REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1420/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-143/2025-7 od 22. rujna 2025., 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-143/2025-7 od 22. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi broj Povrv-143/2025-5 od 12. rujna 2025.
2. To rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelji iz svih zakonskih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 11. st. 2. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23. - dalje: ZSP), kojom je određeno da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti. Čl. 1. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji da je propisano: „Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.“; da je čl. 3. istoga Zakona propisano da je djelatnost HRT-a proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga; da osim javnih usluga, tužitelj prema istom Zakonu obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti, a koje sadržajno odgovaraju poslovima koji se, sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave, mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Navedeni poslovi odnose se na poslove u vezi naplate pristojbe. Ističe, da je s obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja, razvidno da tada tužitelj djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Navodi da je čl. 33. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji određeno da su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge, dok je čl. 34. st. 1. propisano tko su obveznici plaćanja pristojbe, odnosno tko je na području Republike Hrvatske dužan plaćati pristojbu te da navedene odredbe dovode do dva zaključka; da sredstva od pristojbe nisu sredstva koja tužitelj zarađuje od svoje temeljne djelatnosti niti predstavljaju naknadu za pruženu uslugu i da obveznici plaćanja pristojbe ne moraju biti korisnici usluga tužitelja, a njihova obveza plaćanja pristojbe proistječe iz zakona i utvrđena je jednostrano, a ne iz korisničkog odnosa s tužiteljem koji bi implicirao dvostrani, odnosno ugovorni odnos. Ukazuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći, odnosno javni interes, a ne samo interes tužitelja, s obzirom da prihodi od pristojbe služe namjenskom financiranju, i to ne samo javnih usluga koje pruža tužitelj, nego i drugih zakonom propisanih svrha. Navodi kako činjenica da je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima proizlazi i iz popisa Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske u kojem su nabrojana sva tijela javne vlasti a gdje se tužitelj nalazi na 1759. mjestu. Nadalje, o pravnom statusu Hrvatske radiotelevizije te iznosu i podmirenju pristojbe postoji i sudska praksa pa je tako Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-662/2011 od 10. srpnja 2018. zaključio slijedeće: „U odnosu na prigovore u pogledu članka 35. stavka 2. ZoHRT-a po kojima visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije, Ustavni sud ističe da se u ovom slučaju radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na Nadzorni odbor HRT-a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe. Budući da je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i Nadzorni odbor imenuje Hrvatski sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom Ustavu.“ Također, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-322/2013-5 od 30. lipnja 2015. raspravljalo se o zakonitosti Odluke o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe koju je donijela tužiteljica te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske nesporno zaključio: „Osporena Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi je opći akt tj. općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njih ima primijeniti.“ Radi svega navedenog smatra da je temeljem čl. 11. st. 2. toč. 2. ZSP oslobođen plaćanja pristojbi. Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje te tužitelja osloboditi od obveze plaćanja pristojbe, podredno vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je odlučujući o prigovoru tužitelja protiv rješenja o pristojbi broj Povrv-143/2025-5 od 12. rujna 2025. isti odbio kao neosnovan zaključujući u bitnom, kako tužitelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja a pazeći pri tomu
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnom postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je prvostupanjski sud odbijanjem tužiteljevog prigovora pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP od plaćanja pristojbi oslobođene su osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
7. Iako je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, isti nema status pravne osobe s javnim ovlastima. Iz navedene odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP jasno proizlazi da su plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, međutim, tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Pri tome, neosnovano tužitelj navodi da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, jer se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika RTV prijemnika), budući da činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa tužiteljem.
8. Tužitelj je javna ustanova po čl. 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19. i 151/22.) kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Tužitelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP.
9. I iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni Zaključak odnosi i na žalitelja koja, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
10. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 380. st.2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
Pula-Pola, 15. listopada 2025.
Sudac
Biljana Pamić
