Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26D

Poslovni broj: Gž-1257/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Amalije Švegović predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku BI iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku ŠI iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7053/2021-26 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7053/2021-26 od 26. lipnja 2024.:

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 19,62 EUR od 30.09.2007.

- na iznos od 19,58 EUR od 31.10.2007.

- na iznos od 19,83 EUR od 30.11.2007.

- na iznos od 19,73 EUR od 31.12.2007.

- na iznos od 20,09 EUR od 31.01.2008.

- na iznos od 20,28 EUR od 29.02.2008.

- na iznos od 72,91 EUR od 31.03.2008.

- na iznos od 71,11 EUR od 30.04.2008.

- na iznos od 70,40 EUR od 31.05.2008.

- na iznos od 71,27 EUR od 30.06.2008.

- na iznos od 69,99 EUR od 31.07.2008.

- na iznos od 70,05 EUR od 31.08.2008.

- na iznos od 70,57 EUR od 30.09.2008.

- na iznos od 76,58 EUR od 31.10.2008.

- na iznos od 72,72 EUR od 30.11.2008.

- na iznos od 89,58 EUR od 31.12.2008.

- na iznos od 90,45 EUR od 31.01.2009.

- na iznos od 90,84 EUR od 28.02.2009.

- na iznos od 89,75 EUR od 31.03.2009.

- na iznos od 89,96 EUR od 30.04.2009.

- na iznos od 87,62 EUR od 31.05.2009.

- na iznos od 87,76 EUR od 30.06.2009.

- na iznos od 87,93 EUR od 31.07.2009.

- na iznos od 87,98 EUR od 31.08.2009.

- na iznos od 87,18 EUR od 30.09.2009.

- na iznos od 88,30 EUR od 31.10.2009.

- na iznos od 88,30 EUR od 30.11.2009.

- na iznos od 90,35 EUR od 31.12.2009.

- na iznos od 90,62 EUR od 31.01.2010.

- na iznos od 92,33 EUR od 28.02.2010.

- na iznos od 92,15 EUR od 31.03.2010.

- na iznos od 93,32 EUR od 30.04.2010.

- na iznos od 97,87 EUR od 31.05.2010.

- na iznos od 98,02 EUR od 30.06.2010.

- na iznos od 104,14 EUR od 31.07.2010.

- na iznos od 104,14 EUR od 31.08.2010.

- na iznos od 104,14 EUR od 30.09.2010.

- na iznos od 104,51 EUR od 31.10.2010.

- na iznos od 102,69 EUR od 30.11.2010.

- na iznos od 86,91 EUR od 31.12.2010.

- na iznos od 86,91 EUR od 31.01.2011.

- na iznos od 86,91 EUR od 28.02.2011.

- na iznos od 86,91 EUR od 31.03.2011.

- na iznos od 88,46 EUR od 30.04.2011.

- na iznos od 94,71 EUR od 31.05.2011.

- na iznos od 94,62 EUR od 30.06.2011.

- na iznos od 100,94 EUR od 31.07.2011.

- na iznos od 94,98 EUR od 31.08.2011.

- na iznos od 93,90 EUR od 30.09.2011.

- na iznos od 64,47 EUR od 30.04.2012.

- na iznos od 64,28 EUR od 31.05.2012.

- na iznos od 64,12 EUR od 30.06.2012.

- na iznos od 87,28 EUR od 31.07.2012.

- na iznos od 87,40 EUR od 31.08.2012.

- na iznos od 85,04 EUR od 30.09.2012.

- na iznos od 87,41 EUR od 31.10.2012.

- na iznos od 82,82 EUR od 30.11.2012.

- na iznos od 86,53 EUR od 31.12.2012.

- na iznos od 87,13 EUR od 31.01.2013.

- na iznos od 78,33 EUR od 28.02.2013.

- na iznos od 85,26 EUR od 31.03.2013.

- na iznos od 82,51 EUR od 30.04.2013.

- na iznos od 85,48 EUR od 31.05.2013.

- na iznos od 82,24 EUR od 30.06.2013.

- na iznos od 62,66 EUR od 31.07.2013.

- na iznos od 63,21 EUR od 31.08.2013.

- na iznos od 9,50 EUR od 31.03.2014.

- na iznos od 9,46 EUR od 30.04.2014.

- na iznos od 9,47 EUR od 31.05.2014.

- na iznos od 9,53 EUR od 30.06.2014.

- na iznos od 9,61 EUR od 31.07.2014.

- na iznos od 9,60 EUR od 31.08.2014.

- na iznos od 9,67 EUR od 30.09.2014.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.10.2014.

- na iznos od 9,68 EUR od 30.11.2014.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.12.2014.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.01.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 28.02.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.03.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 30.04.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.05.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 30.06.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.07.2015.

- na iznos od 9,70 EUR od 31.08.2015.

pa do 29. rujna 2015. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

- preinačuje pod toč. I. izreke i odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.429,69 EUR i zateznih kamata na taj iznos od 30. rujna 2015. do isplate

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 17,74 EUR od 31.10.2008.

- na iznos od 24,16 EUR od 31.12.2008.

- na iznos od 28,79 EUR od 31.01.2009.

- na iznos od 30,88 EUR od 28.02.2009.

- na iznos od 25,11 EUR od 31.03.2009.

- na iznos od 26,22 EUR od 30.04.2009.

- na iznos od 13,78 EUR od 31.05.2009.

- na iznos od 14,52 EUR od 30.06.2009.

- na iznos od 15,40 EUR od 31.07.2009.

- na iznos od 15,69 EUR od 31.08.2009.

- na iznos od 11,43 EUR od 30.09.2009.

- na iznos od 17,43 EUR od 31.10.2009.

- na iznos od 17,43 EUR od 30.11.2009.

- na iznos od 28,27 EUR od 31.12.2009.

- na iznos od 29,70 EUR od 31.01.2010.

- na iznos od 38,83 EUR od 28.02.2010.

- na iznos od 37,85 EUR od 31.03.2010.

- na iznos od 44,06 EUR od 30.04.2010.

- na iznos od 68,27 EUR od 31.05.2010.

- na iznos od 69,10 EUR od 30.06.2010.

- na iznos od 101,62 EUR od 31.07.2010.

- na iznos od 101,62 EUR od 31.08.2010.

- na iznos od 101,62 EUR od 30.09.2010.

- na iznos od 103,61 EUR od 31.10.2010.

- na iznos od 93,93 EUR od 30.11.2010.

- na iznos od 92,14 EUR od 31.12.2010.

- na iznos od 92,14 EUR od 31.01.2011.

- na iznos od 92,14 EUR od 28.02.2011.

- na iznos od 92,14 EUR od 31.03.2011.

- na iznos od 101,88 EUR od 30.04.2011.

- na iznos od 141,03 EUR od 31.05.2011.

- na iznos od 140,45 EUR od 30.06.2011.

- na iznos od 180,07 EUR od 31.07.2011.

- na iznos od 142,72 EUR od 31.08.2011.

- na iznos od 135,98 EUR od 30.09.2011.

- na iznos od 159,80 EUR od 30.04.2012.

- na iznos od 158,01 EUR od 31.05.2012.

- na iznos od 156,46 EUR od 30.06.2012.

- na iznos od 107,68 EUR od 31.07.2012.

- na iznos od 108,28 EUR od 31.08.2012.

- na iznos od 107,00 EUR od 30.09.2012.

- na iznos od 108,29 EUR od 31.10.2012.

- na iznos od 96,12 EUR od 30.11.2012.

- na iznos od 104,01 EUR od 31.12.2012.

- na iznos od 106,94 EUR od 31.01.2013.

- na iznos od 94,76 EUR od 28.02.2013.

- na iznos od 97,76 EUR od 31.03.2013.

- na iznos od 94,60 EUR od 30.04.2013.

- na iznos od 98,84 EUR od 31.05.2013.

- na iznos od 93,30 EUR od 30.06.2013.

- na iznos od 148,88 EUR od 31.07.2013.

- na iznos od 154,30 EUR od 31.08.2013.

- na iznos od 145,63 EUR od 31.03.2014.

- na iznos od 142,70 EUR od 30.04.2014.

- na iznos od 142,92 EUR od 31.05.2014.

- na iznos od 147,38 EUR od 30.06.2014.

- na iznos od 151,87 EUR od 31.07.2014.

- na iznos od 150,99 EUR od 31.08.2014.

- na iznos od 155,24 EUR od 30.09.2014.

- na iznos od 157,45 EUR od 31.10.2014.

- na iznos od 156,40 EUR od 30.11.2014.

- na iznos od 157,46 EUR od 31.12.2014.

- na iznos od 157,46 EUR od 31.01.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 28.02.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 31.03.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 30.04.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 31.05.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 30.06.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 31.07.2015.

- na iznos od 157,46 EUR od 31.08.2015.

pa do 29. rujna 2015. i to za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

- preinačuje pod toč. II. izreke i odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.050,52 EUR i zateznih kamata na taj iznos od 30. rujna 2015. do isplate

II. Preinačuje se odluka o troškovima parničnog troška sadržana pod toč. III. izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 5.429,69 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 7.050,52 EUR preplaćen s osnova nišetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.369,94 EUR sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu, pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom u cijelosti pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji Zakon se na ovaj predmet koji je započeo 12. lipnja 2019. primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, dok djelomično nije osnovana.

5. Prije svega, valja navesti da je prvobitni tužitelj PI preminuo tijekom prvostupanjskog postupka (13. ožujka 2021.), posljedično čemu je prvostupanjski sud rješenjem broj P-7751/19-20 od 7. srpnja 2021. pod toč. I. izreke odredio da se postupak prekida zbog smrti tužitelja, dok je pod toč. II. izreke odredio da se postupak nastavlja u odnosu na RI, suprugu ostavitelja, obzirom je ona rješenjem o nasljeđivanju utvrđena nasljednicom iza pok. PI u cijelosti.

6. Polazeći od predmeta spora koji je određen kondikcijskim zahtjevom prednika tužiteljice za povrat novčanih iznosa preplaćenih na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 016-2156/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 7. rujna 2006. između prednice tuženice (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb) kao banke, PI kao korisnika kredita, RI kao sudužnice, Petre i CI kao založnih dužnika (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojima je ugovorena otplata kredita u valutnoj klauzuli u CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci prednice tuženice, a u odnosu na koji su prednica tuženice i prednik tužiteljice u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/15.; dalje u tekstu: ZID ZPK/15) zaključili 23. siječnja 2016. Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-2156/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Aneks Ugovora o kreditu), ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je temeljem Ugovora o kreditu tuženica kao Banka stavila na raspolaganje predniku tužiteljice kao korisniku kredita stambeni kredit u iznosu od 142.320,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF prednice tuženice važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora o kreditu), s ugovorenom promjenjivom kamatom sukladno Odluci o kamatnim stopama prednice tuženice ili drugog akta Banke, a koja kamata je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,60% godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu) i ugovorenim ispunjenjem kreditne obveze uz primjenu valutne klauzule u CHF (čl. 4. Ugovora o kreditu), a namjena kredita je bila kupnja stana (čl. 2. Ugovora o kreditu)

- da su prednica tuženice, PI kao korisnik kredita i založni dužnik te RI **.**.2011. zaključili Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj: 016- 2156/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem kojeg je predniku tužiteljice kao korisniku kredita odobren moratorij na otplatu glavnice od 30. rujna 2011. do 31. ožujka 2012.

- da su prednica tuženice, PI kao korisnik kredita i založni dužnik te RI **.**.2012. zaključili Aneks br. 2. uz Ugovor o kreditu broj: 016-2156/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem kojeg je predniku tužiteljice kao korisniku kredita odobren moratorij na otplatu glavnice od 30. lipnja 2012. do 30. lipnja 2013.

- da su prednica tuženice, PI kao korisnik kredita i založni dužnik te RI **.**.2013. zaključili Aneks br. 3. uz Ugovor o kreditu broj: 016-2156/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem kojeg je predniku tužiteljice kao korisniku kredita odobren moratorij na otplatu glavnice od 31. kolovoza 2013. do 28. veljače 2014.

- da su prednica tuženice i prednik tužiteljice kao korisnik kredita i založni dužnik te tužiteljica kao sudužnica temeljem ZID ZPK/15 20. siječnja 2016. zaključili Aneks Ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, u kojem je navedeno da sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 82.853,56 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju prednice tuženice, da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 0,00 kn, dok manjak na isti dan iznosi 165,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju prednice tuženice, time da je iz izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. razvidno da iznos nedospjele glavnice kredita u CHF na dan 30. rujna 2015. iznosi 118.943,31 EUR, a iznos preračunate nedospjele glavnice kredita konvertiranog u EUR na isti dan iznosi 82.853,56 EUR

- da su tuženica, PI kao korisnik kredita i založni dužnik te RI **.**.2018. zaključili Aneks br. 4 za uvođenje moratorija uz Ugovor o kreditu broj: 016- 2156/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem kojeg je predniku tužiteljice odobren prolongat roka vraćanja kredita te je uveden moratorij na otplatu glavnice kredita uz mjesečno plaćanje kamata, odnosno korisniku kredita je odobren moratorij na otplatu glavnice od 31. srpnja 2018. do 31. srpnja 2019.

- da je prednik tužiteljice prvobitno podnio stupnjevitu tužbu primjenom čl. 186.b st. 3. ZPP, te da je podneskom od 27. kolovoza 2019. (nakon što mu je tuženica dostavila potrebnu dokumentaciju nakon podnošenja prvobitne tužbe) postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je potraživao od tuženice s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 6.842,98 EUR, a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 6.134,64 EUR, sve sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose, čemu se tuženica izričito protivila, posljedično čemu je sud na ročištu 8. ožujka 2021. utvrdio da je uređeni tužbeni zahtjev od 27. kolovoza 2019. dopušten, te da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe

- da iz nalaza stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 8. veljače 2022. proizlazi da je tijekom otplatnog razdoblja prednica tuženice mijenjala kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu što je utjecalo na povećanje anuiteta i na usporavanje otplate glavnice kredita, da je ispunjenje ugovoreno uz valutnu klauzulu u CHF i da je mijenjan tečaj CHF u odnosu na kn, da su se radi promjene tečaja povećavali iznosi anuiteta, da pozitivna razlika anuiteta nastala uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznosi 5.429,69 EUR, dok pozitivna razlika anuiteta nastala uslijed povećanja tečaja u odnosu na početni tečaj CHF iznosi 7.050,52 EUR, da je postupak konverzije proveden u skladu s odredbama ZID ZPK/15, da je tuženica izračunom konverzije izvršila umanjenje dijela obračunatog iznosa glavnice tako da je ista utvrđena u iznosu od 82.853,56 EUR (umjesto iznosa od 118.943,31 EUR), što znači da je temeljem konverzije predniku tužiteljice glavnica umanjena za iznos od 36.089,75 EUR, dok bi glavnica pod pretpostavkom da se predniku tužiteljice za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjala kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu na štetu prednika tužiteljice i da je početni otplatni plan imao kamatnu stopu od 3,23% u razdoblju nakon siječnja 2014. na dan 30. rujna 2015. iznosila 78.155,62 EUR. Iz navedenog proizlazi da tuženica preplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi nije isplatila predniku tužiteljice, niti je iste priznala Aneksom Ugovora o kreditu, već je čl. 2. istog utvrđen manjak na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 165,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju prednice tuženice

- da je navedeni vještak podneskom od 1. veljače 2023. otklonio sve primjedbe tuženice koje su se odnosile na primjenu načina metodologije obračuna

- da je tužiteljica nakon što joj je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, podneskom od 24. veljače 2022. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženice s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 5.429,69 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 7.050,52 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose

- da je tužiteljica podneskom od 2. travnja 2024. uskladila tužbeni zahtjev obzirom da je u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. službena valuta plaćanja - EUR

- da iz iskaza osobne bankarice koja je bila zaposlena kod prednice tuženice AI, saslušane na ročištu 3. travnja 2024. proizlazi da kao osobna bankarica klijente banke nije upozoravala na rizik sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF niti je iste informirala o parametrima na temelju kojih je predviđena promjena kamatne stope, da su ugovori o kreditu bili „šprancirani“ i da nije bilo mogućnosti pregovora klijenata sa kreditnim referentom u vezi uvjeta kredita

- da iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu 3. travnja 2024. proizlazi da su njezin prednik i ona u biti bili nagovoreni od strane osobne bankarice na sklapanje Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, time da isti nisu bili obaviješteni niti upozoreni na rizik sklapanja Ugovora uz valutnu klauzulu u CHF i parametrima na temelju kojih se mijenjala kamatna stopa

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom prednice tuženice i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu u CHF), za koje presude je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c ZPP, te da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su bile unaprijed pripremljene na tipskom obrascu od strane prednice tuženice, na koji prednik tužiteljice kao potrošač nije imao nikakav utjecaj, pa su predmetne odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice, posljedično čemu su iste kao takve ništetne

- da nije osnovan prigovor zastare tuženice za potraživanje preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i tečaja CHF jer u konkretnom slučaju zastarni rok za restitucijski zahtjev teče od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovornih odredaba, pa kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019. to nije osnovan prigovor tuženice o zastari utuženog potraživanja

- da je sud odbio zahtjev tuženice da joj se prizna tzv. negativna razlika pozivajući se na stajalište proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023.

- da cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštećenje tužitelja kao potrošača, već izjednačavanje korisnika kredita – kredita čiji su krediti bili denominirani u CHF sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u EUR, te da je Aneksom Ugovora o kreditu temeljem kojeg je provedena konverzija reguliran samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, dok se istim nije rješavalo pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, pa da stoga tužiteljica ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je Ugovor o kreditu konvertiran

na temelju čega je prvostupanjski sud sporne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci prednice tuženice prethodno ocijenio ništetnim temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03), te cijeneći da provedenom konverzijom predniku tužiteljice nisu nadoknađene preplate s osnove ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, kao i da postoji razlika u glavnici obračunatoj na dan konverzije i manjak utvrđen prilikom konverzije, dakle da u konkretnom slučaju nije u potpunosti uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka, prihvaćajući nalaz i mišljenje te dopunsko očitovanje financijske vještakinje, obvezao tuženicu toč. I. izreke isplatiti tužiteljici na ime preplaćenih anuiteta kredita s osnove promjenjive kamatne stope iznos od 5.429,69 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dana plaćanja do isplate, a toč. II. izreke isplatiti tužiteljici na ime preplaćenih anuiteta s osnove ugovorene valutne klauzule u CHF iznos od 7.050,52 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dana plaćanja do isplate, sve to pozivajući se na odredbe čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pod toč. III. izreke primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

7. U žalbi tuženica navodi da je sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen, da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i da se ta plaćanja preračunaju kao da je kredit početno bio ugovoren uz valutnu klauzulu u EUR, da su pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojima se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u EUR uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a oni koji su bili veći od iznosa EUR obroka da su trebali biti raspoređeni kao preplata, time da preplata s navedene osnove predniku tužiteljice kao potrošaču nije niti priznata. Tuženica stoga smatra da pobijanom presudom tužiteljica ostvaruje pravo protivno odredbi čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK/15. Navodi da se prednik tužiteljice sporazumio sa kreditorom o prihvatu novog ugovora koji je sklopljen sukladno kogentnim odredbama ZID ZPK/15, pa da je stoga sud zanemario činjenicu da je Ugovor o kreditu konvertiran, zbog čega bi plaćanjem dosuđenog iznosa tužiteljica u biti bila dva puta obeštećena, da je ZID ZPK/15 svojim kogentnim odredbama u potpunosti regulirao problematiku konverzije ugovora o kreditu u CHF, odnosno da isti predstavlja posebni (lex specialis) propis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača u smislu ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, da je isti donesen radi rješavanja predmetnog pitanja, te da se u konkretnom slučaju radi o situaciji gdje je prednik tužiteljice kao potrošač svojevoljno odabrao takav način rješavanja kada je prihvatio i sklopio Aneks Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da tužiteljica nema pravo na isplatu utuženih iznosa. Tvrdi da su predniku tužiteljice bile jasne odredbe Ugovora o kreditu obzirom da se tijekom razdoblja otplate nije obratio ovlaštenoj osobi prednice tuženice radi pojašnjenja kriterija promjene kamatne stope i tečaja CHF, da do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju tuženica nije imala zakonsku obvezu u odnosu na izmjenu ili usklađivanje odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti kamate, da je tijekom ugovornog odnosa mijenjala kamatnu stopu isključivo zbog promjena tržišnih uvjeta, a kojoj promjeni se prednik tužiteljice nije protivio. Ističe da je valutna klauzula dopuštena i predviđena čl. 22. ZOO, odnosno da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne stranke nisu u nejednakom položaju jer ta klauzula djeluje isto prema svim sudionicima, pa da zbog svega navedenog postupanje tuženice u konkretnom slučaju nije bilo protivno prisilnim propisima. Nadalje, ukazuje da je Sud Europske unije u predmetu broj C-567/2020 odgovorio da potrošači koji su proveli konverziju kredita nemaju pravo osporavati odredbe Ugovora o kreditu i Aneksa Ugovora o kreditu iz razloga što su odredbe Glave IV.a ZID ZPK/15 sukladno čl. 1. st. 2. Direktive 93/13EZ isključene od ispitivanja nepoštenosti, da je cilj zakonodavca bio uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da su ugovorne strane zakonodavnom intervencijom i suglasnošću volja izmijenile ništetne ugovorne odredbe čime je stvorena nova pravna osnova pa je Aneks Ugovora o kreditu isključen od ispitivanja nepoštenosti. Navodi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno primjenom odredbe čl. 26. ZOO, te da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu uočljive, jasne i razumljive. Ukazuje da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 izraženo stajalište da je pravna osnova za konverziju ZID ZPK/15, da je korisnik kredita po ZID ZPK/15 mogao birati konverziju ili rješenje iz čl. 19.e tog Zakona po kojem ostaje pri sklopljenom ugovoru koji je vezan uz CHF, da je Dodatak ugovora o kreditu koji je sklopljen primjenom ZID ZPK/15 valjan pravni posao, te da je na temelju sporazuma o konverziji voljom prednika tužiteljice nastala nova pravna osnova koja je supstituirala ranije ugovorne uvjete iz osnovnog Ugovora o kreditu, a da obrazloženje iz navedenog rješenja isključuje pravo potrošača koji su izvršili konverziju na preplatu po osnovnom Ugovoru o kreditu (osim ukoliko konverzija nije računski točno provedena ili ako postoje okolnosti nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, npr. poslovna nesposobnost). Osporava ocjenu prigovora zastare i pravo na zateznu kamatu.

8. Ispitujući stoga pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, s obzirom da presuda sadrži određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ocijeniti njezina zakonitost, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U odnosu na utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, o čemu je prvostupanjski sud odlučio kao o prethodnom pitanju kako bi mogao odlučiti o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva za isplatu na temelju tih ništetnih odredbi, valja navesti da iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je prednik tužiteljice Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03, da je proveden postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača (čl. 19.a st. 1.), da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da prednica tuženice nije informirala prednika tužiteljice o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju kojih je ovisila promjena kamatne stope, da su sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu formulirane jednostrano od strane prednice tuženice bile nerazumljive te su iste, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu prednika tužiteljice, pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje prednice tuženice bilo protivno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i kao takvo nepošteno primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odlučio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

9.1. Stoga tuženica neosnovano pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na otplatu kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, o čemu je prvostupanjski sud prethodno odlučio, pri čemu je pravilno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženicu prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava iz razloga što je, protivno zakonu, u potrošačke ugovore unosila nepoštene odredbe o otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i ugovarala promjenjivu kamatnu stopu sukladno njezinim odlukama, čime je povrijedila zakonom zaštićene kolektivne interese i prava potrošača.

9.2. Nadalje, prvostupanjski sud je dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je prednik tužiteljice Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03, kao i da tuženica na kojoj je teret dokaza nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarala sa prednikom tužiteljice i da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu ugovoreni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlaštena mijenjati redovnu kamatu, prednika tužiteljice obavijestila o tome na drugi način, kao i da bi ga u potpunosti informirala o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF koji bi utjecali na njegove buduće financijske obveze.

10. Neodlučni su žalbeni navodi kojima se tuženica poziva na dopuštenost ugovaranja valutne klauzule sukladno čl. 22. ZOO, budući da odredba o valuti obveze vraćanja kredita vezana uz CHF nije utvrđena ništetnom zbog toga što bi bila protivna prisilnom propisu, već stoga što je nepoštena u smislu čl. 81. ZZP/03 jer prednica tuženice prije zaključenja Ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim rizicima koje nosi tako ugovorena odredba, a koji su bitni za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, na koji način je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81. i čl. 82., a zbog čega je navedena odredba sukladno čl. 87. istog Zakona ništetna.

11. Također neodlučni su, a ujedno i neosnovani žalbeni navodi tuženice o dopustivosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u smislu čl. 26. ZOO, kao i navodi o razumljivosti spornih ugovornih odredbi i nastavno tome isključenju istih iz testa poštenosti, jer se radi o odredbama koje su u kolektivnom sporu ocijenjene netransparentnima, te koje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tuženice kojima osporava da su sporne ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer se isto ocjenjuje ne samo kvantitativnom ocjenom, već i bi li neprihvaćanjem tih odredbi od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu i nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Prema odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba imati u vidu narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu okolnosti slučaja može se zaključiti da prednica tuženice nije postupala u dobroj vjeri i da prednik tužiteljice kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, niti oko njihovog (ne)prihvaćanja, što je sve prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice kojima osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u svezi zauzetog Objedinjenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj navodi: „Time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz članka 115. stavka 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno članak 29. stavak 1. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu“.

14. Međutim, osnovano tuženica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točki I. izreke pobijane presude zahtjev za isplatu iznosa od 5.429,69 EUR na ime preplaćenih anuiteta kredita koji su tijekom otplate do 31. kolovoza 2015. plaćeni na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci prednice tuženice, odnosno prihvativši u toč. II. izreke zahtjev za isplatu iznosa od 7.050,52 EUR na ime preplaćenih anuiteta kredita koji su tijekom otplate do 31. kolovoza 2015. plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, sve sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.

15. Naime, odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. tog stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. tog stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. tog stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. tog stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. tog stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. tog stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. tog stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. tog stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. tog stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

15.1. Iz predmetnog Aneksa Ugovora o kreditu i izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. proizlazi:

- da sukladno izračunu konverzije iznos nedospjele glavnice kredita u CHF na dan 30. rujna 2015. iznosi 118.943,31 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju prednice tuženice, a iznos preračunate nedospjele glavnice kredita konvertiranog u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 82.853,56 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju prednice tuženice

- da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 0,00 kn

- da manjak na dan 30. rujna 2015. iznosi 165,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju prednice tuženice, da isti dospijeva u 12 mjesečnih rata.

15.2. Dakle, imajući u vidu odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisani način konverzije te da tužiteljica niti ne tvrdi da bi predmetni Aneks ugovoru o kreditu bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i da njegovu valjanost tijekom postupka nije dovela u pitanje, a u vezi čega iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje proizlazi i da su sve uplate prednika tužiteljice uključene u izračun konverzije i da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZID ZPK/15, povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj:

U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 ocijenivši isti usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, istaknuvši istodobno da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanja nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanja produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu nisu obvezivale prednika tužiteljice jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštenih ugovornih odredbi sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 jer kada je riječ o pravnim posljedicama nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima takvu ugovornu odredbu, u načelu, valja smatrati kao da nikada nije postojala (ništetnost djeluje ex tunc).

15.3. Prednik tužiteljice i prednica tuženice su sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu izvršili konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. (osim onih koji su plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) iskorišteni u korist prednika tužiteljice, i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene navedenim Aneksom, dakle i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Obzirom da su dakle i te uplate iskorištene za ispunjenje obveze prednika tužiteljice ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu to je evidentno da Aneks ugovoru o kreditu ima restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vraćaju korisniku kredita, nego se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom ugovoru o kreditu. Zbog toga, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljici ne pripada zahtijevani novčani iznos s osnova navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženice više nema imovine tužiteljice koju bi stekla bez pravne osnove i koju bi primjenom čl. 1111. ZOO bila u obvezi vratiti tužiteljici. Štoviše, a kako je naprijed navedeno, ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način propisan čl. 19.c. st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15 bio je manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način propisan čl. 19.c. st. 1. toč. 3. tog Zakona, a koji manjak se prema toč. 7. istog stavka namiruje vjerovniku od strane potrošača sukladno njihovom sporazumu, u konkretnom slučaju plaćanjem u 12 jednakih mjesečnih rata.

15.4. Dakle, pravno je shvaćanje ovog suda da je prednik tužiteljice sklapanjem predmetnog Aneksa ugovoru o kreditu restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga navedene ugovorne odredbe ne obvezuju, a isplate koje je temeljem njih izvršio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze preuzete sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu.

15.5. Kako je dakle prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. ZOO u vezi čl. 19.c. ZID ZPK/15 kada je naložio tuženici da tužiteljici isplati novčane iznose navedene pod toč. I. i II. izreke (5.429,69 EUR i 7.050,52 EUR), obzirom da u kontekstu prethodno navedenog tužiteljici ne pripada pravo ni na kakvu isplatu s osnova preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke i odbiti zahtjev za isplatu navedenih novčanih iznosa, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na navedene pojedinačne iznose od 30. rujna 2015. kao dana konverzije do isplate.

16. Međutim, ostaje činjenica da je utvrđene preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF (7.050,EUR) i ugovorene promjenjive kamatne stope (5.429,69 EUR) tuženica držala bez pravne osnove od dana kada su joj ti mjesečni iznosi plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), te da o tom pitanju ZID ZPK/15 kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, nije ništa uredio. Odredbom čl. 2. st. 2. ZZP/03 propisano je da će se ako tim Zakonom nije drukčije određeno na obveznopravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, te je i čl. 4. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 bilo propisano da ako posebnim zakonima iz st. 1. tog članka ili tim Zakonom nije drukčije određeno, da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Stoga je zaključak ovog suda da Aneks ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose koje je prednik tužiteljice platio na ime nepoštenih odredbi ugovora o kreditu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorene promjenjive kamatne stope.

17. Stoga, u skladu s općim pravilom iz čl. 1115. ZOO tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa navedenih pod toč. I. i II. izreke na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, sadržanih u Ugovoru o kreditu do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist prednika tužiteljice za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Aneksom ugovora o kreditu dana 30. rujna 2015., s kojim danom je i provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

18. Naime, imajući u vidu razloge ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu koje je unaprijed sastavila prednica tuženice i o kojima nije informirala prednika tužiteljice, dakle njihovu nepoštenost u smislu čl. 88. st. 1. tada važećeg ZZP/03 jer su protivno načelu savjesnosti i poštenja stvarale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tuženica je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primila od prednika tužiteljice držala do konverzije kao nepošteni stjecatelj. Obzirom da prema čl. 1115. ZOO nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženica je, osim iznosa koje je primila na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a koji su iskorišteni za ispunjenje obveze tužitelja preuzete valjanim Aneksom ugovoru o kreditu na dan obračuna konverzije s kojim danom je prestala obveza vraćanja, dugovala istome i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekla na temelju nepoštenih ugovornih odredbi tekle od dana kada ih je primila pa do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015.

18.1. Izneseno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.

19. Iz navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice plaćanja nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to od dana plaćanja do 29. rujna 2015., nakon kojeg datuma je izvršen obračun konverzije sukladno Aneksu ugovora o kreditu, pa je stoga žalba tuženice djelomično odbijena i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženica pod toč. I. i II. izreke obvezana tužiteljici na pojedine pretplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu platiti zatezne kamate od dana plaćanja do 29. rujna 2015.

20. Obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka.

21. Stranke su uspjele u sporu djelomično - tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice, a tuženica u odnosu na zahtjeve za isplatu glavnice. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljica bi trebala naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka. Međutim u okolnostima konkretnog slučaja, u kojem tužiteljica zahtjeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unijela nepoštene ugovorne odredbe, obzirom na visinu troškova sukladno vrijednosti predmeta spora, troškovi postupka koje je već snosila tužitelja i oni koje bi morala platiti tuženici bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su joj dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena čl. 1. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje svog vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023., koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Osim toga, o predmetu spora kakav je predmetni - osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena sudska praksa, pa se ne može zaključiti da je predmetna tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženici predstavljao bi miješanje u njezino pravo na mirno uživanje imovine koja joj je dosuđena u ovom postupku.

22. O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo je i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 prema kojem čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, obzirom da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u ZZP/14 pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.

23. Posljedično izloženom pravnom shvaćanju ocjena je ovog suda da u okolnostima ovog predmeta valja primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove i u tom smislu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženice i preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke pobijane presude.

24. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijede i za troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Varaždin, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović