Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-428/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u pravnoj stvari predlagateljice CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], B. Mutevelića 26, Bosna i Hercegovina, zastupane po punomoćniku Vedranu Ramadanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], C [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnici u Garešnici, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući povodom žalbe predlagateljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici od 29. veljače 2024. poslovni broj R1-106/2022-13, dana 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici od 29. veljače 2024. poslovni broj R1-106/2022-13.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je u točki I. izreke obustavio postupak u ovom predmetu te je točkom II. izreke predlagateljica CH upućena sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine na parnicu. Konačno, točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagateljica iz svih zakonom dopuštenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da između stranaka postoji spor o veličini suvlasničkih dijelova na predmetnom stanu budući je protustranka već u svome odgovoru na prijedlog, a posebno tijekom postupka, u podnesku od 24. lipnja 2020. i 19. kolovoza 2020. navodio da osporava suvlasnički omjer predlagateljice, nadodajući da joj je u međuvremenu, po pravomoćnoj presudi u predmetu posl. br. P-1032/2020 (ranije P-933/15) Općinskog suda u Bjelovaru, isplatio 11.000,00 EUR na ime povrata njezinog uloga – stambene štednje koja je iskorištena prilikom kupnje stana. Stoga, pozivom na odredbe čl. 267. i čl. 268. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, sud obustavlja postupak i predlagateljicu sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine upućuje na parnicu.

6. Predlagateljica u svojoj žalbi iznosi stav da ne postoji niti jedan zakonski niti logički razlog zbog kojeg bi predmetni postupak trebalo obustaviti, a posebice u slučaju obustave postupka nju uputiti u parnicu radi dokazivanja činjenica koje je protivna stranka osporila. Ističe da je ona dostavila zemljišno knjižni izvadak iz kojeg proizlazi da su stranke na predmetnom stanu upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela i da stoga paušalne izjave protustranke, o tome da su suvlasnički dijelovi sporni nisu smjele utjecati na sud da donese pobijano rješenje. Ističe i da protustranka tezu o sporu o suvlasničkim omjerima ne potvrđuje niti jednim valjanim dokazom, a s druge strane u odnosu na utvrđene javne isprave, izvadak iz zemljišne knjige, za predmetni stan postoji predmnijeva istinitosti.

7. Pravnim pravilom iz paragrafa 267. st. 2. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. (nastavno: ZSVP) propisano je da će na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika sud po vanparničnom postupku odlučiti ima li se i kako provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i o opsegu zajedničke stvari ili imovine i u pogledu aktive i pasive (toč. 1.) i o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela (toč. 2.).

8. Ako pak u postupku radi diobe ma od kojega suvlasnika bude osporeno jedno od gore navedenih pitanja, a ne može se o tome postići sporazum, sud će stranku, primjenom pravnog pravila iz paragrafa 268. ZSVP-a, s njenim zahtjevom radi raskidanja zajednice (diobe) uputiti na parnicu.

9. U konkretnom slučaju protustranka je osporio suvlasničke udjele u nekretnini u odnosu na koju je predloženo razvrgnuće suvlasničke zajednice, pa je sud prvog stupnja bio dužan, u smislu pravnog pravila iz paragrafa 268. ZSVP-a, donijeti rješenje o upućivanju na parnicu. Samim Zakonom je dakle određen sadržaj rješenja, time da se u smislu prikazanog zakonodavstva upravo predlagateljica upućuje na parnicu, a izvanparnični postupak se obustavlja. Postojanje upisa prava suvlasništva stranka na jednake dijelove u zemljišnim knjigama stoga ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

10. Slijedom toga, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe predlagateljica te nije počinjena ni ukazana bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – nastavno: ZPP) jer odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu i odluka nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost te pored toga, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZSVP-a ovaj sud primijenio je čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZSVP-a i pobijano rješenje u cijelosti potvrdio.

U Varaždinu 15. listopada 2025.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović