Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-491/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog strukovnog sindikata kontrolora letenja, OIB: 68786880618, iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 2, kojeg zastupa punomoćnik Srečko Posavec, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik iz Zagreba, radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-150/2022- 15 od 27. listopada 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-150/2022-15 od 27. listopada 2023. u točkama II. i III. izreke.
II. Točka I. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku NŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na web portalu Večernjeg lista, objavi ispravaka kako slijedi: „Netočne su tvrdnje autora SŠ iznesene u članku „Nakon prijevare s Fortenovom, slijedi li obračun s ruskim igračima u Hrvatskoj?“, objavljenom dana 6. studenog 2022. godine, a vezane uz članove Hrvatskog strukovnog sindikata kontrolora letenja, koji su organizirali i najavili štrajk za srpanj 2022. godine. Konkretno, nisu točni sljedeći navodi: „Slučaj Fortenova nije i prvi hibridni napad na Hrvatsku od početka ruske agresije na Ukrajinu. Postoje indicije da je pokušaj organiziranja štrajka kontrolora letenja sredinom srpnja bila slična operacija. Namjera je bila da se nanese šteta hrvatskom turizmu, toj najkvalitetnijoj tvornici eura u RH, koja proizvodi petinu BDP-a. Organizirati štrajk koji bi trenutačno blokirao 50 do 60 posto svih turističkih letova usred sezone tada se činilo kao suluda ideja, a sada se procjenjuje da je šteta trebala iznositi milijarde eura.“ te navodi: „Štrajkaši su brzo odustali, jer je objavljeno da u prosjeku zarađuju 35 tisuća kuna, a i zato što je sustav otkrio da njihovi vođe varaju državu lažirajući adrese prebivališta.““.
II. Nalaže se tuženiku NŠ da u prvom, a najkasnije u drugom tiskanom izdanju dnevnih novina „Večernji list“ objavi ispravak kako slijedi:
„Netočne su tvrdnje autora SŠ iznesene u članku „Nakon prijevare s Fortenovom, slijedi li obračun s ruskim igračima u Hrvatskoj?“, objavljenom dana 6. studenog 2022. godine, a vezane uz članove Hrvatskog strukovnog sindikata kontrolora letenja, koji su organizirali i najavili štrajk za srpanj 2022. godine. Konkretno, nisu točni sljedeći navodi: „Slučaj Fortenova nije i prvi hibridni napad na Hrvatsku od početka ruske agresije na Ukrajinu. Postoje indicije da je pokušaj organiziranja štrajka kontrolora letenja sredinom srpnja bila slična operacija. Namjera je bila da se nanese šteta hrvatskom turizmu, toj najkvalitetnijoj tvornici eura u RH, koja proizvodi petinu BDP-a. Organizirati štrajk koji bi trenutačno blokirao 50 do 60 posto svih turističkih letova usred sezone tada se činilo kao suluda ideja, a sada se procjenjuje da je šteta trebala iznositi milijarde eura.“ te navodi: „Štrajkaši su brzo odustali, jer je objavljeno da u prosjeku zarađuju 35 tisuća kuna, a i zato što je sustav otkrio da njihovi vođe varaju državu lažirajući adrese prebivališta.".
III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine točku II. izreke pobijane presude i rješenjem odbaci tužbu kao nedopuštenu, a tužitelja obveže na plaćanje troškova parničnog postupka, ili podredno da presudu preinači tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelja obveže na plaćanje troškova parničnog postupka, odnosno da presudu u točkama II. i III. izreke ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da su žalbene tvrdnje tuženika u cijelosti neosnovane te da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje u žalbi ukazuje tuženik i predlaže da sud drugog stupnja žalbu tuženika odbije kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrdi te tužitelju dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. S obzirom da se iz žalbe tuženika ne vidi u kojem dijelu pobija presudu, jer to nije izričito naveo, ovaj sud je u smislu odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a po žalbi tuženika pobijanu presudu ispitivao samo u odnosu na točke II. i III. izreke presude, odnosno u kojem dijelu tuženik nije uspio u sporu.
6. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da je neistinita tvrdnja prvostupanjskog suda iz točke 13. obrazloženja pobijane presude da bi aktivna legitimacija proizlazila iz među strankama nespornih činjenica jer je takvo utvrđenje suda prvog stupnja suprotno odgovoru na tužbu u kojem je tuženik izrijekom osporio aktivnu legitimaciju tužitelja za podnošenje ove tužbe.
6.1. Nadalje, tvrdi da je bitna povreda počinjena time što sud nije sukladno odredbi članka 51. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04., 84/11. i 81/13.; - dalje: ZM) presudu donio odmah po zaključenju glavne rasprave, koja je zaključena 12. rujna 2023., obzirom da je presuda donesena i objavljena tek 27. listopada 2023.
6.2. Tvrdnja je tuženika da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a tvrdeći da se tužitelj prije podnošenja tužbe radi ispravka informacije nije obratio tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka, zbog čega smatra da je tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu.
6.3. Ispitujući pobijanu presudu u smislu naprijed navedenih žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane.
6.4. U točki 13. obrazloženja sud navodi razloge zbog kojih smatra da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu radi ispravka informacije, pri čemu su neosnovane žalbene tvrdnje da je sud u tom dijelu obrazloženja naveo da bi aktivna legitimacija bila nesporna činjenica među strankama jer iz tog dijela obrazloženja proizlazi da je sud kao razloge zbog kojih smatra da je tužitelj aktivno legitimiran naveo nespornu činjenicu među strankama da je tužitelj organizator štrajka te da se on spominje u spornom članku, iz koje činjenice sud izvodi zaključak da se objava odnosi na prava i interese tužitelja. Dakle, činjenica da je tužitelj najavio štrajk, od kojeg se kasnije odustalo, doista među strankama nije bila sporna, a upravo o najavi štrajka su navedene informacije u spornom članku. Po ocjeni ovog suda, iz naprijed navedenih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6.5. Osnovana je žalbena tvrdnja tuženika da je odredbom članka 51. stavak 1. ZM-a propisana obveza suda da donese presudu odmah po zaključenju glavne rasprave te prema stavku 2. da prijepis presude dostavi strankama najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja presude, a da sud te rokove nije poštivao. Međutim, tim propustom sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer taj propust suda nije utjecao na donošenje zakonite presude.
6.6. Neosnovana je žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a. Tom odredbom propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. Po ocjeni ovog suda, pravna posljedica ne postupanja prema odredbi članka 40. stavak 3. ZM-a, a to je podnošenje zahtjeva za ispravak glavnom uredniku u pisanoj formi, je gubitak prava na podnošenje tužbe za ispravak sudu zbog čega se ne radi o procesnoj pretpostavci koja bi rezultirala odbacivanjem tužbe, već se radi o primjeni materijalnog prava pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.
6.7. Kako sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, presuda suda prvog stupnja nije opterećena bitnom povredom.
7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj tužbenim zahtjevom traži objavu ispravka netočnih informacija objavljenih 6. studenog 2022. u tiskanom izdanju dnevnih novina Večernji list, a tuženik je glavni urednik tiskanog izdanja tih novina. Sud nadalje utvrđuje da je tužitelj elektroničkom poštom 16. studenog 2022. uputio zahtjev tuženiku, kao glavnom uredniku tiskanog izdanja, za objavom ispravka te da tuženik nije objavio u roku propisanom odredbom članka 42. stavak 2. ZM-a ispravak pa kako je tužitelj ovu tužbu podnio 16. prosinca 2022., sud zaključuje da je tužba podnesena u roku iz članka 46. stavak 2. ZM-a.
7.1. Prema utvrđenju suda sadržaj tužbenog zahtjeva za objavu ispravka istovjetan je sadržaju ispravka kojeg je tužitelj uputio tuženiku kao glavnom uredniku, time da je zaključak suda da je pravno neodlučna činjenica što je tužitelj u zahtjevu kojeg je podnio tuženiku 16. studenog 2022. zatražio više od onog što sada traži da se objavi kao ispravak tužbenim zahtjevom. Po ocjeni suda, informacije koje su objavljene u spornom članku podobne su vrijeđati prava i interese tužitelja u smislu odredbe članka 48. stavak 3. ZM-a jer ukazuju na počinjenje kaznenih djela. Naime, prema utvrđenju suda tužitelj je tražio ispravak na način da se objavi da su netočne tvrdnje autora SŠ iznesene u spornom članku objavljenom pod naslovom „Nakon prijevare s Fortenovom, slijedi li obračun s ruskim igračima u Hrvatskoj“, pri čemu je izdvojio dio članka koji glasi „Slučaj Fortenova nije i prvi hibridni napad na Hrvatsku od početka ruske agresije na Ukrajinu. Postoje indicije da je pokušaj organiziranja štrajka kontrolora letenja sredinom srpnja bila slična operacija. Namjera je bila da se nanese šteta hrvatskom turizmu, toj najkvalitetnijoj tvornici eura u RH, koja proizvodi petinu BDP-a. Organizirati štrajk koji bi trenutačno blokirao 50 do 60 posto svih turističkih letova usred sezone tada se činilo kao suluda ideja, a sada se procjenjuje da je šteta trebala iznositi milijarde eura.“ te dio koji glasi: „Štrajkaši su brzo odustali, jer je objavljeno da u prosjeku zarađuju 35 tisuća kuna, a i zato što je sustav otkrio da njihovi vođe varaju državu lažirajući adrese prebivališta.“. Po ocjeni suda, tuženik u ovom postupku nije dokazao da su činjenice iz objavljenih informacija točne te da postoje razlozi za njegovo oslobođenje od objave ispravka u smislu članka 48. stavak 2. ZM- a. Iz tih razloga sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da u tiskanom izdanju dnevnih novina Večernji list objavi traženi ispravak informacije.
8. Tuženik u žalbi prije svega tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužitelj prije podnošenja tužbe na pravilan način zatražio ispravak informacije tako da je elektroničkom poštom dostavio tuženiku zahtjev za ispravkom, što je i tijekom postupka osporavao, a ponavlja i u žalbi, da zahtjev za ispravak nije primio. Tuženik u žalbi tvrdi da je tijekom ovog postupka tužitelj dostavio u spis presliku ispisa elektroničke pošte koja nosi naslov „EŠ“, iz čega tuženik zaključuje da je EŠ pošiljatelj elektroničke pošte, a on nije zakonski zastupnik tužitelja.
8.1. Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu tih žalbenih navoda, ovaj sud ocjenjuje da žalba nije osnovana.
8.2. Odredbom članka 40. stavak 3. ZM-a propisano je da se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi, da zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Zakon o medijima ne sadrži odredbe o dostavi pismena, odnosno o načinu na koji se glavnom uredniku i nakladniku dostavlja zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije iz članka 40. stavak 1. ZM-a niti taj Zakon posebno upućuje na odgovarajuću primjenu kojeg procesno pravnog propisa.
8.3. Po ocjeni ovog suda, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da zahtjev za objavu ispravka tužitelj nije uputio tuženiku kao glavnom uredniku prije podnošenja tužbe iz razloga što preslika ispisa poslane elektroničke pošte nosi naslov „EŠ“, iz čega tuženik izvodi zaključak da je on pošiljatelj elektroničke pošte, a on nije zakonski zastupnik tužitelja, kao i žalbena tvrdnja da nema dokaza da je dopis zaprimio tuženi NŠ.
8.4. Naime, točna je tvrdnja žalbe da je na primjerku ispisane elektroničke pošte, koja se nalazi u spisu, kao prvi podatak navedeno ime EŠ, međutim taj podatak ukazuje jedino na to da je ta osoba ispisala email, dok su podaci o pošiljatelju navedeni pod pojmom „From: “, a podaci o primatelju pod pojmom „To: “. Kako iz tih podataka proizlazi da je email poslao RŠ s email adrese: [adresa elektroničke pošte] na email adresu: [adresa elektroničke pošte], dakle na službenu email adresu tuženika, koju činjenicu tuženik ne osporava, po ocjeni ovog suda ovlaštena osoba tužitelja, predsjednik Hrvatskog strukovnog sindikata kontrolora letenja, pravilno je uputila zahtjev za objavom ispravka tuženiku, a tuženik je to primio. Kako je dostavljeni zahtjev za objavom ispravka podnesen glavnom uredniku u pisanoj formi te potpisan od strane podnositelja, po ocjeni ovog suda takav zahtjev pravilno je podnesen u smislu odredbe članka 40. stavak 3. ZM-a. Suprotno tumačenje odredbe članka 40. stavak 3. ZM-a u današnje vrijeme bilo bi pretjerano formaliziranje.
9. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su objavom spornih informacija povrijeđena prava i interesi tužitelja jer je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se tužitelja, koji je pripremao organiziranje štrajka, dovodi u vezu s počinjenjem kaznenih djela kojima bi se nanosila šteta Republici Hrvatskoj. Takva informacija objektivno je povrijedila prava i interese tužitelja, zbog čega je tužitelj osnovano na temelju odredbe članka 40. stavak 1. ZM-a tražio ispravak informacije. Tom odredbom propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik u smislu odredbe članka 48. stavak 2. ZM-a nije dokazao da su objavljene informacije točne jer je pravilno ocijenio iskaz saslušanog svjedoka SŠ, autora kolumne, zaključujući da njegov iskaz nije potvrdio točnost objavljenih informacija. Tuženik u žalbi tvrdi da je format spornog članka tjedna kolumna koju svjedok piše za tuženika 36 godina te da kolumna komentira aktualne događaje, a da pojedini navodi predstavljaju njegov zaključak i komentar, odnosno vrijednosni sud. Bez obzira na formu spornog članka, za koju je karakteristično da njegov autor iznosi osobni stav o pojedinoj društvenoj temi, iz sadržaja konkretnog članka ne proizlazi da je sporni dio teksta članka, u odnosu na kojeg tužitelj traži ispravak, vrijednosni sud autora članka već bi iz spornog dijela teksta proizlazilo da autor iznosi činjenice dovodeći aktivnost tužitelja, koji je nesporno pripremao štrajk kontrolora letenja, u vezu sa hibridnim napadom na Hrvatsku, kojem je namjera bila da se nanese šteta hrvatskom turizmu, a također autor iznosi podatak o tome da „vođe štrajka“ varaju državu lažirajući adrese prebivališta te se također cijela aktivnost pokušaja organiziranja štrajka dovodi u vezu s „ruskim igračima“ koji pokušavaju kršiti sankcije izrečene Rusiji nakon agresije na Ukrajinu. Točnost činjenica koje iznosi u članku tuženik i po ocjeni ovog suda u postupku nije dokazao jer samo iskaz autora članka koji objašnjava razloge za činjenične zaključke iznesene u članku nije dovoljan da bi se točnost iznesenih činjenica utvrdila, iz kojih razloga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 51. stavak 3. ZM-a kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
11. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.
Koprivnica, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
