Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-3/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnica zastupa Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2565/2023-12 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2565/2023-12 od 25. listopada 2024.,

a) preinačava:

- u točki I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 05. siječnja 2006., a kojoj je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

- u točki IV. izreke, odluci o troškovima parničnog postupka tako da točka IV. izreke glasi:

" Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 1.339,05 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2024. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje u točkama II., III. i V. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I./ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 041-50-3218759 sklopljenog dana 05. siječnja 2006.godine između tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 , solemniziran od javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, pod br.OU-29/06, i to čl. 1. koji glasi: „IZNOS KREDITA – kunska protuvrijednost CHF 16,259.32 ( šesnaesttisućadvjestopedesetdevet švicarskih franaka i tridesetdva centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.

II./ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 041-50-3218759 sklopljenog dana 05. siječnja 2006.godine između tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 , solemniziran od javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, pod br.OU-29/06, i to u dijelu čl.7 koji glasi: „

NAČIN OTPLATE - Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“.

III/. Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju AD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.402,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na način kako slijedi:

- Na iznos od 1,47 eura počevši od 25.10.2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 5,62 eura počevši od 21.01.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 6,24 eura počevši od 15.02.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 3,15 eura počevši od 23.04.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 3,24 eura počevši od 16.05.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 2,29 eura počevši od 12.09.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 0,13 eura počevši od 13.10.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 0,13, eura počevši od 18.10.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 1,40 eura počevši od 13.11.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 2,70 eura počevši od 21.12.2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 5,03 eura počevši od 14.01.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 6,69 eura počevši od 13.02.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 6,00 eura počevši od 12.03.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 9,04 eura počevši od 05.05.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 19,65 eura počevši od 15.07.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 14,36 eura počevši od 11.08.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 25,37 eura počevši od 17.09.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 20,01 eura počevši od 26.10.2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 29,98 eura počevši od 15.03.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 32,88 eura počevši od 17.05.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 52,92 eura počevši od 20.07.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 51,35 eura počevši od 28.07.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 61,12 eura počevši od 06.08.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 41,76 eura počevši od 28.09.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 39,44 eura počevši od 22.10.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 41,43 eura počevši od 29.11.2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 46,62 eura počevši od 01.02.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 47,11 eura počevši od 03.02.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 46,15 eura počevši od 14.03.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 46,39 eura počevši od 29.04.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 46,68 eura počevši od 27.06.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 46,13 eura počevši od 07.08.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 41,78 eura počevši od 22.09.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 45,73 eura počevši od 12.11.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 44,52 eura počevši od 14.12.2012.g. pa do isplate,

- Na iznos od 46,10 eura počevši od 12.01.2013.g. pa do isplate,

- Na iznos od 42,67 eura počevši od 22.02.2013.g. pa do isplate,

- Na iznos od 42,61 eura počevši od 22.02.2013.g. pa do isplate,

sve to do 31.prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008.. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 , da tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak od 1.526,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na točku I. izreke kojom je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 041-50-3218759 od 5. siječnja 2006. a kojoj je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita te u odnose na sporednu tražbinu troškove postupka.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3218759 od 5. siječnja 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopili tužitelj i tuženik a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) i zahtjev za isplatu novčane svote od 1.402,98 EUR s osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana kako je to navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su parnične stranke zaključile Ugovor i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 16.259,32 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 16.259,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;

- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 1.402,98 EUR.

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

9.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14, a koja odgovara članku 126. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj: 19/2022, dalje ZZP/22) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao iscrpne razloge zbog kojih smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

10. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara počela teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. travnja 2023., sud je utvrdio da nije nastupila zastara.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu prema članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj.

12.1. U odnosu na točku I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju liste Banke na dan korištenja kredita prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

12.2. Naime, u odnosu na utvrđenje ništetnosti ovog dijela ugovorne odredbe članka 1. Ugovora ( kojim je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju liste Banke na dan korištenja kredita kreditora) valja navesti da za to nema nikakvog uporišta ni u utvrđenjima sadržanim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/2017. od 14. lipnja 2018. niti u sadržaju provedenog postupka.

12.3. Slijedom toga valjalo je djelomičnim usvajanjem tuženikove žalbe preinačiti pobijanu točku I. izreke u navedenom dijelu pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a i odbiti tužitelja s tim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao te na osnovi dugih provedenih dokaza.

13. 1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana odlučila sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao. Naime, na te okolnosti tuženik nije predložio dokaze.

14. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti ugovoriti kredit, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine valja kazati da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 6632/17 donesena 14. lipnja 2018. , a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. travnja 2023. pa nije protekao rok zastare od pet godina.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

17. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima parničnog postupka.

17.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. i člankom 166. stavak 2. ZPP-a.

17.2. Tužiteljevi troškovi postupka iznose 1.339,05 EUR

17.3. Tužitelju za pristup punomoćnika na ročište održano 23. travnja 2024. pripada nagrada odvjetniku prema Tarifnom broju 9. točki 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa) jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tužiteljevom punomoćniku, odvjetniku, pripada 25 % nagrade iz Tarifnog broja 7. točke 1., 4., 7. i 8., zbog čega je trebalo preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka.

18. Kako je tuženikova žalba u pretežitom dijelu odbijena, odnosno kako je tuženik u žalbenom postupku uspio u neznatnom dijelu i sporednoj tražbini, troškovima postupka, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem i to pod točkom I. a. temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, pod točkom I. b. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i pod točkom II. temeljem članka 166.stavka 2 u vezi sa člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte