a propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

7. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud sadržajno ocijenio kao žalbu, ovršenik navodi kako predmetnu ovršnu ispravu nije nikada zaprimio pa samim tim nije mogla postati pravomoćna, a čime sadržajno navodi razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

7.1. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog tog žalbenog razloga (razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a), već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8. U svom prijedlogu se ovršenik poziva i na razloge iz čl. 50. st.1. toč.7. OZ-a.

8.1. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

8.2. Obzirom ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Splitu, 15. listopada 2025.

SUDAC

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju po pun.

- ovršeniku po pun.

- FINA-i

- u spis