Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-610/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UO, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-268/2025-8 od 26. rujna 2025., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog UO.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog UO produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, koji mu teče od 2. rujna 2025.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni NO putem branitelja po službenoj dužnosti Tomislava Kosa, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu za produljenje istražnog zatvora, podredno da to rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ili da ga preinači na način da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-705/2025 od 14. listopada 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda je u uvodu žalbe naznačena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka valja primijetiti da istu žalitelj nije obrazložio, zbog čega je ovaj sud drugog stupnja pobijano rješenje ispitao u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od povreda zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmetna žalba uložena je prvenstveno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku u konkretnom slučaju produljen istražni zatvor.

6.1. Pobijajući postojanje osnovane sumnje okrivljenik u žalbi ističe da prikupljeni dokazi ne upućuju da je on u inkriminiranom slučaju postupao iz koristoljublja te da ga se ne tereti da bi na bilo koji način omogućavao EO i MO ulazak, izlazak ili boravak u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.

6.2. Što pak se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega) žalitelj napominje da ima prijavljeno prebivalište i izdanu radnu dozvolu u Republici Poljskoj koja je članica Europske unije u kojoj važe pravila europske kaznenopravne suradnje, a u kojoj sudjeluje i Republika Hrvatska, te da stoga nije opravdano očekivati da bi on boravkom na slobodi bio nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

7. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima prvostupanjski je sud na temelju raspoloživih podataka, činjenica i dokaza pravilno utvrdio obje sporne odlučne činjenice te donio ispravnu i zakonitu odluku o produljenju istražnog zatvora okrivljeniku.

7.1. Imajući u vidu svjedočenje EO i MO, stranih državljana koji su zatečeni u okrivljenikovom vozilu, a koji su vrlo detaljno, precizno i okolnosno opisali svoje putovanje iz Turske, preko Bosne i Hercegovine do Republike Hrvatske, s krajnjim ciljem da se domognu Kraljevine Nizozemske, za što su organizatoru prijevoza platili 4.000,00 eura svaki, a koje putovanje je uključivalo ilegalne prelaske državnih granica spomenutih država, pješice uz pomoć vodiča, uz promjene prijevoznih sredstava, što je sve podrobno reproducirano u točkama 5.2. i 5.3. obrazloženja osporenog rješenja, sud prvog stupnja je posve opravdano zaključio da se ovdje radilo o vrlo dobro isplaniranom i organiziranom poduhvatu ilegalnog prijevoza ljudi, sve u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi, a u čemu je okrivljenik prema relevantnom stupnju vjerojatnosti bio jedan od aktera u tom krijumčarskom lancu.

Vezano za modalitet počinjenja predmetnog kaznenog djela okrivljenik se osnovano sumnjiči da je iz koristoljublja omogućio naprijed imenovanim stranim državljanima – migrantima nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, budući da oni nisu imali nikakve važeće dokumente, što je također jedan od načina ostvarenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ-a.

7.2. Argumenti kojima okrivljenik nastoji pobiti istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a nisu dostatni. Okrivljenik je državljanin Uzbekistana s prebivalištem u [adresa], a s Republikom Hrvatskom ga ne vežu baš nikakve osobne, obiteljske ili poslovne veze, već je na razini osnovane sumnje ovamo stigao radi činjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ-a, a riječ je o vrlo ozbiljnom i teškom kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina, što su sve okolnosti na temelju kojih je prvostupanjski sud ispravno zaključio da ukazuju na objektivnu i stvarnu opasnost od okrivljenikova bijega. To što je Poljska članica Europske unije u kojoj se primjenjuje institut europskog uhidbenog naloga nije dovoljan razlog za okrivljenikovo puštanje iz istražnog zatvora, jer je i za primjenu europskog uhidbenog naloga potrebno prethodno donijeti rješenje o određivanju istražnog zatvora.

8. Naposljetku valja odgovoriti žalitelju da je u predmetnom slučaju nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, kako je to s pravom utvrdio sud prvog stupnja, jer blaže mjere (jamstvo, mjere opreza) nisu u postojećim okolnostima sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, što se posebice odnosi na mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 3. i 7. ZKP-a koje se sugeriraju žalbom. Naime, kada se uzme u obzir težina i naročito narav kaznenog djela za koje se okrivljenik osnovano sumnjiči, tada se osnovano nameće zaključak da su okrivljeniku očito poznati različiti načini ilegalnog prelaska državne granice.

9. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, te je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko