Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-606/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐBU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-72/2024-11 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-72/2024-11 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 50404607-5103255375, od dana 16.11.2006.g., koja glasi: „…Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,750 % (dva cijelih sedamdesetpet posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana…“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici ĐB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 186,14 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama počev od 16.11.2006.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01.08.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 01. siječnja 2023. do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, nadoknaditi tužiteljici ĐBU, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 406,25 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 50404607- 5103255375, sklopljenog 16. studenoga 2006., a temeljem koje je tužiteljica dužna za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, dakle prije korištenja kredita platiti tuženiku 2,750 % naknade na iznos kredita. Predmet spora je i isplata iznosa od 186,14 EUR sa zateznim kamatama. Tužiteljica zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Iz stanja spisa proizlazi :

- da su stranke 16. studenoga 2006. zaključile Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103255375, temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu od 51.000,00 KN;

- da je člankom 10. stavkom 1. Ugovora ugovorena naknada za obradu kredita od 2.750% iznosa odobrenog kredita, a koja se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu Ugovora;

- da se o ugovornoj odredbi iz prethodne alineje nije posebno pregovaralo;

- da je člankom 14. stavkom 5. Ugovora za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika;

- da se o ugovornoj odredbi iz prethodne alineje nije posebno pregovaralo;

- da je tužiteljica za obradu kredita platila tuženiku iznos od 186,14 EUR.

8. U konkretnom slučaju ne mogu se primijeniti utvrđenja iz presuda u predmetima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam tuženih banaka iz predmeta Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17.

8.1. Naime, prema stanju spisa ( činjeničnim navodima tužbe i Ugovora), u ovoj pravnoj stvari se ne primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/7, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14) jer se tužiteljica ne smatra potrošačem u smislu odredbe članka 3. tog Zakona. Tužiteljica ne tvrdi da ima status potrošača a iz Ugovora kao i iskaza tužiteljice ne proizlazi u koju namjenu je tužiteljica koristila sredstava koje joj je tuženik kreditom stavio na raspolaganje, zbog čega se prema zaključku ovoga suda radi o trgovačkom ugovoru.

8.2. Uzimajući u obzir da se radi o trgovačkom ugovoru treba poći od činjenice da se radi o ravnopravnim ugovornim stranama te da su sudionici trgovačkih odnosa dužni postupati s pažnjom dobrog stručnjaka koja podrazumijeva postupanje s povećanim stupnjem pozornosti uz poštivanje pravila struke te poštivanje običaja koji se primjenjuje na njihove odnose.

9. Prvostupanjski je sud cijenio osnovanost tužbenog zahtjeva na osnovi provedenih dokaza u predmetu te na temelju provedenih dokaza utvrdio da ugovorne odredbe nisu u skladu s načelima obveznog prava.

9.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da su prilikom sklapanja Ugovora (i postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora) povrijeđena načela ravnopravnosti između stranaka kao sudionika u obveznom odnosu, načelo savjesnosti i poštenja te da je tuženika zlouporabio svoja prava, odnosno da ih je ostvario suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

9.3. Naime, ugovorne odredbe trebaju biti razumljive tako da dužniku bude jasno na temelju kojih kriterija se izračunava ulazna naknada te kakav je odnos između navedene odredbe i drugih odredaba o kojima ovisi visina dužnikove obveze, a sve s ciljem da se mogu predvidjeti i procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze.

9.4. Zaključak prvostupanjskoga suda, da su predmetne odredbe Ugovora ništetne je pravilan jer je prvostupanjski sud utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita kao ni o ugovaranju mjesne nadležnosti prema sjedištu tuženika već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužiteljica kao stranka nije mogla utjecati. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornim ugovornim odredbama nije moglo pregovarati niti je tužiteljica na njihov sadržaj mogla utjecati jer su iste nametnute tužiteljici. Sama činjenica da je naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

9.5. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) obvezao tuženika platiti tužiteljici iznos od 186,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita odbivši tuženikovo prigovor zastare .

10.1. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ( kako je to već navedeno u točki 8. obrazloženja) ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužiteljice, da joj tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći.

10.2. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

11. Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljičinom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.

11.1. Iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

11.2. Sud prvog stupnja je pravilno u obrazloženju svoje odluke naveo da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan s obzirom da tužba nije podnesena sudu prema ugovorenoj mjesnoj nadležnosti, ocjenjujući da je i ta ugovorna odredba, kao i one koja je predmet tužbenog zahtjeva, nepoštena, jer je i ta odredba sastavni dio unaprijed formuliranog obrasca ugovora o kreditu i tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj

12. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima.

13. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu odbiti te primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove.

14.1. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljici pripadaju troškovi pristupa tužiteljičinog punomoćnika na ročište za objavu, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, s obzirom da se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljičin punomoćnik pristupio ročištu za objavu presude i taj trošak popisao. Sudska praksa o ovom pitanju je ujednačena.

15. Kako je žalba tuženika odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

Dubrovnik, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković