Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-105/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice POJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Igoru Ćurkoviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice Opće bolnice Šibensko-kninske županije, OIB: 03861060066, iz Šibenika, Stjepana Radića 83, zastupane po opunomoćenici PO, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-737/2024-8 od 10. lipnja 2025., 15. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-737/2024-8 od 10. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I/ Temeljem odredbe članka 20. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi čl. 65. ZPP-a, Općinski sud u Splitu oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II/ Temeljem odredbe čl. 21 st. 1. ZPP-a, nakon pravomoćnosti ovog rješenja, sud će ustupiti predmet Općinskom sudu u Šibeniku, kao mjesno nadležnom sudu.“

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 26. lipnja 2025. zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica navodi da žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje ne konkretizira. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije učinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

5.1. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da je tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti obzirom da je člankom 10. Ugovora o radu od 21. kolovoza 2023. sklopljenog između tužiteljice kao radnika i tuženice kao poslodavca za slučaj spora ugovorena nadležnost stvarno nadležnog suda prema mjestu poslodavca, a to je temeljem članka 65. ZPP-a sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

5.2. Tužbom da tužiteljica potražuje isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i 2022. godinu, pri čemu uz tužbu prilaže Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23. kolovoza 2022. i Ugovor o radu na određeno vrijeme od 21. kolovoza 2023. Na konkretan zahtjev tužiteljice da se primjenjuje Ugovor o radu od 23. kolovoza 2022., a ne i Ugovor o radu od 21. kolovoza 2023. u kojem je ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u slučaju spora.

5.3. Kako Ugovorom o radu koji se odnosi na utuženo razdoblje nije ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u slučaju spora, to da odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti treba primijeniti članak 65. ZPP-a prema kojemu u sporu iz radnog odnosa u kojem je tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. U Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 23. kolovoza 2022. da je kao mjesto rada ugovoren rad u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije pa bi za postupanje u ovoj pravnoj stvari bio nadležan Općinski sud u Šibeniku.

5.4. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 17. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.; dalje: ZR) kojim je propisan obavezan sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada, kao i to da je ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, koji ugovor osim podataka iz članka 15. stavak 1. točka 1. do 9. ZR-a mora sadržavati i podatke o radnom vremenu, strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u vezi s time, naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Kako Ugovori o radu koje je tužiteljica zaključila s tuženikom 23. kolovoza 2022. i 21. kolovoza 2023. ne sadržavaju navedene obvezne odredbe koje ugovor o radu za obavljanje poslova od kuće mora sadržavati, prvostupanjski sud zaključuje da stranke nisu pisanim ugovorom o radu ugovorile rad tužiteljice od kuće.

5.5. Zbog toga se primjenom članka 65. i članka 20. stavak 1. ZPP-a oglasio mjesno nenadležnim te odredio da će po pravomoćnosti navedenog rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u Šibeniku kao mjesno nadležnom sudu.

6. U žalbi tužiteljica ističe kako je rad obavljala od kuće pa da je temeljem članka 65. ZPP-a, pored opće mjesno nadležnog suda, mjesno nadležan i Općinski sud u Splitu. U odgovoru na tužbu da tuženica nije osporila njezine navode da je rad obavljala od kuće, već je svoj prigovor mjesne nenadležnosti temeljila na sporazumu o mjesnoj nadležnosti koji je sastavni dio Ugovora o radu kojeg su stranke sklopile 21. kolovoza 2023. Prigovor mjesne nenadležnosti tužiteljica ocjenjuje neosnovanim jer je predmet spora naknada štete zbog onemogućavanja korištenja godišnjeg odmora u 2021. i 2022. godini, prije nego što su stranke postigle sporazum o mjesnoj nadležnosti, jer Ugovorima o radu koji se odnose na utuženo razdoblje nije ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u slučaju spora.

6.1. Točno je da je tužiteljica u tužbi navela da je rad obavljala od kuće i da tuženica tu činjenicu nije osporila, ali je tuženica prigovor mjesne nenadležnosti utemeljila na članku 10. Ugovora o radu broj 02-30/173-23 od 21. kolovoza 2023., na temelju kojeg Ugovora tužiteljica ne temelji svoj zahtjev. Tužiteljica je svoj zahtjev za isplatu iznosa od 68,61 euro utemeljila na Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 27. srpnja 2021., a za isplatu iznosa od 1.836,83 eura na Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 23. kolovoza 2022., a kojim Ugovorima o radu nije bila ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u slučaju spora.

6.2. U Ugovorima o radu od 27. srpnja 2021. i 23. kolovoza 2022. kao mjesto rada stranke su ugovorile Opću bolnicu Šibensko-kninske županije, pa se po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari temeljem članka 65. ZPP-a. Prema članku 10. ZR-a, koji je bio na snazi i u vrijeme kad su stranke sklopile Ugovore o radu na određeno vrijeme od 27. srpnja 2021. i 23. kolovoza 2022., radni odnos zasniva se ugovorom o radu, pa kako su navedeni Ugovori o radu sklopljeni u [adresa], to je i prema odredbi članka 65. ZPP-a nadležan Općinski sud u Šibeniku.

6.3. Ovaj sud prihvaća i stav prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu članka 17. stavak 1. ZR-a obzirom da je iz Ugovora o radu na kojima se temelji tužba razvidno da ne sadrže odredbe koje ugovor o radu za obavljanje poslova od kuće mora sadržavati, što upućuje na zaključak da stranke nisu pisanim ugovorom o radu ugovorile rad od kuće.

6.4. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijano rješenje primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 15. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Rep