Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-820/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici iz Oroslavja, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1504/20 od 29. travnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1504/20 od 29. travnja 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Aneks br. 1.Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-51401652-5102061584 sklopljen dana 22.11.2005.g. između tuženika Erste& Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, Rijeka i CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i MI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao sudužnika.

II. Nalaže se tuženiku Erste& Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB 23057039320, da isplati tužitelju AI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 153.764,48 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 146.893,38 kn od 23.09.2014.g. do isplate, te na iznos od 6.871,00 knod 30.11.2005.g., po stopi koja se do 31.12.2007.g. određuje temeljem Zakona o kamatama, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste& Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB 23057039320 da tužitelju isplati prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do ispalte, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se tuženik odbija za zatraženi parnični trošak.»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da su CI kao korisnica kredita i MI kao sudužnica 23. rujna 2004. sklopile Ugovor o kreditu sa tuženikom kao kreditorom za iznos kredita od 100.000,00 eura protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj

- da su iste stranke 22. studenog 2005. sklopile Aneks broj 1 navedenom Ugovoru o kreditu (dalje: Aneks) kojim je izvršena promjena valute i iznosa kredita na način da je ugovoreno da iznos glavnice kredita iznosi 144.886,60 CHF

- da je CI umrla, a naslijedila ju je njezina majka MI

- da je MI također umrla, a njezina imovina je pripala tužitelju na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. veljače 2019. time da je u ugovoru navedeno da tužitelju pripada sva imovina MI.

5.1. Tužitelj je u tužbi naveo da je cijeli Aneks ništetan pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te je naveo da bi CI, da nije bilo spornog Aneksa i da je Ugovor o kreditu ostao denominiran u EUR, u otplati kredita platila 1.149.569,41 kunu, a nakon sklapanja Aneksa je u otplati kredita otplaćen iznos od sveukupno 1.296.462,79 eura te iznos od 6.871,10 kuna po osnovi naknade za bankarske usluge prilikom prebacivanja kredita iz EUR u CHF. Na taj način je nastala razlika više plaćenog u iznosu od 146.893,38 kuna koja se odnosi na otplatu kredita pa kada se tom iznosu pribroji iznos od 6.871,10 kuna koliko je CI platila za bankarske usluge, dobije iznos od 153.764,48 kuna koliko tužitelj kao pravni slijednik CI i MI potražuje tužbenim zahtjevom.

5.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe Aneksa koje se odnose na valutnu klauzulu, ali to za sobom ne povlači ništetnost cijelog Ugovora o kreditu pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

5.3. Međutim, tužitelj s pravom u žalbi ukazuje da je na taj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Prema toj zakonskoj odredbi bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki. Izreka pobijane presude proturječi razlozima presude. Manje je sadržano u većem pa kada je prvostupanjski sud utvrdio da su neke odredbe Aneksa ništetne, tada je trebalo u izreci presude utvrditi koje su odredbe Aneksa ništetne, a ne odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na cijeli Aneks. Stoga odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na cijeli Aneks proturječi utvrđenju da su određeni dijelovi Aneksa ništetni.

5.4. Nadalje, prvostupanjski sud se je u pobijanoj presudi bavio samo ništetnošću ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a nije obrazložio zbog čega smatra da nije ništetna odredba članka 7. Aneksa kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci naknadu u iznosu od 1 % za promjenu uvjeta kredita, a po kojoj osnovi tužitelj traži platež iznosa od 6.871,10 kuna pa se taj dio prvostupanjske presude ne može ispitati.

5.5. Zbog tih razloga je pobijana presuda ukinuta na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.6. U ponovnom postupku, a obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, je potrebno utvrditi koje su to odredbe i u odnosu na njih usvojiti tužbeni zahtjev, a isto treba učiniti i sa odredbom članka 7. Aneksa ukoliko prvostupanjski sud u nastavku postupka nađe da je i ta ugovorna odredba Aneksa ništetna. Sklapanjem Aneksa su pravne prednice tužitelja i tuženik sklopili Ugovor o kreditu u CHF i sud je sukladno članku 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. budući da se je tužitelj pozvao na ta utvrđenja. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je povrat stečenog bez osnove zbog ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi no prema mišljenju ovog suda, tužitelj ne bi imao pravo na razliku onoga što bi otplatio prema početnom Ugovoru o kreditu u EUR i onoga što je otplatio prema konačnom Ugovoru o kreditu u CHF već bi imao pravo na razliku onoga što bi bilo plaćeno prema tečaju CHF i prema stopi ugovornih kamata u vrijeme sklapanja Aneksa u odnosu na ono što je u konačnici plaćeno pa je stoga potrebno obnoviti financijsko vještačenje i od vještaka zatražiti da utvrdi tu razliku te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Koprivnica, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić