Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-412/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Marinex & Co d.o.o., OIB: 26321021985, iz Splita, Stinice 12, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bulj & Srdelić d.o.o. iz Splita, protiv tuženice Općine Dugopolje, OIB: 89165671414, iz Dugopolja, Trg Franje Tuđmana 1, zastupane po opunomoćeniku Vinku Samardžiću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-4786/2023 od 13. veljače 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-4786/2023 od 13. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. 1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o financiranju troškova o izradi i uređenju pripreme zemljišta, te izgradnje objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje od dana 23. listopada 2008. godine, Klasa:944-18/08-01/29 Urbroj:2180/04-02/1-08- 4.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju iznos od 14.334,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na sljedeće iznose kako slijedi:
- na iznos od 1.791,76 eur od 12. studenog 2008. godine,
- na iznos od 1.791,76 eur od 13. prosinca 2008. godine,
- na iznos od 1.791,76 eur od 13. siječnja 2009. godine,
- na iznos od 1.791,76 eur od 14. veljače 2009. godine,
- na iznos od 1.791,76 eur od 14. ožujka 2009. godine,
- na iznos od 1.791,76 eur od 15. travanj 2009. godine,
- na iznos od 1.791,75 eur od 16. svibanj 2009. godine,
- na iznos od 1.791,75 eur od 11. lipnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 8.544,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 13. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 25. veljače 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), a predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je raskinut Ugovor o financiranju troškova o izradi i uređenju pripreme zemljišta te izgradnje objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje od 23. listopada 2008. zaključenog između stranaka te temeljem raskinutog Ugovora isplata iznosa od 14.334,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
5.1. Tuženica je osporila tužbeni zahtjev u cijelosti ističući kako je ona svoju obvezu iz navedenog Ugovora ispunila u cijelosti i kako je novčana sredstva koja joj je nesporno uplatio tužitelj potrošila namjenski.
5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da su tužitelj kao kupac i tuženica kao prodavateljica 23. listopada 2008. sklopili Ugovor o prodaji nekretnine označene kao dio čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Solinu, radne oznake R-16, površine cca 1827 m2,
- da su istog dana zaključili i Ugovor o financiranju troškova o izradi i uređenju pripreme zemljišta, te izgradnje objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje (dalje: Ugovor o financiranju),
- da je prema Ugovoru o prodaji nekretnine tuženica preuzela obvezu da će temeljem parcelacijskog elaborata, koji će izraditi o svom trošku, kupljeni dio zemljišta biti posebna zemljišnoknjižna, odnosno katastarska čestica,
- da se kod Općinskog suda u Splitu pod brojem P-5381/2016 vodio postupak između istih stranaka radi raskida Ugovora o prodaji nekretnine i isplate iznosa od 776.475,00 kuna, a koji postupak je pravomoćno okončan na način da je raskinut Ugovor o prodaji nekretnine i naloženo tuženici da isplati tužitelju navedeni iznos,
- da je taj Ugovor raskinut zbog neispunjenja obveza preuzetih od strane tuženice temeljem Ugovora o kupoprodaji, odnosno jer tuženica nije izradila parcelacijski elaborat kojim bi se utvrdila točna površina, oblik i oznaka nekretnine koja je bila predmet prodaje,
- da se Ugovorom o financiranju, a koji je zaključen na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine, tužitelj obvezao sudjelovati u financiranju predračunskih troškova izrade i uređenja pripreme zemljišta te izgradnje objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje za objekat kojeg je trebao graditi na zemljištu kojeg je kupio,
- da je navedenim Ugovorom utvrđeno da udio investitora, odnosno tužitelja u izradi i uređenju pripreme zemljišta za izgradnju te udio u izgradnji komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje iznosi 108.000,00 kuna, koje se obvezao uplatiti na žiro-račun tuženice u osam jednakih mjesečnih obroka, s tim što jedan obrok iznosi 13.500,00 kuna,
- da je tužitelj navedene obroke uplaćivao u vremenskom periodu od studenog 2008. do zaključno sa lipnjem 2009. te je ukupno uplatio navedenih 108.000,00 kuna, odnosno 14.334,06 eura,
- da se temeljem Ugovora o financiranju tuženica obvezala uplaćena sredstva koristiti isključivo za financiranje i izgradnju objekata na području gdje se gradi poslovni objekt investitora,
- da je provedbom parcelacijskog elaborata broj 451/2008, koji je proveden u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] pod brojem popisa promjena 1/2009, izvršena promjena oblika, položaja i površine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] te su nastale nove čest. zem. [katastarska čestica],
- da iz nalaza građevinskog vještaka Pavla Panđića, a nakon izvršenog uviđaja na dijelu zemljišta koje je tužitelj kupio, proizlazi da je predmet spora čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na čijoj se južnoj strani nalazi hidrant, a koja parcela je omeđena sa istočne strane rubnikom ceste, a da nije vidljivo da bi bilo što drugo od komunalija, osim navedenog hidranta za koji se ne zna jeli u funkciji, predmetna parcela sadržavala,
- da parcela u naravi predstavlja kamenjar obrastao makijom i raslinjem, a na dijelu parcele da je deponirana manja količina otpadnog građevinskog materijala,
- da se u blizini navedene parcele sa sjeverne strane nalazi betonska šahta za oborinsku kanalizaciju sa cijevima,
- da se na makadamskoj cesti koja se proteže uz parcelu koja je predmet spora na sredini ceste nalaze dva betonska izlivena šahta bez poklopaca, a uz rub ceste i dvije velike plastične cijevi,
- da se na spornoj parceli ne mogu vidjeti priključci koji bi imali povezanost prema opisanim šahtama koji se nalaze na makadamskoj cesti te da nema vidljivog priključka struje niti drugih vidljivih infrastrukturnih priključaka,
- da je mišljenje vještaka s obzirom na stanje šahtova koji se nalaze po sredini makadamske ceste i uz rubnik da isti nisu u funkciji, a niti su vidljivi priključci na spornoj parceli u vidu šahtova koji bi bili povezani sa šahtovima na makadamskoj cesti.
5.3. Na temelju svega navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije ispunila obvezu iz Ugovora o financiranju, odnosno nije uredila infrastrukturu na predmetnoj nekretnini, dakle, upravo na području gdje je trebao biti sagrađen poslovni objekt tužitelja.
5.4. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Pozvao se na članak 362. ZOO-a kojim je propisano da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjereni naknadi rok za ispunjenje, a ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora. Pozvao se i na članak 368. ZOO-a kojim je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.
5.5. Prvostupanjski sud je također utvrdio da tuženica radove na koje se obvezala Ugovorom o financiranju nije izvršila do 2017. niti u primjerenom naknadnom roku od 30 dana koji je tužitelj ostavio tuženici za ispunjenje, zbog čega da je predmetni Ugovor raskinut po samom zakonu. Kako je temeljem raskinutog Ugovora o financiranju tužitelj tuženici uplatio iznos od 14.334,06 eura u vremenskom periodu od studenog 2008. do lipnja 2009., to da isti ima pravo na povrat uplaćenih iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate istih, zbog čega je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti.
5.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.).
6. U svojoj žalbi tuženica ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o izvedenim dokazima, pregledanom sadržaju dostavljenih isprava i samih tih isprava, kao i proturječje između razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Sadržajno tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pravilnost primjene materijalnog prava. Ističe, kao što je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka, da je ona ispunila svoje obveze iz Ugovora o financiranju jer je izgradila kompletnu komunalnu infrastrukturu, pristupnu cestu do same građevinske čestice (vodovod, fekalnu kanalizaciju koja je spojena na eko sustav, oborinsku kanalizaciju, telekomunikaciju, optičke kablove, elektroopskrbu u dovoljnim količinama te vanjsku rasvjetu), čime da su se stekli uvjeti za gradnju. Kompletna infrastruktura da je dovedena u poslovnu zonu [adresa] gdje se nalazi i predmetna parcela i do same parcele. Na taj način da je tuženica stvorila tehničke uvjete da tužitelj kao investitor izgradi poslovni objekt i spoji ga na komunalnu infrastrukturu. Da je u cijelosti postupila prema Ugovoru o financiranju da proizlazi i iz Izvješća o izvršenju Programa građenja objekata komunalne infrastrukture u Općini Dugopolje za 2007., 2008., 2009. i 2010. godinu te Odluke o prihvaćanju navedenog Izvješća. Pored toga da Ugovorom o financiranju nije ugovorena ni vrsta, ni obim radova, a ni rok izvedbe tih radova. Zbog toga da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda pa nisu niti ostvareni uvjeti za utvrđenje da je raskinut predmetni Ugovor zbog neispunjenja. Uplaćena sredstva od strane tužitelja da je tuženica iskoristila sukladno Programu građenja objekata komunalne infrastrukture u Općini Dugopolje i Odluci o prihvaćanju Izvješća o izvršenju Programa građenja objekata komunalne infrastrukture u Općini Dugopolje. Činjenično stanje da je ostalo nepotpuno utvrđeno jer da prvostupanjski sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke i financijsko-knjigovodstvene struke na okolnost izvršenih radova i ulaganja novčanog iznosa koji je uplatio tužitelj na području [adresa] u odnosu na one radove koji su Programom građenja objekata komunalne infrastrukture bili predviđeni u toj Zoni.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju istog pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. Ugovor o financiranju je nastao na temelju zaključenog Ugovora o prodaji nekretnine, odnosno neizgrađenog građevinskog zemljišta u predjelu Dugopolje, [adresa]. Tužitelj je kupio određenu površinu od oko 1827 m2, a čija točna površina je trebala biti određena parcelacijskim elaboratom, a koje zemljište predstavlja u trenutku kupnje dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je u cijelosti isplatio kupovninu. Na temelju tog Ugovora o prodaji nekretnine zaključen je i Ugovor o financiranju, a temeljem kojeg se tužitelj obvezao participirati u troškovima izrade i uređenja pripreme zemljišta te izgradnje objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje za objekt iz točke II/1 ovog Ugovora, a u kojoj točki je ugovoreno da „ugovorne strane suglasno utvrđuju da će investitor na nekretnini iz točke I/1 ovog Ugovora“ (kupljeno zemljište) „graditi poslovni objekt ukupne zatvorene površine cca 500 m2 i to u prizemlju od cca 500 m2 x 195,00 kn/m2, te parkirališta i manipulativni prostor od cca 300 m2 x 35,00 kn“. Dakle, tuženica se obvezala poduzeti radove na uređenju pripreme zemljišta te izgradnju objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje za objekt kojeg je namjeravao graditi tužitelj u površinama kako je to navedeno, dok je u točki III. stavak 1. Ugovora o financiranju ugovoreno da se tuženica obvezuje iznose koje će uplatiti tužitelj koristiti za financiranje i izgradnju objekata i to na području gdje se gradi poslovni objekt investitora.
7.2. Prilikom očevida na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje uz sudjelovanje građevinskog vještaka, ali i na temelju utvrđenja prilikom očevida na istoj nekretnini koji je proveden u postupku kod Općinskog suda u Splitu pod brojem P-5381/2016 i u kojemu je pravomoćno raskinut Ugovor o prodaji nekretnine, utvrđeno je da nekretnina koju je tužitelj kupio predstavlja kamenjar koji je obrastao makijom i raslinjem te da osim hidranta za kojeg se nije moglo utvrditi je li u funkciji drugih komunalnih priključaka nema, odnosno nema vidljivih infrastrukturnih priključaka niti je vidljivo da bi na predmetnoj parceli bilo priključaka za postojeću infrastrukturu koja se nalazi na makadamskoj cesti i koja nije u vrijeme očevida bila u funkciji. Također nije vidljiv niti priključak električne energije.
7.3. Dakle, ne može se prihvatiti kao točna tvrdnja iz žalbe tuženice da je ona u cijelosti postupila po Ugovoru o financiranju, odnosno da je taj Ugovor ispunila obzirom da je utvrđeno očevidom na terenu uz vještake odgovarajuće struke kako nije izvela radove koje je bila u obvezi izvesti, a da bi tužitelj na kupljenom dijelu zemljišta mogao graditi svoj objekt, a koji radovi su vezani upravo uz objekt kojeg je tužitelj imao namjeru graditi i zbog čega je i kupio zemljište od tuženice. U vrijeme očevida tuženica nije stvorila tehničke uvjete da se tužitelj kao investitor gradnje poslovnog objekta spoji na zajedničku komunalnu infrastrukturu koja također nije bila izgrađena u cijelosti niti je bila u funkciji. Točno je da Ugovorom o financiranju nisu ugovorene vrste i količine radova koji trebaju biti izvedeni, kao ni rok u kojem će se ti radovi izvesti, međutim, navedeni Ugovor o financiranju je sastavni dio ugovornog odnosa između stranaka, a koji je nastao temeljem Ugovora o prodaji nekretnine tužitelju od strane tuženice i obveza tuženice je bila da izvrši sve radove na pripremi površine koju je prodala kako bi tužitelj mogao graditi i staviti izgrađeni objekt u funkciju, a što tuženica nije izvršila ni do dana održavanja očevida u travnju 2018.
7.4. Zbog toga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i s pozivom na odredbe ZOO-a koje navodi u svojoj presudi prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdio da je predmetni Ugovor o financiranju raskinut i temeljem toga naložio tuženici da tužitelju vrati ono što joj je platio temeljem Ugovora o financiranju.
7.5. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška koju tuženica osporava samo u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.
8. Zbog navedenih razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković