Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-328/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Alagić, odvj. u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, zastupana po odvj. iz OD Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-390/2022-18 od 31. ožujka 2025.u sjednici održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika u pretežitom dijelu kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-390/2022-18 od 31. ožujka 2025.

a) potvrđuje:

- u točki I. izreke

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 2.999,22 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pa do 31. prosinca 2022.

b) preinačuje :

- u dijelu točke II. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023 pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

- u dijelu točke III. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 31. ožujka 2025. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 31. ožujka 2025. do dana plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-4360430., od dana 05.09.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik

Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535., da tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 2.999,22 eura (slovima: dvijetisućedevetstodevedesetdevet eura i dvadesetdva centa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,92 eura od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- 3,85 eura od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- 7,17 eura od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- 2,19 eura od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- 0,22 eura od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- 2,68 eura od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- 1,39 eura od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- 17,58 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 6,73 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- 20,53 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- 22,65 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 23,60 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 21,81 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 22,34 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 18,14 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 15,04 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 15,87 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 17,50 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 17,35 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 15,71 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 18,80 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 21,28 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 24,80 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 24,00 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 28,78 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 27,87 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 29,64 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 44,97 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 41,81 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 51,44 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 48,11 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 42,76 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 1.512,33 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 828,36 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,

do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da naknadi tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 eura (slovima: tisućudevetstodvadesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.ožujka 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 1.925,00 eura, kao neosnovan."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana samo u dijelu pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđene zatezne kamate.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila dana 5. rujna 2007. kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 26.579,76 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika) na dan korištenja kredita, te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 2.999,22 eura, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe 323., 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

11. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika po shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Tim odlukama je jasno utvrđeno da su određene ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača.

13. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali to nije učinio. Naime, tijekom postupka odustao je od dokaza saslušanjem djelatnika tuženika, EP, kojeg je predložen u odgovoru na tužbu. Stoga zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti valutne klauzule vezane za CHF koje se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

14. Prvostupanjski je sud pravilno tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a tužba u ovom predmetu je podnesena 19. listopada 2022.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

16.. Visinu stope zateznih kamata na dosuđeni iznose glavnice i troškova postupka valjalo je uskladiti s odredbom iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

17. Kako se odluka o troškovima pobija samo paušalno i kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

18. S obzirom da tuženik nije postavio određen zahtjev vezano za troškove žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 164 stavak 1 i 2 ZPP-a, sud o istom nije niti odlučivao.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi