REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: K-6/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Irene Sedmak i Zlate Malbašić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženoga ĆĐ, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-3/2025 od 10. ožujka 2025. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), koja je činjenično izmijenjena podneskom ŽDO u Velikoj Gorici od 10. rujna 2025. nakon održane i zaključene javne rasprave dana 10. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Dražena Diklića, optuženoga ĆĐ i njegovog branitelja Davora Radakovića, odvjetnika u Zagrebu, dana 15. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice, branitelja i optuženika objavio je, a 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženik UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ć, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac jednog djeteta, VŠS, ing. prometa, bez imovine

k r i v  j e

što je:

tijekom noći 10/11. prosinca 2024. u stanu u [adresa], od oštećenice KĐ s kojom je ranije bio u seksualnoj vezi i ranije ju fizički ozljeđivao tražio da mu ručno stimulira spolovilo, kao i da njegovo spolovilo stavlja u svoja usta, što je ona zbog straha da ju ponovo fizički ne ozlijedi i napravila, tako da je u tri navrata stavljala njegovo spolovilo u svoja usta, te mu u nekoliko navrata ručno stimulirala spolovilo, te joj tijekom noći rekao da će ju baciti kroz prozor s trinaestog kata i da će joj ubiti muža i dijete, a prilikom odlaska iz stana 11. prosinca 2024. ponovio da će joj ubiti obitelj, muža i dijete ako ga prijavi policiji, što je kod nje izazvalo osjećaj straha za živote članova njezine obitelji,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te drugome ozbiljno prijetio da će usmrtiti njemu bliske osobe, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 154. stavak 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavak 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

Stoga se optuženome ŠĐ na temelju članka 154. stavak 1. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA

te mu se temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

pa se na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 optuženi UĐ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE)

GODINE I 10 (DESET) MJESECI

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome ŠĐ u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 12. prosinca 2024. nadalje.

Temeljem članka 69. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti koja na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno na temelju članka 69. stavak 4. KZ/11 do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.

Temeljem članka 79. KZ/11 oduzima se jedna majica dugih rukava bijele boje koja je oduzeta od KĐ uz POPOP broj 01614014 od 12. prosinca 2024., te će se ista uništiti.

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi UĐ oslobađa se obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO- DO-3/2025 od 10. ožujka 2025. koja je činjenično izmijenjena podneskom ŽDO u Velikoj Gorici od 10. rujna 2025. optuženome ŠĐ stavljeno je na teret teško kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanje - opisano u članku 154. stavak 2. u svezi članka 154. stavak 1. točka 1. u svezi članka 153. stavak 2., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je izmijenio činjenični opis, te zakonski opis i pravnu kvalifikaciju na način opisan u izreci presude.

2. Očitujući se o osnovanosti izmijenjene optužnice, optuženi UĐ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka reproduciran je iskaz žrtve KĐ koji je dala na dokaznom ročištu 8. siječnja 2025. (l. 102), a žrtva je ispitana i tijekom dokaznog postupka (l.428-429), ispitan je svjedok IĐ (l. 333-334), vještaci Jadranka Zorić (l. 316-318), Josip Podobnik (l. 316-318) i Vladimira Vozny Duk (l.484-485), pročitani su materijalni dokazi i to: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01614014 i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od KĐ (l.15-16), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu o ukidanju istražnog zatvora okrivljeniku ĆĐ u postupku koji se vodi povodom optužnice OKDO Zagreb KO-DO-408/23 (l.27-31), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu o produljenju mjera opreza koje su određene okrivljeniku ŠĐ u postupku koji se vodi povodom optužnice OKDO Zagreb KO-DO-408/23 (l. 32-33), optužnica OKDO Zagreb KO-DO-4477/2020 od 27. listopada 2020. podignuta protiv okr. ĆĐ (l. 39-42), optužnica OKDO Zagreb KO-DO-408/2023 od 15. ožujka 2023. podignuta protiv okr. ĆĐ (l.43-48), nalaz i mišljenje psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve KĐ (l.143-165), zapisnik CFFIV Ivan Vučetić o biološkom vještačenju (l.177-182), izvješće VI PP Zagreb o analizi uspostave telefonskih kontakata za mobitele optuženika i žrtve razdoblje od 6. do 10. prosinca 2024. (l.192-194), psihijatrijski nalaz i mišljenje za optuženika ĆĐ i medicinska dokumentacija za optuženika (l.195-213), preslika službene zabilješke o dojavi i posebnih izvješća s prilozima vezane uz postupanje djelatnika VII Policijske postaje (l.346-415), kaznena prijava koju je optuženik podnio protiv žrtve (l. 431-432), presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K- 710/2023 od 27. veljače 2024., K-1749/2023 od 17. rujna 2024. i presuda Županijskog suda u Osijeku Kž-281/2025. od 7. kolovoza 2025. (l.443-475), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije (l. 35) i izvadak iz kaznene evidencije (l.37) za optuženika. Sud nije odbio niti jedan dokazni prijedlog stranaka.

4. Iznoseći svoju obranu (l. 439-440, 486) optuženi UĐ u bitnom je porekao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela navodeći da su inkriminacije protiv njega neistinite i da je ovo već četvrti put da ga KĐ prijavljuje za nešto i da zbog nje ide u zatvor. Dana 6. prosinca 2024. popio je malo više i poslao KĐ poruku na mesenger te je ona došla kod njega gdje su konzumirali alkoholna pića i nedozvoljene supstance, kokain. Bila je do ponedjeljka i molio ju je da ode, a s njima je bio i IĐ. U ponedjeljak ga je zvala i plakala te mu rekla da mora ići na izdržavanje kazne zatvora i molila ga da se vide još jednom te ga navukla da dođe u njen stan gdje je bio do srijede. Kod njega je došla policija i rekla mu da ju je silovao. KĐ zna 7 godina, vodili su ljubav 1000 i nešto puta. Ovo je drugi put da ga je prijavila za silovanje. Ona je bolesna osoba, tri puta liječena u Vrapču, bipolarna je. On svaki puta popusti i navuče se na njene laži. Kad je normalna ona je dobra osoba, ali kad popije te neke vražje tablete promijeni se skroz. Jednom ga je prijavila za zatočenje i onda povukla prijavu. Ne zna od kuda joj mašta za guranje u anus. Kritične noći on i žrtva gotovo da i nisu konzumirali alkohol niti droge već su to činili prethodna četiri dana za vrijeme dok su se nalazili u njegovom stanu, a što žrtva poriče. Htio je već ranije otići iz njenog stana, ali ga je zadržala preko noći i do jutra, a sve zbog toga što je trebala ići na izdržavanje zatvorske kazne. Niti u jednom trenutku nije oštećenoj prijetio bacanjem kroz prozor s trinaestog kata ili ubijanjem muža i djeteta. Isto tako, nije žrtvi rekao da će joj ubiti obitelj, muža i dijete ako ga prijavi policiji, te dodao da njen muž živi 200 km daleko. Što se tiče spolnih aktivnosti, inkriminirane noći ih uopće nije bilo niti ju je to tražio jer su bili umorni i iscrpljeni od prethodna četiri dana kada su vodili ljubav te je došlo i do ručnog stimuliranja njegovog spolovila od strane žrtve i do stavljanja spolnog organa u njena usta. Žrtva nije mogla biti u strahu od njegovog fizičkog ozljeđivanja jer se samo jednom dogodilo da ju je uhvatio za ruke i izbacio iz stana jer je počela sve po stanu prevrtati i ići rukama prema njegovim očima zbog čega je on završio u zatvoru. Inkriminaciju za koju je osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne priznaje. Motiv žrtve da ga neosnovano prijavljuje vidi u tome što je zaljubljena u njega i imala je očekivanja da će završiti u braku, a on se na tako nešto nije odlučio, tim više što je ona u braku. Žrtva je u svome iskazu rekla da ju je zadnji puta pretukao tada kada mu je umro otac, a njegov je otac umro **.**.2022. za vrijeme dok je on bio u zatvoru, pa se to nije moglo dogoditi niti je mogao prijetiti pištoljem njenom mužu. Osim toga, KĐ nemoguće je na bilo koji način natjerati da učini nešto protiv svoje volje. Očito je slab na žrtvu bez obzira što se više puta opekao te je on vjerojatno labilna i povodljiva ličnost i nema se snage oduprijeti. Ona je često kupovala nove kartice pomoću kojih ga je zvala, te ima preko 60 brojeva koje je blokirao ne želeći s njom kontaktirati, a kao zastupnik u osiguranju mora se javljati i na nepoznate brojeve, pa bi se tako ne znajući tko je javio i na te brojeve, te bi došlo do kontakta. Očito je da oboje imaju tu slabost, te da je zbog toga njihovo viđanje nastavljeno do inkriminirane noći. Tijekom četiri prethodna dana konzumirali su možda ukupno 4 g kokaina, te su pretežno pili alkohol, a žrtva i svoje tablete (helex i ibuprofen). Kod njega su zajedno popili bocu votke od 0,75l, a kod nje pola litre ili litru, također votke koju su miješali sa džusom i zajedno popili. Kod njega su prvo konzumirali alkohol a nakon toga kokain, dok su kod nje prvo naručili kokain po kojeg se ona i spustila iz stana, a nakon toga su pili alkohol.

5. Cijeneći ovakvu obranu optuženika, kao nesporno ukazuje se jedino okolnost da su se optuženik i žrtva u inkriminirano vrijeme nalazili u stanu žrtve na adresi [adresa] u [adresa], dok je sve ostalo sporno budući da optuženik osporava sve radnje koje mu se izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret.

6. Međutim, analizirajući izvedene dokaze te cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj je sud našao nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude. Ovdje treba naglasiti da je sud iz izvedenih dokaza utvrdio kako je optuženik ostvario obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 1. KZ/11 a ne kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 153. stavak 2. KZ/11 pa je u skladu s tim izmijenio činjenični i zakonski opis, te pravnu kvalifikaciju tog kaznenog djela. Naime, ovo vijeće nije našlo dokaza za zaključak da bi žrtva pristajala na radnje ručnog stimuliranja optuženikovog spolovila i na stavljanje njegovog spolovila u usta zbog straha od prijetnje optuženika da će ju baciti s 13. kata ili zbog prijetnji smrću članova njezine obitelji već je utvrdio da je to činila zbog straha od toga da ju optuženik ponovno ne bi tukao jer je od njega dobila batina ranije, u dva navrata, kako je sama iskazala. Kako sud nije našao da bi prijetnja i strah od bacanja s 13. kata ili strah za muža i kćer bila razlog što žrtva pristaje na inkriminirane radnje, utvrdio je da se ovdje radilo o sa spolnim odnosom izjednačenim radnjama bez pristanka, te da žrtva kao partnerica u intimnoj vezi spada u krug optuženiku bliskih osoba, nabrojanih u članku 87. točka 9. KZ/11.

7. Zaključak o krivnji optuženika za ovo kazneno djelo sud je temeljio prije svega na iskazu žrtve koja je iskazivala dva puta, u istrazi i na raspravi, a njezin iskaz sud je ocijenio istinitim u pogledu inkriminacije jer je potvrđen drugim izvedenim dokazima. Osim toga, njezin je iskaz u pogledu optuženikovog boravka u njezinom stanu i njegovih radnji konzistentan, ona od istoga ne odstupa niti uslijed proteka vremena, te daje logična i prihvatljiva objašnjenja svojega ponašanja. Osim toga, provedenim je psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve utvrđeno kako je žrtva iskazivala na temelju vlastitog doživljaja i iskustva predmetnog događaja radi čega ovo vijeće nalazi da njezina sklonost manipulativnom ponašanju utvrđena istim vještačenjem u pogledu inkriminiranih radnji optuženika nije došla do izražaja.

7.1. Tako žrtva posve životno opisuje druženje s optuženikom kritične zgode u svome stanu na način da su oboje konzumirali alkohol i kokain, te pojašnjava da optuženika upravo konzumacija alkohola potakne na uzimanje kokaina, što ga onda posve prebaci i postane gay. Upravo njegovo traženje da mu gura dezodorans i vibrator u stražnjicu je bilo žrtvi odvratno, kao što joj je bilo odvratno i ponižavajuće da stavlja njegov spolni organ u svoja usta, ponajviše zbog toga što je na televiziji gledao mlade cure a nju je tražio da mu „drka i puši“. O navedenom se žrtva povjerila i VĐ koji je iskazao da mu je žrtva kasnije rekla da je optuženik gledao na laptopu ili TV-u porno uratke, a nakon toga da ga je morala oralno zadovoljiti. Vještak Vladimira Vozny Duk koja je vještačila optuženika naglasila je da kod određene doze alkohola postoji vrlo vjerojatna nemogućnost postizanja orgazma, radi čega je optuženik naknadno uzimao kokain upravo kako bi mogao postići orgazam. Očito je stoga da žrtva logično i životno opisuje optuženikovo ponašanje, kao i okolnost da je krvario iz anusa nakon što si je u anus gurnuo kopču od remena, što je posve očekivano. Da žrtva o ovome govori istinu dokazuje majica koju je predala policiji, a na kojoj su se nalazili tragovi optuženikove krvi što je utvrđeno provedenim biološkim vještačenjem (l.182), pa je istinit njezin iskaz kada kaže da se optuženik tom njenom majicom omotao kad je krvario. Sud nema razloga ne vjerovati žrtvi kada kaže da je na početku, dok je droga djelovala pristajala na ono što je optuženik htio, a što je droga protekom vremena slabije djelovala, više nije pristajala na te radnje, te je optuženiku ponavljala da to ne želi raditi. Vremenski ograničeno djelovanje kokaina potvrđuje i vještak Vladimira Vozny Duk navodeći da djelovanje kokaina traje do najviše 45 min, a očituje se kao euforija, dezinhibicija, povišeno raspoloženje, nakon čega su mogući psihološki učinci kao što je nagli pad raspoloženja i razdražljivost. Unatoč tome što nije htjela, žrtva opisuje da je radila što je optuženik od nje tražio bojeći se fizičkog ozljeđivanja kakvo je već od optuženika doživjela dva puta, a osobito ga se boji kad je pod utjecajem droge jer ga, prema njezinom iskazu tada jako prebaci.

7.2. Da je tome tako vidljivo je iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-2150/2021 od 3. studenoga 2022. kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u kojoj je, osim prijetnje činjenično opisano i optuženikovo udaranje rukama po cijelom tijelu žrtve, najviše po glavi i nogama, te stavljanje žice od punjača oko vrata, a što se dogodilo 10. studenoga 2019. Obzirom na ovo iskustvo, posve je životno i logično da žrtva nije mogla dopustiti da joj se nešto slično ponovi zbog čega se nije fizički usprotivila onome što je optuženik od nje tražio već je to radila unatoč tome što to nije željela. Očito je da njezino verbalno protivljenje optuženik nije doživio jer nije prestao niti je žrtvu ostavio na miru. Stoga je zaključak ovoga vijeća da je žrtva govorila optuženiku da mu ne želi, kako ona kaže „pušiti i drkati“, kao što mu nije željela stavljati u anus dezodorans niti vibrator pa si ih je stavljao sam, a očito si je stavio i kopču od remena, što žrtva i tvrdi, a što je izazvalo krvarenje iz anusa koje je ostavilo tragove na njezinoj majici. O navedenom žrtva je ispričala i VĐ koji je iskazao da mu je žrtva na telefon poslije pričala o toj večeri i pokazala mu sliku gdje se vidi nešto crveno za što je rekla da je optuženikova krv jer si je neke predmete gurao u anus.

7.3. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario sva bitna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11 jer je žrtvu tražio da mu ručno stimulira spolovilo i da njegov spolni organ stavlja u usta, te se oglušio na njezino verbalno odbijanje, a do fizičkog protivljenja žrtve nije došlo zbog straha od fizičkog nasilja kakvo je od njega već ranije doživjela. Žrtva je jasno iskazala da ju optuženik nije fizički ozlijedio niti je primijenio silu te da je inkriminirane radnje činila isključivo zbog straha da ju optuženik ne bi pretukao, a ne zbog njegovih verbalnih prijetnji, te se ona točno niti ne sjeća kad joj je optuženik rekao da će ju baciti s trinaestog kata. U svakom slučaju, sud nema razloga ne vjerovati žrtvi da je protiv svoje volje u tri navrata stavljala optuženikovo spolovilo u svoja usta, te mu u nekoliko navrata ručno stimulirala spolovilo, slijedom čega se optuženikova obrana da kritične noći uopće nije bilo spolnog odnosa između njih dvoje niti radnji koje opisuje žrtva ukazuje neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Vještaci Zorić i Podobnik potvrđuju da je ranije fizičko zlostavljanje od strane optuženika koje je žrtva opisala u svom iskazu moglo kod iste stvoriti strah pod utjecajem kojeg je pristala na inkriminirane radnje.

7.4. Optuženik je tempore criminis bio pod utjecajem votke i kokaina, ali je unatoč tome bio u mogućnosti shvatiti značenje svojega postupanja i vladati svojom voljom, iako u smanjenom opsegu, a što je utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika. To znači da je bio svjestan činjenice da žrtva protiv svoje volje čini ono što je od nje tražio jer je čuo njezino verbalno protivljenje, ali se na isto oglušio, po svemu sudeći usmjeren samo na sebe i svoje želje i potrebe, o čemu je govorila i vještakinja Vozny Duk. Zbog svega navedenoga sud je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11. Da su žrtva i optuženik bili partneri u intimnoj vezi nije sporno jer oboje govore o svojim turbulentnim partnerskim odnosima, pri čemu optuženik tvrdi da su spolne odnose imali i tijekom četiri dana koja su prethodila inkriminiranoj noći. Stoga se kod žrtve sukladno članku 87. točka 9. KZ/11 radi o bliskoj osobi.

8. Ranije citiranom presudom optuženik je pravomoćno osuđen zbog prijetnji žrtvi da će ubiti i nju i njeno dijete i muža, što se ponovilo i kritične zgode jer žrtva navodi da joj je optuženik tijekom noći više puta izrekao takve iste prijetnje, a kad se razdanilo i kad je krenuo kući ponovio je ako ga prijavi policiji da će joj ubiti muža i dijete. Budući da joj je ovakve prijetnje optuženik ponovio više puta tijekom noći žrtva je bila u strahu radi čega je odlučila otići u policiju bojeći se da zaista nešto ne učini njezinom mužu i djetetu. Vještaci Zorić i Podobnik također potvrđuju da je strah kod žrtve više bio od utjecaja na odluku o prijavljivanju kaznenog djela nego na sudjelovanje u inkriminiranim radnjama. Imajući u vidu da je optuženik žrtvi i prije ovog događaja, odnosno 10. studenoga 2019. prijetio zbog čega je pravomoćno i osuđen, sud nema razloga ne vjerovati žrtvi u pogledu izrečenih prijetnji jer je posve životno da optuženik žrtvi prijeti jer je svjestan da bi mogla otići u policiju prijaviti ga zbog radnji koje je od nje te noći tražio te za koje je bio svjestan da ih žrtva nije željela jer mu je to jasno dala do znanja. Da žrtva ne manipulira i ne optužuje lažno optuženika vidljivo je i iz činjenice da ga uopće nije otišla prijaviti zbog silovanja ili neželjenih spolnih radnji već zbog prijetnje, kojom prilikom je kako sama navodi opisivala što se sve dogodilo te noći a do prijave za silovanje došlo je jer su joj djelatnici policije rekli da radnje koje je opisala predstavljaju silovanje, bez obzira što nije došlo do vaginalne penetracije koju je žrtva smatrala neophodnom kod silovanja. Dakle, ovo vijeće nalazi utvrđenim da je žrtva zbog straha od optuženikovih višekratnih prijetnji da će joj ubiti muža i dijete, kao i prijetnje da će nju baciti s trinaestog kata odlučila potražiti zaštitu policije, a imala se razloga bojati upravo zbog prijetnji koje je već ranije od njega doživjela. Stoga ovo vijeće nalazi dokazanim da je optuženik na opisani način ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, odnosno da je prijetio bliskoj osobi radi čega ga je proglasio krivim.

9. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženika sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

10. U odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. KZ/11 sud je optuženiku kao olakotno cijenio okolnosti i dinamiku višegodišnjeg intimnog odnosa sa žrtvom, kao i dinamiku odnosa kritične noći zbog koje sud u postupanju optuženika nalazi manju kriminalnu količinu, odnosno manju povredu zaštićenog dobra, u ovom slučaju spolne slobode žrtve. Naime, nesporno je da je njihova veza dugogodišnja i turbulentna, da su oboje nezadovoljni istom, ali da ju ne prekidaju trajno, te po navodima žrtve svakodnevno komuniciraju mobitelom. Oboje iskazuju da su slabi jedan na drugoga, pri čemu žrtva opisuje svoju zaljubljenost u optuženika i nemogućnost da s njim prekine viđanje, navodeći da nije normalna žena jer mu dozvoljava neke stvari i slaba je na njega. To potvrđuje i svjedok IĐ čije je mišljenje da je žrtva bila bolesno zaljubljena u optuženika. Kritične zgode žrtva je optuženika pustila u stan u kojem su dan i noć prije inkriminiranih događaja zajedno konzumirali alkohol i kokain, po koji je ona izlazila pred osobu koja ga je donosila, nakon što bi ga optuženik naručio iz čega je vidljiva zajednička odluka za intimnim druženjem uz alkohol i drogu tijekom kojega, pod utjecajem kokaina žrtva udovoljava optuženikovim seksualnim željama, a počinje se protiviti tek kad njegovo djelovanje oslabi. Ovdje treba ukazati i na mišljenje vještakinje Vozny Duk, da je optuženiku zbog prirode njihovog odnosa te ranijih seksualnih odnosa bilo teško ocijeniti na što žrtva pristaje, osobito u situaciji kada dio spolnih radnji radi bez protivljenja. Ovo vijeće ocijenilo je da optuženikove inkriminirane radnje nisu teško povrijedile spolnu slobodu žrtve jer su one samo dio spolnih aktivnosti optuženika i žrtve te noći pri čemu je žrtvu najviše povrijedilo to što su se te radnje događale za vrijeme dok je optuženik "na televiziji gledao mlade cure a nju je tražio da mu „drka i puši“". Isto tako, treba naglasiti da inkriminirane radnje optuženika na žrtvu nisu ostavile štetne posljedice obzirom da vještaci ne nalaze nikakve znakove traumatizacije kod žrtve što njegovim radnjama daje manji značaj i blaži oblik. Zbog svega navedenoga, te cijeneći raniju optuženikovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kao i smanjenu ubrojivost, ovo vijeće našlo je mjesta za primjenu odredbi o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma za ovo kazneno djelo.

11. U odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 sud je cijenio okolnost da je optuženik i prije ovog događaja žrtvi prijetio, što je vidljivo iz pravomoćne presude od 3. studenoga 2022. ali i okolnost da je u međuvremenu nastavljeno njihovo viđanje i druženje pa je za zaključiti da neki značajniji strah kod žrtve ne postoji, iako su inkriminirane riječi podobne da kod bilo koje osobe izazovu osjećaj straha za članove obitelji.

12. Uvažavajući ukupnost olakotnih okolnosti na strani optuženika, koje je sud ocijenio osobito olakotnim u odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. KZ/11 te vještačenjem utvrđenu smanjenu ubrojivost, sud je optuženiku za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. KZ/11, primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca dok mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Temeljem članka 51. stavak 1. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci.

13. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da će se upravo ovakvom jedinstvenom kaznom zatvora na koju je optuženik osuđen postići svrha kažnjavanja i ispuniti generalna i specijalna prevencija, da će ova kazna utjecati na optuženika da shvati da mora poštovati pravni poredak i ubuduće ne činiti nova kaznena djela, te shvatiti da društvo osuđuje i ne tolerira nasilje bilo koje vrste, a osobito spolno nasilje. Izrečena će kazna drugima biti poticaj da se suzdrže od počinjenja kaznenih djela, a istom će se pružiti i određena satisfakcija žrtvi.

14. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome ŠĐ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 12. prosinca 2024. nadalje.

15. Na temelju članka 69. KZ/11optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja na temelju članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno na temelju članka 69. stavak 4. KZ/11 do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine. Ovakva odluka vijeća temelji se na provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženika odnosno mišljenju vještaka iz kojega proizlazi da su inkriminirana kaznena djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti, a kod optuženika je postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu te postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti optuženik mogao u budućnosti počiniti isto ili teže kazneno djelo. Radi navedenog, ovo vijeće prihvatilo je preporuku vještaka i optuženiku izreklo sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti.

16. Temeljem članka 79. KZ/11 odlučeno je da se jedna majica dugih rukava bijele boje koja je oduzeta od KĐ uz POPOP broj 01614014 od 12. prosinca 2024. koja je bila predmet vještačenja ima uništiti.

17. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi UĐ oslobođen je obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 7. ZKP/08 te isti padaju na teret Državnog proračuna, a imajući u vidu da je optuženik općenito loše financijske situacije zbog koje iste ne bi mogao podmiriti bez štete za svoje uzdržavanje.

18. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Brleković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.