Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-56/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja CONTY PLUS d.o.o., Lučko (Grad Zagreb), Karlovačka 100, OIB: 62964458165, zastupanog po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i Kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. u stečaju, Split, Put Supavla 21b, OIB: 12389261947, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Lidiji Lesar, a ona po punomoćniku Domagoju Poljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o. iz Splita, Pisarnica Zagreb, radi povrata zadužnice, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Duje Koceića, odvjetnika u Splitu, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. u stečaju vratiti tužitelju CONTY PLUS d.o.o. zadužnicu broj ovjere OV-648/19, ovjerenu kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019. na iznos od 172.230,92 EUR-a / 1.297.673,87 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. u stečaju naknaditi tužitelju CONTY PLUS d.o.o. trošak postupka 2.100,62 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 714,19 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. travnja 2021. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi povrata zadužnice. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik angažirao tužitelja radi isporuke i ugradnje robe na brodu oznake "Novogradnja 483" na temelju Ugovora broj 306625 od 26. svibnja 2017., Ugovora broj 307344 od 20. veljače 2018. te Ugovora broj 307463 od 17. svibnja 2018. Na temelju članaka 6., točka 6.1. i točka 6.2. svakog od navedenih ugovora tužitelj da je tuženiku izdao jamstvo za kvalitetu na rok od 12 mjeseci s početkom tijeka od isporuke. Na temelju članka 6.5. tužitelj da se obvezao kao osiguranje jamstva tuženiku izdati zadužnicu u visini od 10% vrijednosti ugovora. Umjesto plaćanja dijela avansa prema ugovorima tuženik da je tijekom ugovornog odnosa, iz računovodstvenih razloga, tužitelju ponudio da mu uplati pozajmicu koja bi se potom zatvorila nakon izdavanja računa za uslugu. Kao osiguranje tužitelj da je tuženiku izdao zadužnicu broj OV-648/2019, ovjerenu od strane javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019. na iznos od 1.297.673,87 kuna. Nakon toga tužitelj da je tuženiku 30. lipnja 2019. izdao račun broj 1095-CZG12-300 kao okončanu situaciju na kojoj je naznačena obveza tuženika na uplatu preostalog iznosa od 824.809,29 kuna. Nakon izdavanja tog računa tužitelj da je izvršio prijeboj potraživanja po računu broj 1095-CZG12-300 sa svojom obvezom prema tuženiku za povrat zajma. Uz taj račun tužitelj da je tuženiku dostavio i Obavijest o provedbi internog prijeboja na dan 30. lipnja 2019. Dakle, obveza povrata zajma da je prestala prijebojem.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da s obzirom na to da se predmetnim ugovorima tužitelj obvezao tuženiku predati zadužnicu kao osiguranje na ime jamstva, tužitelj da je pozvao tuženika da predmetnu zadužnicu broj OV-648/19 prenamijeni u svrhu jamstva iz članka 6. ugovora. Tuženik da se nije usprotivio izjavi o prijeboju niti se usprotivio prenamjeni zadužnice. Osim toga, tuženik da nikada nije zahtijevao predaju nove zadužnice pa da se ima smatrati da je prihvatio prijeboj i prenamjenu zadužnice broj OV-648/2019.

3. Predmetnim ugovorima da je ugovoreno kako jamstvo iz točke 1. tog ugovora traje 12 mjeseci od isporuke. Isporuka da je dovršena u 2019. godine, točnije 30. lipnja 2019., osim dijela broda naziva "Zona 520" za kojeg je isporuka dovršena 2. listopada 2019. Prema tome, jamstveni rok da je istekao 30. lipnja 2020., odnosno 1. listopada 2020. za "zonu 520".

4. Tuženik da tužitelju nikada nije istaknuo bilo kakav zahtjev za ostvarivanje prava iz jamstva pa da ne postoji obveza tužitelja koja bi teretila predmetnu zadužnicu. Naime, tužitelj da je ispunio sve ugovorne obveze te da više ne postoji razlog da tuženik drži zadužnicu u svom posje-du. Stoga, tuženik da je u obvezi vratiti tužitelju predmetnu zadužnicu.

5. Tužitelj da je 1. ožujka 2021. pozvao tuženika da mu vrati predmetnu zadužnicu. Međutim, tuženik da se na taj dopis nije očitovao, niti je tužitelju vratio zadužnicu pa tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju vrati predmetnu zadužnicu.

6. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu i to: Ugovore broj 306625, 307344 i 307463, presliku zadužnice, račun broj 1095-CZG12-300, obavijest o provedbi internog prijeboja, e-mail korespondenciju stranaka, račun broj 1095 od 30. lipnja 2019., račun broj 1936 od 2. listopada 2019. te dopis tužitelja tuženiku od 1. ožujka 2021. s povratnicom.

7. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022. i 114/2022. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je naveo kako potraživanje čija je naplata osigurana zadužnicom broj OV-648/2019, ovjerenom od strane javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019., još uvijek nije podmireno od strane tužitelja. Naime, tužitelj i tuženik da su 30. siječnja 2019. sklopili Ugovor o zajmu broj 01/2019 kojim je tuženik u svrhu omogućavanja tužitelju da podmiri obveze svojih dobavljača dao zajam u iznosu od 700.000,00 kuna, uz obvezu tužitelja da isti vrati iz priljeva sredstava od redovnog poslovanja do 31. prosinca 2019. Tužitelj da je u svrhu osiguranja povrata pozajmice tuženiku predao predmetnu zadužnicu.

9. U odnosu na navode tužitelja o tome da je potraživanje tuženika na temelju predmetne pozajmice podmireno i to prijebojem s računom broj 1095-CZG12-300, tuženik je naveo kako to nije točno jer da je tuženik predmetni račun vratio tužitelju kao neosnovanog 22. studenog 2019. Dakle, prijeboj da ne može biti valjan jer da tužitelj nije bio ovlašten tuženiku izdati predmetni račun te potom prebijati taj račun s nespornim potraživanjem tuženika prema tužitelju. Tuženik da je predmetni račun vratio tuženiku, isti da nije odobren niti knjižen u poslovnim knjigama tuženika. Stoga, kako tuženik nikada nije pristao na prijeboj niti na prenamjenu zadužnice ne postoji osnova za povrat zadužnice pa tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

10. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe te je naveo kako nisu točni navodi tuženika o tome da je isti osporio račune tužitelja. Tuženik da je računima prigovorio isključivo radi odugovlačenja obveze plaćanja i to tek nakon što je tužitelj tuženiku poslao opomenu za plaćanje. Radi naplate dugovanja tuženika po predmetnim računima tužitelj da protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi postupak pod poslovnim brojem P-620/2020. Tužitelj je predložio da sud, pored dokaza koji su predloženi u tužbi, provede i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja FI na okolnost ovjere zadužnice i dogovora stranaka te da na iste okolnosti izvede i dokaz saslušanjem svjedokinje ŽI, kao i da izvrši uvid u spise ovog suda poslovni broj P-620/2020 i P-191/2021. Tužitelj je naveo kako isti, opreza radi, predlaže provesti i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost međusobnih potraživanja s osnova izdavanja zadužnice i povrata zajma te da naloži tuženiku dostavu dokaza da su uplaćeni avansi prema ugovorima broj 306625, 307344 i 307463, kao i da naloži tuženiku dostavu dokaza da je tužitelj ikada od njega tražio zajam.

11. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je predložio da sud od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženom računu broj 1905-CUG12-300 iskoristio pravo na odbitak pretporeza te se usprotivio prijedlogu tužitelja za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kao i uvidom u spise Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 620/2020 i P-191/2021. Osim toga, tuženik je predložio da sud izvede dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka.

12. Ovaj sud je 28. svibnja 2024. donio presudu pod poslovnim brojem P- 233/2023-1 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.350,62 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 738,19 EUR-a je odbijen kao neosnovan. Povodom izjavljene žalbe tuženika predmetna presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3325/2024-2 od 14. siječnja 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

13. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povrat zadužnice broj OV-648/19, ovjerene kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 23. siječnja 2019., a koju je tužitelj izdao tuženiku na iznos od 1.297.673,87 kuna.

14. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ugovor broj SC-306625 od 25. svibnja 2017. (listovi 4-19 spisa), dobavljačeva izjava (listovi 20-24 spisa), ugovor broj SC-307344 od 13. veljače 2018. (listovi 25-36 spisa), ugovor broj SC-307463 od 26. ožujka 2017. (listovi 37-57 spisa), presliku zadužnice od 22. siječnja 2019. (listovi 58-63 spis), račun broj 1095-CZG12-300 od 30. lipnja 2019. (list 64 spisa), obavijest o provedbi internog prijeboja na dan 30. lipnja 2019. (list 65 spisa), e-mail od 20. prosinca 2019.

- prenamjena zadužnice (listovi 66-67 spisa), e-mail od 12. listopada 2020. - dostava obavijesti o prijeboju (list 68 spisa), račun broj 1095-CZG12-300 od 30. lipnja 2019. (listovi 69-70 spisa), račun broj 1936-CZG12-300 od 2. listopada 2019. (listovi 71-73 spisa), zahtjev za povrat zadužnice Ov-648/19 od 1. ožujka 2021. s povratnicom (listovi 74-75 spisa), ugovor o zajmu broj 01/2019 sklopljen 30. siječnja 2019. između društva BRODOSPLIT – INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. i društva CONTY PLUS d.o.o. (list 84 spisa), dopis tuženika tužitelju naslovljen kao "povrat računa" s prilozima (listovi 85-109 spisa), korespondenciju stranaka od 12. listopada 2020. - zahtjev povrat pozajmice (listovi 110-111 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu o otvaranju stečajnog postupka poslovni broj St-89/2022-31 od 25. srpnja 2022. (listovi 132-138 spisa), izveo je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja NI, ranijeg zastupnika po zakonu tuženika PI i svjedokinje ŽI te je izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj P-620/2020 i P- 191/2021.

15. Sud je odbio kao nepotreban prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Kao što je već ranije navedeno, tužitelj je predložio da sud, opreza radi, provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost međusobnih potraživanja s osnova izdavanja zadužnice i povrata zajma. Po ocjeni ovog suda, izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno.

16. U odnosu na prijedlog tuženika da sud naloži tuženiku dostavu dokaza da su uplaćeni avansi prema ugovorima broj 306625, 307344 i 307463, za navesti je kako su stranke u postupku dužne predložiti dokaze pomoću kojih sud može utvrditi one činjenice koje su stranke navele, a da sud nije ovlašten pozivati stranke na dostavu dokaza potrebnih za utvrđivanje nekih činjenica. Osim toga, sam tuženik (ako je tvrdio da je tužitelju platio avans) dužan je predložiti izvođenje dokaza na te okolnosti.

17. Sukladno članku 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

18. U odnosu na prijedlog tuženika da sud od Porezne uprave pribavi podatak o tome je li tuženik po utuženom računu iskoristio pravo na odbitak pretporeza za navesti je kako je sam tuženik naveo kako isti nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza pa da je onda pribavljanje takvih podataka od Porezne uprave ocijenjeno kao bespredmetno.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan.

20. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-224/2021-12 od 16. kolovoza 2022. utvrđen je prekid postupka s obzirom na to da je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-89/2022 od 25. srpnja 2022. otvoren stečajni postupak, sve sukladno odredbi članka 212. stavak 5. ZPP-a, a rješenjem ovog suda poslovni broj P-224/2021-14 od 21. veljače 2023., sukladno članku 215. stavak 1. ZPP-a pozvan je stečajni upravitelj tuženika preuzeti ovaj parnični postupak te je dostavom tog rješenja nastavljen postupak prekinut rješenjem tog suda broj P- 224/2021-12 od 16. kolovoza 2022.

21. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 25. svibnja 2017. sklopili Ugovor br. SC-306625 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih dekoracija kabina i hodnika za putnike te rukohvata hodnika za putnike po principu ključ u ruke.

22. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 26. ožujka 2017. sklopili Ugovor br. SC-307463 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog i pokretnog namještaja, zidnih i stropnih dekoracija kabina i hodnika apartmana (zona 520) te rukohvata hodnika apartmana (zona 520) po principu ključ u ruke.

23. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 13. veljače 2018. sklopili Ugovor br. SC-307344 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja prostora posade, oficira i ambulante te zidnih dekoracija kabina oficira na Nov. 483 po principu ključ u ruke.

24. Među strankama nije bilo sporno ni to da su stranke 30. siječnja 2019. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojeg je tuženik tužitelju pozajmio iznos od 700.000,00 kuna "u svrhu podmirenja obveza prema dobavljačima".

25. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tijekom postupka tvrdio kako je taj ugovor o zajmu zapravo fiktivni ugovor te da je prava namjera stranaka bila da tuženik tužitelju uplati avans za izradu namještaja, međutim, iz knjigovodstvenih razloga tuženik da je tužitelju predmetni iznos uplatio kao zajam.

26. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tuženiku predao zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba pod brojem OV-648/2019 od 23. siječnja 2019. kao sredstvo osiguranja na iznos od 1.297.673,87 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od 8,54% godišnje.

27. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je tužitelj tuženiku 30. lipnja 2019. ispostavio račun broj 1095-CZG12-300 u kojem je obračunao radove po okončanoj situaciji za ugovor br. 306625 i ugovor br. 307344. Ukupna vrijednost izvedenih radova po tim ugovorima obračunata je u iznosu od 12.896.792,40 kuna, ukupna vrijednost uplaćenih radova obračunata je u iznosu od 12.071.983,11 kuna te nakon uračunavanja iznosa od 700.000,00 kuna s osnova "obračun zajma povrat", tužitelj je tuženiku obračunao da je isti dužan platiti 124.809,29 kuna.

28. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da tužitelj tvrdi kako su stranke izvršile prijeboj, kao ni to da je tužitelj tvrdio kako je zadužnica od 23. siječnja 2019. prenamijenjena kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku pa kako su garantni rokovi protekli tuženik da je tužitelju dužan vratiti predmetnu zadužnicu, dok je tuženik isticao kako ne postoji obveza tuženika na vraćanje predmetne zadužnice jer da tuženik uopće nije pristao na to da se zadužnica prenamijeni kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku.

29. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju vratiti predmetnu zadužnicu.

30. Zadužnica predstavlja privatnu ispravu dužnika potvrđenu od strane javnog bilježnika kojom taj dužnik daje dopuštenje vjerovniku da u slučaju neispunjenja obveza iz ugovornog odnosa koji zadužnica osigurava naplati dugovani iznos. Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave, što znači da vjerovnik radi naplate potraživanja ne mora pokretati poseban sudski postupak u kojem bi dobio ovršnu ispravu, primjerenu za daljnju prisilnu naplatu svojih potraživanja

31. Zadužnica je samostalan pravni posao koji prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i osiguranja novčane obveze iz toga drugog glavnog ugovornog odnosa, a također je autonoman i dobrovoljan akt dužnika koji ima sve elemente jednostranoga pravnog posla.

32. U slučaju kada je dužnik podmirio svoju obvezu iz osnovnoga pravnog posla vjerovniku, a zadužnica se i dalje nalazi u posjedu vjerovnika, dužnik može tražiti da mu vjerovnik dobrovoljno vrati zadužnicu ili u suprotnom takav zahtjev može ostvarivati sudskim putem.

33. Institut zadužnice reguliran je odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. – OZ).

34. Među strankama u ovom postupku nije bilo sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili Ugovor br. SC-307344, Ugovor br. SC- 307463 i Ugovor br. 306625.

35. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno ni to da su stranke 30. siječnja 2019. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojeg je ovdje tuženik kao zajmodavac pozajmio tužitelju kao zajmoprimcu novčani iznos od 700.000,00 kuna u svrhu podmirenje obveza prema dobavljačima.

36. Stranke tijekom postupka nisu osporavale ni činjenicu da je tužitelj tuženiku predao zadužnicu broj OV-648/2019 ovjerenu 23. siječnja 2019. od strane javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba kao sredstvo osiguranja. Tužitelj je tijekom ponovljenog postupka tvrdio da je zadužnicu koja je predmet ovog postupka predao tuženiku kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u garantnom roku.

37. Predmetni zajam, prema navodima tužitelja, zapravo je predstavljao avans kojeg je tuženik bio dužan uplatiti tužitelju po Ugovorima o izradi, dobavi i ugradnji namještaja, međutim, zbog određenih knjigovodstvenih razloga da je tužitelj pristao primiti zajam umjesto avansa.

38. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka utvrđeno je kako je tužitelj e- mailom od 9. lipnja 2019. tuženiku dostavio račun broj 1095-CZG12-300 i primopredajne zapisnike te da je tim e-mailom tužitelj naveo kako moli tuženika da zadužnicu u iznosu od 1.000.000,00 kuna prenamijene kao osiguranje plaćanja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku po ugovoru.

39. Uvidom u račun broj 1095-CZG12-300 od 30. lipnja 2019. utvrđeno je kako je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku te da je kao ukupnu vrijednost izvedenih radova po okončanoj situaciji za ugovor br. 306625, ugovor br. 307344 i ugovor br. 308248 obračunao 12.896.792,40 kuna. Ukupna vrijednost uplaćenih radova je navedena u iznosu od 12.071.983,11 kuna. Navedeno je kako ostaje za plaćanje 824.809,29 kuna, nakon čega je tužitelj naveo kako vrši "obračun zajma povrat" u iznosu od 700.000,00 kuna pa da ostaje za plaćanje 124.809,29 kuna.

40. Dakle, tužitelj je na taj način izvršio prijeboj tražbine koju ima prema tuženiku s osnove predmetnog računa s protutražbinom koju tuženik ima prema njemu s osnove povrata zajma u iznosu od 700.000,00 kuna.

41. Člankom 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

42. Račun kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku 30. lipnja 2019. dospio je na naplatu istog dana, dok iz ugovora o zajmu proizlazi kako se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu zajam najkasnije do 31. prosinca 2019.

43. Člankom 507. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca unaprijed o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu.

44. Dostavom računa broj 1095-CZG12-300 od 30. lipnja 2019. tužitelj je obavijestio tuženika o povratu zajma prije roka, pa kako tuženik nije odbio ispunjenje, smatra se da je izjavom o prijeboju prestala obveza tužitelja na povrat zajma te samim time i obveza tuženika da u posjedu drži zadužnicu koju mu je tužitelj predao kao sredstvo osiguranja vraćanja zajma.

45. Ovaj sud prihvaća navode tužitelja o tome da je ugovor o zajmu zapravo fiktivni pravni posao te da je uplata koju je tuženiku izvršio tužitelju na temelju ugovora o zajmu zapravo plaćanje avansa po predmetnim ugovorima.

46. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja NI proizlazi kako je tužitelj s tuženikom sklopio više ugovora vezano za opremanje dva broda i to novogradnje oznake 483 i 484. Između stranaka da je dogovoreno kako će tuženik određeni iznos platiti avansno, a ostatak po završetku radova. Međutim, kako je tuženik, kao i njegov osnivač Brodosplit d.d., upao u financijske probleme da je došlo i do poteškoća u odnosu tuženika s tužiteljem. Na prijedlog tuženika da je sklopljen ugovor o zajmu s obzirom na to da je tužitelju od strane gospodina CI rečeno kako davanje avansa njima zapravo komplicira stvar zbog toga što se na avans plaća PDV. Stoga, tuženik da je tužitelju umjesto avansa dao pozajmicu u iznosu od 700.000,00 kuna, a tužitelj da je tuženiku predao zadužnicu kao sredstvo osiguranja.

47. Raniji zastupnik po zakonu tuženika PI je u svom iskazu naveo kako isti pretpostavlja da je avans plaćen jer da se ne bi išlo u gradnju da avans nije plaćen, kao i da njemu nije poznato da je tužitelj od tuženika tražio zajam.

48. Svjedokinja ŽI je u svom iskazu navela da je ona kao financijski savjetnik tužitelja sudjelovala u odnosu tužitelja i tuženika. Ista je navela da je zadužnica koja je predmet ovog postupka predana tuženiku kao sredstvo za otklanjanje nedostataka na brodu Star Cliper te da je rok za otklanjanje nedostataka davno protekao pa da je samim time prestala i osnova da tuženik u svom posjedu drži predmetnu zadužnicu. Ista je navela da je tuženik avans prikazao kao zajam jer se na zajam ne plaća PDV, iako se zapravo radilo o avansu. Naime, tužitelj da je opremao za tuženika brod Star Cliper i Hondius. Za taj drugi brod da je već naručena oprema kada je tužitelja nazvala gospođa CI i rekla da tuženik nema novca za uplatu avansa. S obzirom na to da je tužitelj već naručio opremu bilo mu je u interesu da tuženik nekako pronađe novac za avans. Međutim, tužitelju da je bilo svejedno kako će tuženik to prikazati jer mu je bilo važno samo da dobiju novac kojeg im je tuženik dugovao za radove koje su ranije za njega izvršiti. Nadalje, ista je u svom iskazu navela da predaja zadužnice nije ugovorena za povrat zajma nego da se ista odnosi isključivo na otklanjanje nedostataka u garantnom roku te da je moguće da se iznos iz zadužnice ne poklapa u visini od 10% iz razloga što je tuženik stalno naručivao dodatne radove koji se u takvom poslu često pojave.

49. Ovaj sud iskaz zastupnika po zakonu tužitelja NI i svjedokinje ŽI prihvaća kao vjerodostojne, dok iskaza svjedoka PI prihvaća kao vjerodostojnog u dijelu u kojem je isti iskazivao da tužitelj od tuženika nije tražio zajam, kao i da tužitelj zasigurno ne bi išao u gradnju da avans nije plaćen, dok u preostalom dijelu taj iskaz nije niti moguće uzeti u obzir jer je na svako pitanje taj svjedok odgovorio paušalno, izbjegavajući odgovor na postavljeno pitanje.

50. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka isticao kako je predmetna zadužnica prenamijenjena kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostatka po predmetnim ugovorima.

51. Člancima 6.5. predmetnih ugovora između stranaka je ugovoreno kako će radi osiguranja za ispunjenje svojih navedenih jamstvenih obveza prodavatelj izdati kupcu zadužnicu na iznos od 10% ugovorene cijene + PDV, dok iz članaka 6.2. proizlazi kako jamstveni rok traje 12 mjeseci, a počinje teći danom isporuke broda na kojem je usluga izvršena te da ne može trajati duže od 18 mjeseci od završetka ugovorene usluge.

52. Uvidom u dopis tužitelja tuženiku od 1. ožujka 2021. utvrđeno je kako je tim dopisom tužitelj pozvao tuženika na povrat zadužnice broj OV-648/19, koja je prenamijenjena u svrhu garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku s obzirom na to da je jamstveni rok po ugovorima br. 306625, 307344 i 307463 istekao 30. lipnja 2020., a za "zonu 520" 1. listopada 2020. Tuženik je predmetni dopis zaprimio 8. ožujka 2021. (povratnica na listu 75 spisa).

53. Tijekom postupka tuženik je isticao kako on nije pristao na to da se zadužnica prenamijeni kao sredstvo osiguranja, a račun broj 1095-CZG12-300 od 30. lipnja 2019. da je tuženik vratio tužitelju pa da prijeboj ne može biti valjan.

54. U odnosu na te navode tuženika za navesti je kako je u predmetnom računu tuženik umanjio iznos kojeg potražuje od tuženika za izvedene radove za iznos kojeg je tužitelj tuženiku dužan vratiti s osnove zajma te da od tuženika potražuje razliku između iznosa kojeg je tuženik dužan platiti tužitelju i iznosa zajma kojeg je tužitelj sukladno ugovoru o zajmu bio dužan vratiti tuženiku (a koji iznos zapravo predstavlja avans) te da je time, neovisno o tome što je tuženik taj račun vratio tužitelju, račun umanjen za onaj iznos kojeg tuženik od tužitelja potražuje s osnove navodnog ugovora o zajmu.

55. Uvidom u dopis Brodosplita – Brodograđevne industrije Split d.d. (ne ovdje tuženika) od 22. studenog 2019. naslovljen kao "Predmet: fakutre br. 120-CZG12- 300, 121-CZG12-300, 1095-CZG12-300 i 1752-CZG12-300" utvrđeno je kako je tuženik naveo da u prilogu dostavlja "predmetne fakture pod gore zavedenim brojevima po nalogu Uprave Brodosplita", dok je u potpisu navedeno da taj dopis šalje "Računovodstvo i financije".

56. Dakle, taj dopis (kojeg tužitelju nije niti poslao tuženik) ne može se uopće smatrati osporavanjem računa niti iz tog dopisa uopće proizlazi da su računi osporeni.

57. Po ocjeni ovog suda, iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj tuženiku zadužnicu čije vraćanje traži u ovom postupku predao isključivo kao jamstvo za otklanjanje nedostataka na brodu Star Cliper pa kako je protekao rok za otklanjanje tih nedostataka, prestalo je i pravo tuženika da u svom posjedu drži predmetnu zadužnicu. Ovaj sud kao vjerodostojan iskaz svjedokinje ŽI u dijelu kojim je ista iskazivala o razlozima zbog kojih su stranke u svom poslovnom odnosu spominjale ugovor o zajmu. Naime, ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu niti sklopile ugovor o zajmu nego da se radilo o avansu kojeg je tuženik uplatio tužitelju za robu koja je trebala biti ugrađena u brod Hondius.

58. Osim toga, i sam PI, raniji zastupnik po zakonu tuženika, je u svom iskazu naveo kako isti smatra da je istekao rok za otklanjanje nedostatka ako se uzme u obzir da je taj rok onaj iz ugovora od 12 mjeseci te da stranke nisu sklapale ugovor o zajmu.

59. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

60. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

61. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

62. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

63. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

64. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati po 100 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 9. prosinca 2021., 22. rujna 2023., 8. studenog 2023., 11. travnja 2024., 29. svibnja 2025. i 4. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) te 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 2. lipnja 2022. (Tbr. 9.5. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 750 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.500,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (375,00 EUR-a), odnosno sveukupno 1.875,00 EUR-a.

65. Nadalje, tom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 EUR-a te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,81 EUR-a, sukladno Tar.br. 1. i Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.).

66. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 2.100,62 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (15. listopada 2025.) pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

67. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

68. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 714,19 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 2. lipnja 2023. te trošak sastavljanja podneska od 13. veljače 2023.

69. Tužitelju je za zastupanje na ročištu koje je održano 2. lipnja 2023. priznato 50 bodova umjesto zatraženih 100, sukladno Tbr. 9.5. Tarife, s obzirom na to da je to ročište na suglasni prijedlog stranaka odgođeno, dok tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 2. lipnja 2023. Naime, predmetni podnesak kojim tužitelj obavještava sud da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak i predlaže da sud donese rješenje kojim će utvrditi prekid postupka ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8.1. Tarife, niti ostali podnesak u smislu Tbr. 8.3. Tarife pa tužitelju nije niti priznat trošak sastavljanja tog podneska.

70. Tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristoje za novu presudu jer se na prvostupanjsku presudu plaća samo jedna pristojba bez obzira na to što se odluka donosi u ponovljenom postupku

71. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 15. listopada 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i Kolege j.t.d. iz Zagreba

- tuženiku po punomoćniku Domagoju Poljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o. iz Splita, Pisarnica Zagreb

- u spis