Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1368/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Amalije Švegović predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog ureda Bravar iz Rijeke, protiv tuženice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-26/2020-31 od 18. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-26/2020-31 od 18. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke te u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod toč. IV. izreke.
II. Nepobijana toč. III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
III. Odbijaju se tužiteljica i tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica u 1/1 točno određenog dijela nekretnine čk.br. 84/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 10 m2 označene slovima A-B-C-D u Geodetskom elaboratu broj 008/2019 izrađenom od Progeo d.o.o., Rijeka, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici priznati tužiteljici navedeno pravo vlasništva na nekretnini čk.br. 5564, dio stambene zgrade broj 5, površine 10 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja će nastati provedbom Geodetskog elaborata broj 008/2019 izrađenom od Progeo d.o.o., Rijeka i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi s njenog imena na ime i vlasništvo tužiteljice u 1/1 dijela temeljem navedene presude po njezinoj pravomoćnosti, toč. III. izreke odbačen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Nalaže se nadležnom zemljišno-knjižnom sudu i katastarskom operatu provedba Geodetskog elaborata broj 008/2019 izrađenom od Progeo d.o.o., Rijeka, a koju provedbu je tužena dužna trpjeti“, dok je pod toč. IV. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.772,92 EUR sa zateznom kamatom od 18. srpnja 2023. do isplate.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev (toč. I. i II. izreke) te u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod toč. IV. izreke pobija tuženica zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. -4. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2. -7. tog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode tuženice i predložila žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom dijela čk.br. 84/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 10 m2, koji dio je označen slovima A-B- C-D u Geodetskom elaboratu broj 008/2019 izrađenom od Progeo d.o.o., Rijeka, temeljem dosjelosti i da se provede upis njezinog prava vlasništva na tom dijelu nekretnine u zemljišnu knjigu.
6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da između stranaka nije sporan položaj i identifikacija prijepora prema Geodetskom elaboratu broj 008/2019 izrađenom od strane Progeo d.o.o., Rijeka koji je u tom elaboratu označen slovima: A- B-C-D, ukupne površine 10 m2, kao niti činjenica posjedovanja i korištenja prijepora od strane tužiteljice, ali je sporan modus i titulus tužiteljice za stjecanje prava vlasništva na tom dijelu nekretnine.
7. Nakon što je pod toč. 9. do 25. obrazloženja navedene presude ocijenio provedene materijalne i personalne dokaze, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je rješenjem o nacionalizaciji komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Opatija od 28. prosinca 1961. pod toč. I.a izreke utvrđeno da je s danom 26. prosinca 1958., odnosno od dana stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa], sagrađena na čk.br.
84/1, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije vlasništvo ME iz [adresa], dok je pod toč. III. izreke utvrđeno da nije nacionalizirana, pa da stoga ostaje u vlasništvu dotadašnje vlasnice ME – jedna garaža i mala radiona, sagrađena na čk.br. 84/2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje su u obrazloženju toga rješenja opisane kao male prostorije, te je navedeno da garaža služi za smještaj samo jednog automobila i da te građevine nisu ubilježene u zemljišnoj knjizi kao takve, već da je zemljišnoknjižna čestica na kojoj su iste sagrađene označena kao dvorište;
- da je Ugovorom o korištenju stana od 5. studenog 1968. sklopljenim između Stambenog poduzeća Opatija i supruga tužiteljice UE dodijeljen na korištenje obitelji UE stan koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika ukupne površine 82,77 m2, a koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, izgrađen na čk.br. 84/1 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- da su Općina Lovran i tužiteljica dana 7. srpnja 1997. sklopile Ugovor broj 2801/97. o prodaji stana (temeljem članka 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine) kojim je Općina Lovran prodala, a tužiteljica kupila stan na kojem je postojalo stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji se nalazi u [adresa], ulaz 1, kat 01, izgrađen na čk. br. 84/1 i upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 82,77 m2, te da je tužiteljica temeljem tog Ugovora upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica u 1/1 dijela na čk.br. 84/1 u naravi stambena zgrada, ukupne površine 210 m2;
- da su ME kao darovateljica i PE kao daroprimac sklopili darovni ugovor 22. siječnja 1977. temeljem kojeg je NE darovala PE čk.br.
84/2, u naravi garaža – spremište, ukupne površine 62 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženica kao supruga PE naslijedila predmetnu nekretninu te je ista upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica u 1/1 dijela iste, te da čk.br.
84/2 nikada nije bila nacionalizirana niti je bila u društvenom vlasništvu, zbog čega se na istoj moglo stjecati pravo vlasništva;
- da je tužiteljica 25. listopada 2013. podnijela tužbu istom sudu prvog stupnja zahtijevajući da je sud utvrdi vlasnicom u 1/8 idealnog dijela čk.br. 84/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je presudom istog suda poslovni broj P-4062/2015-6 od 15. svibnja 2015. tužiteljica odbijena sa svojim zahtjevom, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-3034/2015-2 od 13. rujna 2017. obzirom da je tužiteljica tražila utvrđenje prava suvlasništva sporne nekretnine u 1/8 dijela tvrdeći da je vlasnica točno određenog (realnog) dijela nekretnine, pa da je stoga tako postavljen tužbeni zahtjev neosnovan, jer se tužbenim zahtjevom ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini kada se faktično traži prava vlasništva točno određenog (realnog) dijela nekretnine;
- da je tužiteljica prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tražila da je sud utvrdi vlasnicom u 1/1 dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Opatiji uknjižena i opisana kao: čk.br. 5564, dio stambene zgrade k.b. 5, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je tuženica dužna tužiteljici priznati to pravo vlasništva te trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama nadležnog suda, sa njenog imena na ime i vlasništvo tužiteljice u 1/1 dijela, temeljem pravomoćne presude, dok je podneskom od 2. srpnja 2020. preinačila tužbu (na način kako glasi u izreci presude), koju preinaku je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem na ročištu 16. studenog 2021. dopustio, iako se tuženica navedenoj preinaci tužbe protivila;
- da je na očevidu sa lica mjesta 26. svibnja 2023. prvostupanjski sud utvrdio da se ulaz u stan tužiteljice sa hodnikom, podestom i unutarnjim stepenicama koje vode na prvu etažu tog stana, unatoč tome što čine jedinstvenu i neodvojivu uporabnu cjelinu sa stanom u vlasništvu tužiteljice koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čk.br. 84/1 k. o. [katastarska općina], nalazi na dijelu čk.br. 84/2 k. o. [katastarska općina] (koja je u vlasništvu tuženice), te da unatoč tome što se pored ulaznih vrata stana nalazila garaža – spremište koje je imalo zasebna vrata, nikada ni na koji način garaža – spremište nije bila povezana sa ulaznim vratima stana, hodnikom i stepenicama u posjedu tužiteljice, bez obzira na činjenicu što se nalaze na istoj zemljišnoknjižnoj čestici;
- da je predmetni stan dan na korištenje suprugu tužiteljice i njegovoj obitelji zajedno sa ulazom, hodnikom, podestom i unutarnjim stepenicama koje vode na prvu etažu predmetnog stana, da drugi ulaz u taj stan nikada nije postojao, da nije sporno da je ranija vlasnica tog stana ME bila u samostalnom posjedu istog, kao i da su tužiteljica i njezina obitelj u razdoblju od 1968. do 2000., odnosno više od 30 godina također bili u nesmetanom i samostalnom posjedu prijepora kao sastavnog dijela predmetnog stana, da su jedino oni imali ključ od ulaznih vrata, da im nitko nije osporavao samostalno pravo na posjed istog.
8. Na temelju iznesenog, prvostupanjski sud je pod toč. 28. obrazloženja presude zaključio da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva točno određenog dijela čk.br. 84/2 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji u naravi čini jedini ulaz u navedeni stan u vlasništvu tužiteljice, zajedno sa hodnikom i podestom sa stepenicama ukupne površine 10 m2, koji (realni) dio je označen slovima A-B-C-D u Geodetskom elaboratu broj 008/2019 izrađenom od Progeo d.o.o., Rijeka te je odlučio kao pod toč. I. izreke. Pritom se sud pozvao na paragraf 1470. Općeg građanskog zakona koji se primjenjuje kao pravno pravilo u smislu čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., kojim je bilo propisano da rok izvanrednog dosjedanja iznosi 30 godina poštenog posjeda, ističući pritom da za vrijeme početka dosjedanja nije odlučno da je tužiteljica postala vlasnicom predmetnog stana temeljem Ugovora o kupoprodaji 1997., jer se taj Ugovor odnosio na čk.br. 84/1, dok se prijepor nalazi na čk.br. 84/2 k. o. [katastarska općina], koja nikada nije bila nacionalizirana niti u društvenom vlasništvu, zbog čega je kao privatno vlasništvo isti mogao biti objektom stjecanja prava vlasništva od trenutka njezine predaje u posjed i korištenja tužiteljice i njezine obitelji, odnosno od 1968. Kako među strankama nije bio sporan Geodetski elaborat broj 008/2019 izrađen od Progeo d.o.o., Rijeka kojim je „rezervirana“ nova katastarska čestica koja odgovara identificiranom prijeporu označenom slovima A-B-C-D u površini od 10 m2 postojeće čk.br. 84/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju je utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice, to je prvostupanjski sud odlučio kao pod toč. II. izreke presude.
9. Pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, navodeći da je tužiteljica protiv nje podnijela tužbu 25. listopada 2013. kojom je zahtijevala da ju sud utvrdi suvlasnicom u 1/8 idealnog dijela čk.br. 84/2 k. o. [katastarska općina], pa kako je tužiteljica pravomoćno odbijena sa svojim tužbenim zahtjevom, a radi se o istim strankama i istom predmetu spora (subjektivni i objektivni identitet spora), to smatra da je pobijanom presudom povrijeđeno načelo „ne bis in idem“, odnosno da se radi o presuđenoj stvari. Tuženica dalje u žalbi navodi da se na čk.br. 84/2 nalazi jedinstvena stambena zgrada (jedinstveni objekt sa jedinstvenim krovom i fasadom) pa da stoga i prijepor (ulazna vrata i hodnik) nedvojbeno pripadaju toj zgradi, smatrajući nelogičnim i neživotnim zaključak suda da dio jedne zgrade pripada stanu koji se nalazi u drugoj (susjednoj) zgradi, koja se nalazi na drugoj parceli i nema nikakve veze sa tom zgradom. Smatra da, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, tužiteljica do 1997. nije bila vlasnica predmetnog stana, da je znala da je između ostalog i sporni hodnik u tuđem vlasništvu (kao i navedeni stan), pa stoga nije bila savjesna posjednica predmetnog hodnika u tuđem vlasništvu bez obzira na njegov tadašnji vlasnički status, posljedično čemu je eventualno dosjelost počela teći od 1997. pa nadalje, a nikako od 1968., kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Smatra da za dosjedanje prijepora nisu ispunjeni uvjeti jer posjed tužiteljice nije bio kvalificiran i trajao je svega 3 godine, a zapisnik o bodovanju stanova na kojima postoji stanarsko pravo se ne može smatrati dokazom stjecanja stvarnog prava (vlasništva). Preostalim žalbenim navodima tuženica osporava stajališta suda glede iskaza saslušanih svjedoka tvrdeći da činjenica što tužiteljici i njezinim prednicima nitko nije osporavao pravo prolaza hodnikom ne znači da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na istom, pri čemu ističe da prostor iznad predmetnog hodnika koji se nalazi na katu iznad njega, unutar označenih gabaritnih točaka navedenih u presudi predstavlja tavanski prostor koji je u vlasništvu i posjedu tuženice i njezinih prednika. Nadalje, tuženica smatra da prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije bio ovlašten uzeti u obzir iskaz svjedokinje DEK, kćerke tužiteljice, obzirom da je ista predložena po tužiteljici kao svjedok tek nakon što je zaključen prethodni postupak. Zbog svega navedenog, tuženica sadržajem žalbe ukazuje i na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tvrdeći da je presuda kontradiktorna sama sebi i provedenim dokazima te da je utemeljena na dokazima koji nisu trebali biti provedeni.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženice, zaključak je ovog suda da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica.
11. Nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP jer se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari niti o povredi načela „ne bis in idem“. Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni i objektivni identitet spora, dakle potrebno je kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: 1. da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj stranačkoj ulozi, 2. da postoji identitet tužbenih zahtjeva i 3. da postoji identitet/istovjetnost činjenične osnove tužbe.
11.1. Protivno žalbi tuženice, prema ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju navedene pretpostavke nisu kumulativno ispunjene jer ne egzistira objektivni identitet spora. Naime, kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću tužbenog zahtjeva, a da bi se radilo o istovjetnosti tužbenog zahtjeva potrebno je da su zahtjev o kojem je već pravomoćno odlučeno i zahtjev istaknut u novopokrenutoj parnici sadržajno isti.
11.2. S tim u vezi valja navesti da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari (čl. 30. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV), dok je pravo suvlasništva uređeno kao pravo više osoba na nekoj stvari u njihovom vlasništvu kojima pripada dio toga prava vlasništva, računski određenog razmjerima prema cijelom pravu vlasništva, time da su sve te osobe suvlasnici određene stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi (čl. 36. st. 1. ZV). Prema odredbi čl. 37. st. 4. ZV svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovora njegovu suvlasničkom dijelu pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, dok prema odredbi čl. 38. ZV svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva. S druge strane, odredbom čl. 30. ZV propisano je da vlasništvo točno označenog realnog dijela ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi (st. 1.), time da u granicama iz st. 1. tog članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2.), a koja ovlaštenja nema suvlasnik.
11.3. Obzirom da je tužiteljica u ranijem parničnom postupku koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem P-4062/2015 zahtijevala da je sud utvrdi suvlasnicom u 1/8 idealnog dijela čk.br. 84/2 k. o. [katastarska općina], tvrdeći da je vlasnica određenog (realnog) temeljem dosjelosti, sa kojim zahtjevom je pravomoćno odbijena, to prema ocjeni ovoga suda nema objektivnog identiteta spora između tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva određenog realnog dijela predmetne nekretnine u ovoj parnici i tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva u 1/8 idealnog dijela na istoj nekretnini. Kako je dakle tužiteljica u ranije pokrenutom parničnom postupku pravomoćno odbijena sa zahtjevom da ju sud utvrdi suvlasnicom u 1/8 idealnog dijela čk.br. 84/2 k. o. [katastarska općina], to tužiteljica ima pravo zahtijevati u ovoj parnici da ju sud utvrdi vlasnicom točno određenog realnog dijela iste nekretnine. Ovo iz razloga, jer neosnovanost prvog zahtjeva o kojem je pravomoćno odlučeno ne isključuje osnovanost drugog zahtjeva, postavljenog u ovoj parnici, kao što to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude.
12. Ispitujući nadalje pobijanu presudu i stanje spisa u okviru istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
13. Isto tako, pogrešno tuženica u žalbi upire na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, navodeći da sud nije bio ovlašten uzeti u obzir iskaz svjedokinje JEK (kćeri tužiteljice) jer je tužiteljica predložila izvođenje tog dokaza nakon što je zaključen prethodni postupak, a to iz razloga što iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica predložila saslušanje te svjedokinje prije nego što je zaključen prethodni postupak.
14. Preostalim žalbenim navodima tuženica u bitnome osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stajalištima i zaključcima suda, pri čemu tuženici valja ukazati da je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnost svih izvedenih dokaza, te je na taj način ocijenio i iskaze saslušanih svjedoka, time da je dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne iskaze svjedoka koji imaju valjana saznanja o svim odlučnim činjenicama u onom dijelu koliko je to moguće s obzirom na njihovu životnu dob. Svjedoci imaju očito i određena posredna saznanja iz svakodnevnih životnih okolnosti u koje su dolazili, a koja saznanja su potpuno u skladu s drugim izvedenim dokazima, dok tuženica takva utvrđenja suda i njihove razloge nije dovela u sumnju.
15. Dakle, kako je tužiteljica je vlasnica stana u [adresa], koji se većim dijelom nalazi na čk.br. 84/1 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se ulaz u predmetni stan, hodnik i stepenice koje vode do stana tužiteljice nalaze na susjednoj čk.br. 84/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi garaža-spremište od 62 m2 u vlasništvu tuženice JE, da ta nekretnina nikada nije bila u statusu društvenog vlasništva, već isključivo u privatnom vlasništvu, da su tužiteljica i njezina obitelj od 1968. do 2000., dakle više od 30 godina bili u samostalnom, nesmetanom i isključivom posjedu prijepora (ulazna vrata, hodnik i podest sa stepenicama koje vode do njezinog stana), da im isto nikada nitko nije osporavao, da su jedino oni imali (i još uvijek imaju) ključ od ulaznih vrata, da navedeni dio nekretnine predstavlja jedini ulaz u stan tužiteljice te da čini jedinstvenu uporabnu i funkcionalnu cjelinu sa stanom koji se kao takav i prije korištenja od strane tužiteljice i njezine obitelji, pa i prije provedene nacionalizacije vlasništva ME (1961.), koristio na isti način – kao ulaz u predmetni stan i nikada nije imao bilo koju drugu uporabnu svrhu ili ulogu, da garaža i spremište koji se nalaze na čk.br. 84/2 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice imaju zasebna ulazna vrata i nikada na bilo koji način, niti funkcionalno niti fizički nisu bili povezani sa prijeporom, to je ocjena ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio tužiteljicu poštenom posjednicom prijepora.
16. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga se u konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka primjenjuje mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ), koja se primjenjuju na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ, broj 86/46.), odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, broj: 73/91.).
17. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Osim toga, i prema odredbi čl. 23. st. 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91., 9/92. i 77/92.; dalje u tekstu: ZOVO), koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980., savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina, dok je odredbom čl. 159. st. 3. ZV propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
18. Dakle, pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je prije svega pošten posjed, a prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten odnosno savjestan, ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti slučaja imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i bilo propisano da tko tvrdi drukčije da je to dužan u postupku dokazati, a tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nedvojbeno nije dokazala da je tužiteljica bila nepoštena, odnosno nesavjesna posjednica.
19. Imajući stoga u vidu da je tužiteljica dokazala da je poštena posjednica predmetnog (točno određenog/realnog) dijela nekretnine u razdoblju više od 30 godina, da taj dio nekretnine nikada nije bio u društvenom vlasništvu, to je prvostupanjski sud pravilno tužiteljicu utvrdio vlasnicom u 1/1 točno određenog dijela nekretnine – čk.br. 84/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 10 m2, označenog u Geodetskom elaboratu broj 008/2019 izrađenom od Progeo d.o.o., Rijeka slovima A- B-C-D.
20. Žalba tuženice koja se odnosi na prostor koji se nalazi iznad spornog hodnika, a koji prema tuženici predstavlja tavanski prostor koji je u vlasništvu i posjedu tuženice i njezinih prednika ne može biti predmet ovog žalbenog postupka, s obzirom da ih tuženica ističe prvi puta tek u žalbi, a prema čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sudu odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
21. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima pod toč. I. i II. izreke te u odluci o troškovima postupka koju tuženica očito pobija samo za slučaj eventualnog uspjeha sa žalbom, a ispitujući istu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je odluku o troškovima prvostupanjski sud pravilno donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP.
22. Nepobijana toč. III. izreke presude ostala je neizmijenjena.
23. Konačno, kako tuženica nije uspjela sa žalbom, dok trošak odgovora na žalbu nije bio nužan za odlučivanje o žalbi tuženice, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP valjalo tužiteljicu i tuženicu odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
U Varaždinu 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Amalija Švegović