Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku iz Osijeka protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. P-218/2021-27 od 25. travnja 2024., 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. P-218/2021-27 od 25. travnja 2024.

a) potvrđuje:

- u točki I. izreke

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 2.354,25 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pa do 31. srpnja 2015.g.

b) preinačava:

- u dijelu točke II. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. prosinca 2023. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje 01.08.2015.g do 31. prosinca 2022. godine, koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

- točka III presude i točka II. rješenja na način da ista glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, tužitelju DB iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.323,17 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 528-50- 3896929 sklopljenog 31. siječnja 2007., između tužitelja DB iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, da tužitelju DB iz [adresa], isplati na ime razlike više uplaćenih iznosa između mjesečnih anuiteta obračunatih u valuti švicarski franak, prema tečaju na dan sklapanja ugovora o kreditu i tečaja koji je obračunavao tuženik, iznos od 2.354,25 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta, počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 1. kolovoza 2015. a od 1. kolovoza 2015. za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama i to:

- na iznos od 4,82 Eur od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,19 Eur od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 8,85 Eur od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 9,68 Eur od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 4,87 Eur od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 5,45 Eur od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 2,81 Eur od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 0,93 Eur od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 1,71 Eur od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3,05 Eur od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3,18 Eur od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,29 Eur od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 4,64 Eur od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 6,59 Eur od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,27 Eur od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 8,95 Eur od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,51 Eur od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 12.14 Eur od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 13,63 Eur od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 24,54 Eur od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 22,64 Eur od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 29,64 Eur od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 27,62 Eur od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 24,17 Eur od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 32,39 Eur od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,79 Eur od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 35,97 Eur od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 38,81 Eur od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 35,95 Eur od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 36,86 Eur od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 50,84 Eur od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 52,53 Eur od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 64,35 Eur od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 58,86 Eur od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 52,79 Eur od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 53,54 Eur od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 53,35 Eur od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 56,78 Eur od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 59,84 Eur od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 60,54 Eur od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 58,98 Eur od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 60,61 Eur od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 61,83 Eur od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 60,70 Eur od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 61,45 Eur od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 60,70 Eur od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 58,66 Eur od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 61,58 Eur od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 63,17 Eur od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 62,69 Eur od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 58,20 Eur od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 62,71 Eur od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 63,44 Eur od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 62,21 Eur od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 57,53 Eur od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 57,78 Eur od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 59,42 Eur od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 61,81 Eur od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 64,99 Eur od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 63,95 Eur od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 65,39 Eur od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 66,96 Eur od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 67,83 Eur od 31.01.2014. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, tužitelju DB iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.687,98 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu u iznosu od 833,01 eura.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovanim."

2. Protiv prvostupanjske presude i odluke o troškovima postupka, pravodobnu žalbu podnio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da naknadi troškove tuženiku, podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana samo u dijelu kojom se pobija odluka o troškovima postupka (točak III. presude i točka II. rješenja ) i odluka o zateznim kamatama (točka II. presude).

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 31. siječnja 2007. i to u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, kao i isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznom kamatom od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile predmetni ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 17.344,01 CHF, uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatama tuženika, s tim da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 5,20 %, te da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, a radi kupnje motornog vozila, koji kredit je otplaćen.

7. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljem i to u određenim vremenskim razdobljima.

8. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18, te je u tom predmetu i donesena odluka 03. rujna 2019.

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tužena, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP-a).

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu tužena postupala na jednak način kao i u navedenom kolektivnom sporu radi čega ništetnim utvrđuje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te otplati kredita uz valutnu klauzulu vezanu za CHF, pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je više plaćeno s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to u iznosu od ukupno 2.354,25 eura, a da je više plaćano s obzirom na povećanje kamatne stope 833,01 eura. Tužitelj je zbog tuženikovog prigovora zastare povukao tužbeni zahtjev za potraživanje u odnosu na isplatu s osnova povećanja kamatne stope te je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev s osnove promjene, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora, pa je obvezao tuženicu platiti tužitelju iznose razlike sa zateznim zakonskim kamatama od plaćanja do povrata, jer je tuženica navedeno stekla bez osnove, a temeljem odredbe članka 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22,156/22,155/23)– u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

13. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost ugovornih odredbi, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno ne znači ujedno da te odredbe ugovora o kreditu nisu nepoštene, a time i ništetne, te nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi koje je sud pravilno temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao.

14. U odnosu na žalbeni navod da mu nije omogućeno dokazivati poštenost relevantnih Ugovornih odredbi niti u postupku po kolektivnoj tužbi niti u ovom pojedinačnom postupku, za navesti je da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnog tužitelja obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi, što je bilo predmetom razmatranja u postupku po kolektivnoj tužbi, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti navedenih odredbi. Dakle da je informirala tužitelja o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, te o egzaktnim parametrima i metodama izračuna o kojima će ovisiti njegova odluka o promjeni kamatne stope, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Istina, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje djelatnika banke ČB, kao i javnog bilježnika, od kojeg dokaza je tuženik odustao.

15. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, budući zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku (13. travnja 2021.) nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225. ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

16. Neosnovana je žalbena tvrdnja da tužitelj nije dokazao status potrošača. Tu je činjenicu prvostupanjski sud valjano utvrdio, tužitelj je fizička osoba, kredit je uzeo za kupnju vozila, pa je s obzirom na navedeno na tuženika prebačen teret dokazivanja postojanja okolnosti koje bi tužitelju status potrošača oduzele.

17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj. Naime, neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

18. Visinu stope zateznih kamata na dosuđeni iznose glavnice i troškova postupka valjalo je uskladiti s odredbom iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

19. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika koji upućuju na nezakonitost odluke o troškovima postupka. Primjenjujući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, uzimajući u obzir djelomičan uspjeh tužitelja u ovoj parnici, kako djelomičan uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva (74%) tako i 100% uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dakle ukupan uspjeh od 87%, od čega je potrebno oduzeti i postotak uspjeha tuženika (13%), preinačena je odluka o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, kao i visinu ukupnih troškova tužitelja (1.250,00 eura), pa kad se to stavi u omjer uspjeha tužitelja od 74% (925,00 eura) te doda trošak vještačenja (398,17 eura) dođe se do iznosa od 1.323,17 eura, koji je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, zbog čega je preinačena odluka o troškovima postupka.

20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a.

21. Kako je tuženica u žalbenom postupku uspjela samo u neznatnom dijelu i to u odnosu na sporedno potraživanje, ne pripada joj trošak sastava iste, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi