Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-15/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-1947/2021-20 od 15. prosinca 2023., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) poslovni broj: Pr-1947/2021-20 od 15. prosinca 2023., preinačava i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 52634238587 da tužitelju ČT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.008,92 EUR/ 15.136,32 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

-na iznos od 61,35 eura / 462,23 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 56,01 eura / 422,03 kuna od 15.09.2016. godine

-na iznos od 61,35 eura / 462,23 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos od 64,42 eura / 485,34 kuna od 15.01.2017. godine

-na iznos od 12,73 eura / 95,92 kuna od 15.03.2017. godine

-na iznos od 20,71 eura / 156,05 kuna od 15.04.2017. godine

-na iznos od 105,13 eura / 792,08 kuna od 15.05.2017. godine

-na iznos od 0,71 eura / 5,38 kuna od 15.06.2017. godine

-na iznos od 26,13 eura / 196,90 kuna od 15.07.2017. godine

-na iznos od 48,50 eura / 365,40 kuna od 15.08.2017. godine

-na iznos od 20,40 eura / 153,68 kuna od 15.09.2017. godine

-na iznos od 60,83 eura / 458,36 kuna od 15.10.2017. godine

-na iznos od 0,38 eura / 2,86 kuna od 15.11.2017. godine

-na iznos od 58,59 eura / 441,47 kuna od 15.01.2018. godine

-na iznos od 47,55 eura / 358,30 kuna od 15.02.2018. godine

-na iznos od 1,71 eura / 12,88 kuna od 15.03.2018. godine

-na iznos od 62,14 eura / 468,23 kuna od 15.04.2018. godine

-na iznos od 53,50 eura / 403,08 kuna od 15.06.2018. godine

-na iznos od 18,64 eura / 140,47 kuna od 15.12.2018. godine

-na iznos od 56,97 eura / 429,21 kuna od 15.01.2019. godine

-na iznos od 61,23 eura / 461,30 kuna od 15.02.2019. godine

-na iznos od 43,13 eura / 324,93 kuna od 15.03.2019. godine

-na iznos od 56,16 eura / 423,13 kuna od 15.04.2019. godine

-na iznos od 66,41 eura / 500,35 kuna od 15.05.2019. godine

-na iznos od 79,59 eura / 599,69 kuna od 15.06.2019. godine

-na iznos od 161,94 eura / 1.220,14 kuna od 15.07.2019. godine

-na iznos od 50,51 eura / 380,57 kuna od 15.08.2019. godine

-na iznos od 12,80 eura / 96,46 kuna od 15.09.2019. godine

-na iznos od 64,12 eura / 483,13 kuna od 15.10.2019. godine

-na iznos od 24,98 eura / 188,21 kuna od 15.11.2019. godine

-na iznos od 9,43 eura / 71,04 kuna od 15.02.2020. godine

-na iznos od 20,96 eura / 157,95 kuna od 15.03.2020. godine

-na iznos od 59,93 eura / 451,58 kuna od 15.04.2020. godine

-na iznos od 59,93 eura / 451,58 kuna od 15.05.2020. godine

-na iznos od 2,22 eura / 16,75 kuna od 15.07.2020. godine

-na iznos od 125,58 eura / 946,17 kuna od 15.09.2020. godine

-na iznos od 25,81 eura / 194,43 kuna od 15.10.2020. godine

-na iznos od 105,72 eura / 796,54 kuna od 15.11.2020. godine

-na iznos od 76,74 eura / 578,21 kuna od 15.12.2020. godine

-na iznos od 57,33 eura / 431,95 kuna od 15.01.2021. godine

-na iznos od 6,65 eura / 50,11 kuna od 15.02.2021. godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 945,63 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-1947/2021-20 od 15. prosinca 2023., prihvaćen je zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike plaće bruto iznos od 2.008,92 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća mjesečnih iznosa pa do isplate pobliže opisanih u izreci presude, a za razdoblje od srpnja 2016. do siječnja 2021. (točka I. izreke), dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev za isplatu zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, kao i u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.766,85 EUR sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, a zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosude cjelokupni zatraženi troškovi.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.008,92 EUR, koji se odnosi na isplatu dodatka za posebne uvjete vojne službe, a za prekovremeni rad za razdoblje od 01. srpnja 2016. do siječnja 2021.

5.1. U predmetu je sporno da li se dodatak na plaću za posebne uvjete službe ima obračunati i platiti na stvarnu radnu angažiranost i ukupno odrađene sate rada ili samo za redovno radno vrijeme, jer tuženik tvrdi da u je u spornom razdoblju bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014 – u daljnjem tekstu Odluka/2014) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/2014 – u daljnjem tekstu Pravilnik/2014) prema kojemu tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada već dodaci na plaću kao što je vojni dodatak.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlen kod tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu,

- da obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu zahtjeva prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama.

7. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelju pripada pravo na obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno određene sate rada, jer da ni jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Pobijanu odluku donio je pozivom na članak 135., članak 136., članak 137. i članak 139. Zakona o služnim oružanim snagama ("Narodne novine " broj 73/13 - dalje ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013, članka 1. i članka 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14 u daljnjem tekstu Pravilnik /2014) i točke V., XIII., XVIII. i XX. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 - u daljnjem tekstu Odluka 2014).

7.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP. Međutim na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što žalitelj osnovano ukazuje u žalbi.

8. Odredbom članka 153. ZSOS/13 propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan (stavak 1.), radno vrijeme definira se kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe (stavak 2.) te da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane (stavak 3). No, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima (članak 154. stavak 4 i 5. ZSOS/13).

8.1. Člankom 155. ZSOS/13 također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. toga Zakona.

8.2. Prema članku 139. stavak 1. ZSOS/13, dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (stavak 2). Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (stavak 3). Prema stavku 5. toga članka, dodaci iz stavka 1. utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće, a prema članku 6. ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

8.3. Od 1. lipnja 2014. odnosno od početka razdoblja za koje su tužitelju dosuđeni navedeni iznosi, na snazi je bila Odluka/14, kojom je u točki IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

8.4. Točkom XII. st. 1. Odluke/14 propisano je da je poseban oblik rada u turnusu višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima te na izoliranim lokacijama, u ciklusima sedam kalendarskih dana rada – sedam kalendarskih dana odmora (stavak 2). Za to vrijeme smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. te točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu. Prema stavku 5. navedene točke, za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

8.5. Dana 1. svibnja 2018. na snagu je stupila Odluka o izmjenama i dopunama odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" 39/18) te se u odluci /14 točka IV mijenja tako da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, tunusima, subotom, nedjeljom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS/13.

9. Člankom 4. Pravilnika/2014 je propisano da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, a člankom 137. stavak 6. ZSOSRH-a je propisano da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika, a Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike ("Narodne Novine" broj 40/09) i Kolektivni ugovori za državne službenike i namještenike ("Narodne Novine" broj 123/16) propisuju visinu osnovice za obračun plaće.

10. Prema tome sukladno odredbi članka 139. u vezi s člankom 155 ZSOS/13, te članka 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz točke II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatak za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće treba se obračunati i platiti samo za redovno vrijeme.

11. S obzirom na navedeno, osnovano tuženica tvrdi da tužitelju ne pripada u spornom razdoblju pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, nego dodaci na plaću u skladu s propisima, kojim se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV. Odluke/14) koji dodaci su tužitelju isplaćeni.

12. S obzirom na navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano navedenim odredbama kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa je na temelju članka 373. točka 3. ZPP trebalo preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku, jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa je prema članku 154. stavak 1. ZPP, dužan tuženici nadoknaditi troškove parničnog postupka, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Troškovi tužene odnose se na trošak sastava odgovora na tužbu koji prema Tbr.8.točka 1. Tarife iznosi 199,08 EUR, te na troškove za zastupanje na ročištima glavne rasprave od 21. studenog 2023. i 09. veljače 2022., Tbr.9.točka 1. Tarife od po 199,08 EUR, te za ročište za objavu presude u iznosu od 99,54 EUR (Tbr.9.točka 3. Tarife), dakle ukupno 696,78 EUR. Navedenom iznosu treba dodati i troškove za sastav žalbe (Tbr.10.točka 1. Tarife) u iznosu od 248,85 EUR, pa ukupno troškovi iznose 945,63 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Dubrovniku, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović