Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-920/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od suca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Mađareviću, odvjetniku u Rijeci, Braće Baćić 8/2 protiv tuženika CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku u Bjelovaru, Mihanovićeva 8b, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-234/2020- 23 od 17. lipnja 2021., 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-234/2020-23 od 17. lipnja 2021.u pobijanom dijelu točke II., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajedničkoj gradnji i priznanju vlasništva etažnih dijelova, potpisan u [adresa] 02. travnja 2019.g. između tužiteljice ZI, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženika CI, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj])."
II. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o zajedničkoj gradnji i priznanju vlasništva etažnih dijelova, potpisan u [adresa] 02. travnja 2019.g. između tužiteljice ZI, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženika CI, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]).
III. Nalaže se tuženiku CI, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici ZI, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 5.000,00 EUR-a (slovima: pettisućaeura) u protuvrijednosti hrvatskih kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu 7.800,00 kn u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se u pobijanom dijelu presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude može ispitati. Razlozi pobijane presude su jasni jer se iz istih bez dvojbe može isčitati takav zaključak i temeljem kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebao i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje prihvaćanjem tužiteljičinog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.
8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
-da između stranaka nije sporno da su isti dana 2. travnja 2019. sklopili Ugovor o zajedničkoj gradnji i priznanju vlasništva etažnih dijelova (list 7 spisa, dalje: Ugovor od 2. travnja 2019.) kojim stranke ugovaraju da će zajednički sudjelovati u izgradnji objekta i to stambene zgrade sa garažama u [adresa] na način da će tužiteljica kao suvlasnica u 2/3 dijela nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 564 i čk.br. 565/4 dati cijeli svoj suvlasnički dio navedenih nekretnina, te platiti razliku do pune površine stana u iznosu 10.000,00 EUR-a (i to 5.000,00 EUR-a po potpisu toga ugovora, a preostalih 5.000,00 EUR-a kad počnu obrtnički radovi u stanu); dok će tuženik sudjelovati u gradnji na način da će izvoditi sve građevinske radove i financirati sav građevinski materijal potreban za izgradnju navedenog objekta do dovršetka stanova po sistemu ključ u ruke. Stranke su ugovorile da će po dovršetku gradnje i dobivanju uporabne dozvole izvršiti upis etažnih dijelova novosagrađenog objekta u zemljišnim knjigama te bez daljnjeg pitanja dozvoljavaju na ime tužiteljice ZI upis vlasništva posebnog dijela objekta i to stana broj 3 na prvom katu površine 50 m2 uz koji joj pripada i jedno parkirno mjesto u dvorištu. Tuženik se obvezao završiti objekat do kraja prosinca 2019. i do tada predati tužiteljici navedeni stan po sistemu "ključ u ruke" sa svim završenim radovima. Stranke su ugovorile da u slučaju kašnjenja sa izvođenjem radova, a koji nisu prouzročeni višom silom, sukladno Zakonu o gradnji izvođač će platiti predviđenu kaznu po danu kašnjenja.,
-da nije sporno da je tužiteljica tuženiku 2. travnja 2019. na ime vrijednosti ugovorene razlike do pune površine stana isplatila 5.000,00 EUR-a jer to proizlazi iz potvrde od 2. travnja 2019. (list 8 spisa), a to potvrđuju i tužiteljica i tuženik u svojim iskazima.,
-da je nesporna činjenica da tuženik do 31. prosinca 2019., pa čak ni do podnošenja tužbe u ovoj parnici nije ispunio svoju ugovorenu obvezu iz Ugovora od 2. travnja 2019.,
-da je Ugovor od 2. travnja 2019. raskinut valjano očitovanom voljom tužiteljice o raskidu toga ugovora pisanim putem, izjavom od 11. studenog 2019., kojom je izjavila tuženiku raskid Ugovora zbog predmnjevanog neispunjenja u smislu odredbe članka 364. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).,
-da je tužiteljica tuženiku 2. travnja 2019. isplatila iznos od 5.000,00 eura.,
-da tužiteljica sukladni članku 368. stavak 2. u vezi stavka 5. ZOO-a ima pravo na povrat onog što je dala.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica pisanim putem – izjavom od 11. studenog 2019. izjavila tuženiku da raskida ugovor zbog predmnjevanog neispunjenja (odredbe članka 364. ZOO-a) pa je odlučio kao pod točkom II. izreke presude.
10. Nadalje, prvostupanjski sud nakon što je utvrdio da između stranaka nije sporno da je tužiteljica tuženiku u svrhu djelomičnog ispunjenja Ugovora od 2. travnja 2019., a koji ugovor je raskinut, isplatila iznos od 5.000,00 EUR-a, zaključio da je tuženik dužan tužiteljici vratiti tj. isplatiti primljeni iznos, pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. i 5. ZOO-a odlučio kao pod točkom III. izreke presude.
10.1. Gornja utvrđenja i zaključke tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju, jer je za navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud naveo valjane, logične i uvjerljive razloge koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka.
10.2. Dakle, žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, a ovaj sud u cijelosti prihvaća kao potpuno i pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP-a. Žalba žalitelja svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvedene ocjene dokaza, no, pri tome njegov žalbeni navod ne sadrži nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda mogle dovesti u sumnju. Način na koji žalitelj u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te postojanje određenih činjenica te njegov osobni zaključak u odnosu na postojanje određenih činjenica se ne može prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u provedenim dokazima, obzirom da tuženik nije dokazao da zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. U odnosu na žalbene navode tuženika da je do nemogućnosti ispunjenja ugovora došlo isključivo zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, valja reći da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno utvrdio da je neodlučno tko je kriv, odnosno tko je odgovoran za raskid ugovora jer bi to pitanje bilo odlučno jedino u slučaju naknade štete, a koji zahtjev nije postavljen, pa je isti žalbeni navod neosnovan. Tuženik se ne može osloboditi obveze vraćanja primljenog, a drugo je pitanje odgovornosti za eventualnu štetu one ugovorne strane koja je odgovorna za raskid ugovora, koje se u ovom postupku ne postavlja, obzirom da je predmet ovog tužbenog zahtjeva utvrđenje da je Ugovor raskinut i zahtjev za vraćanje svote novca koja je primljena temeljem Ugovora, a ne i zahtjev za naknadu štete protiv osobe koja je odgovorna za raskid ugovora.
12. Odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita.
13. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama II., III. i IV. izreke.
Dubrovnik, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Srđan Kuzmanić
