Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-613/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČS, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-140/2025-55 od 25. rujna 2025., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ČS.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženog ČS produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 15. travnja 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je optuženi GS putem braniteljice po službenoj dužnosti Andreje Štefan, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da pobijano rješenje ukine i optuženika odmah pusti na slobodu.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-706/2025 od 14. listopada 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je ona zapravo uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporava postojanje istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega).
6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, pravilno utvrdio i postojanje objektivne i razumno predvidive opasnosti od njegova bijega.
7. Razloge koje je prvostupanjski sud iznio u točki 6.2. obrazloženja osporenog rješenja ovaj je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio, tim više što predmetnom žalbom nisu dovedeni u razboritu sumnju. Naime, suprotno stavu žalitelja, ti razlozi ukazuju na stvarnu i konkretnu bojazan od optuženikova bijega, čime bi postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.
8. Sud prvog stupnja isto je tako ispravno zaključio da je u konkretnom slučaju nužna primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, jer s obzirom na argumentaciju iznijetu u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) uistinu ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji predmetne istražno-zatvorske osnove.
9. Načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a u ovom slučaju nije narušeno jer se ono sagledava u cjelini izrečene kaznenopravne sankcije, dakle, uzimajući u obzir kaznu zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, a koja mu je odmjerena u trajanju od jedne godine i pet mjeseci. Prema tome kada se dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru (sada navršenih šest mjeseci) stavi u korelaciju s kaznom zatvora na koju je nepravomoćno osuđen, ocjena je ovoga žalbenog suda da naprijed spomenuto načelo u predmetnom slučaju nije prekršeno.
10. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, te je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ujedno ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
