REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-972/2025-8

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maša Bojčetić, odvjetnica u Sisku, Ante Starčevića 40/I, protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeka za gospodarstvo, Sisak, Rimska 28, OIB: 82215698659, radi naknade za uređenje voda, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-403-05/25-01/12, URBROJ: 2176-05-01/7-25-2 od 12. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-403-05/25-01/12, URBROJ: 2176-05-01/7-25-2 od 12. ožujka 2025., odbijena je žalba tužiteljice koju je izjavila protiv rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-415-01/24-01/143, URBROJ: 2176-6-08/1-25-4 od 21. siječnja 2025., a kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o ovrsi Grada Petrinje, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-415-01/24-01/143, URBROJ: 2176-6-08/7-24-2, od 11. prosinca 2024.

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-10 od 23. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.

3. Tužiteljica u tužbi te na raspravi navodi, u bitnome, da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporila osnovanost i visinu potraživanja i da je istaknula i prigovor zastare potraživanja budući da smatra da je zastara za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda tri godine, a potraživanja datiraju iz 2018. Smatra da se ne primjenjuje zastarni rok iz Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24, dalje: OPZ), već da se primjenjuje zastarni rok za povremena javna davanja propisan čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Nadalje, navodi da su javnopravna tijela pogrešno ocijenila da je neosnovan njezin prigovor da nije vlasnica nekretnine na koju se odnose predmetni računi i otvorene stavke. Naime, navodi da je vlasnik i korisnik te nekretnine MA, a da ona nikada nije niti bila vlasnica nekretnine, već da su to bili njezini sinovi M i GA, koji su tu nekretninu prodali **.**.2016. MA, a koji je propustio podnijeti prijedlog za uknjižbu. Nadalje, navodi da ona nema prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi, već da ona prebiva na adresi [adresa], Republika Srbija. Dakle, smatra da u provedenom postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine. Predlaže da Sud u sporu provede dokaz uvidom u spis upravnog postupka i spora, njezinim saslušanjem i saslušanjem svjedoka MA. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 12. ožujka 2025. i rješenje prvostupanjskog tijela od 21. siječnja 2025. (pogrešno navedeno 21. svibnja 2025.) te predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. Tužiteljica potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-415-01/24-01/143, URBROJ: 2176-6-08/724-2 od 11. prosinca 2024., utvrđeno da tužiteljica na temelju vjerodostojne isprave-knjigovodstvenog izlista stanja od 25. listopada 2024. i kamatnog lista prema obračunu od 25. listopada 2024., za nekretninu na adresi [adresa], za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 25. listopada 2024., duguje s osnove naknade za uređenje voda i kamata ukupan iznos od 143,51 eura. Nadalje, navodi da su javnopravna tijela pravilno primijenila mjerodavne odredbe OPZ-a, budući da se za naknadu za uređenje voda koja se obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. U odnosu na istaknut prigovor zastrare, navodi da je Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19 i 36/24, dalje: ZFVG) izričito propisano da se na zastraru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada primjenjuje OPZ, odnosno zastarni rok od šest godina. U odnosu na osporeno vlasništvo premdetne nekretnine, tuženik navodi da je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, dalje: ZKG) propisano da je obveznik plaćanja dužan u propisanom roku prijaviti promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknde nadležnom upravnom tijelu, a što je tužiteljica propustila učiniti. Budući da se podaci za utvrđivanje obveznika naknade za uređenje voda temelje na podacima komunalne naknade, a da tužiteljica nije prijavila promjenu podataka za komunalnu naknadu, to prvostupanjsko tijelo nije moglo znati za promjenu vlasništva nad predmetnom nekretninom, pa je stoga na njoj teret plaćanja naknade za uređenje voda. Također, ukazuje i da je rješenje Hrvatskih voda (o naknadi za uređenje voda) izdano tužiteljici za vrijeme dok je imala prijavljeno prebivalište u [adresa] te da su sami podaci o nekretnini koja je predmet postupak utvrđeni iz evidencije obveznika komunalne naknade. Stoga smatra da su navodi tužiteljice neosnovani te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 30. rujna 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužiteljice, dok za tuženika koji je uredno pozvan nije nitko pristupio. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za prisilnu naplatu po rješenju o ovrsi prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-415-01/24-01/143, URBROJ: 2176-6-08/7-24- 2 od 11. prosinca 2024., odnosno je li tuženik zakonito odlučio o žalbi i prigovoru tužiteljice izjavljenima u postupku ovrhe naknade za uređenje voda.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka MA jer je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Čl. 5. st. 1. t. 1. ZFVG-a propisano je da je vodna naknada, naknada za uređenje voda. St. 2. istog članka propisano je da su vodne naknade javna davanja.

10. Čl. 14. st. 1. ZFVG-a propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.

11. Čl. 16. st. 1. ZFVG-a propisano je da naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. ovoga Zakona. St. 2. istog članka propisano je da se naknada za uređenje voda obračunava rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode. Rješenje o obračunu naknade može se donijeti i na neodređeno vrijeme. Rješenje o obračunu naknade mijenja se po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti, ako se izmijeni obveznik, osnovica ili drugi obračunski elementi naknade.

12. Čl. 17. st. 1. ZFVG-a propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. St. 2. istog članka propisano je da naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava se prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.

13. Odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG-a propisano je da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. St. 2. istog članka propisano je da su izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka, rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.

14. Odredbom čl. 74. st. 1. ZFVG-a propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj), primjenjuje OPZ-a.

15. Odredbom čl. 108. st. 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. St. 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

16. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

17. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su Hrvatske vode, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Banovina", donijele rješenje KLASA: UP/I-325-08/18-14/1332475, URBROJ: 374-3110-2-18-1 od 4. svibnja 2018., kojim je tužiteljici utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 12,00 kuna za stambeni prostor od 60,00 m[2] , na adresi [adresa], koji iznos se uplaćuje u četiri obroka na račun Grada Petrinje. Također, tim rješenjem je određeno i da se iznos naknade plaća od 1. siječnja 2018. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja, a ono će se izmijeniti po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, ako se izmijeni obveznik, osnovica ili drugi obračunski element na temelju kojeg je izvršen obračun naknade, pri čemu je obveznik dužan prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje obveze naknade za uređenje voda. Nadalje, utvrđeno je da je dostava tog rješenja pokušana tužiteljici 6. lipnja 2018., a da joj je 14. lipnja 2018. to rješenje ubačeno u poštanski sandučić, a za vrijeme dok je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi u [adresa]. Nadalje, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o ovrsi KLASA: UP/I- 415-01/24-01/143, URBROJ: 2176-6-08/7-24-2 od 11. prosinca 2024., kojim je odredilo ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-knjigovodstvenog izlista stanja od 1. siječnja 2018.-otvorene stavke partnera po nivou i naknadi do 25. listopada 2024. i kamatnog lista prema obračunu od 25. listopada 2024. te je utvrđeno da tužiteljica za nekretninu na adresi [adresa], za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 25. listopada 2024., duguje s osnove naknade za uređenje voda i kamata ukupan iznos od 143,51 eura. Iz knjigovodstvenog izlista stanja –otvorenih stavki partnera po nivou i naknadi i kamatnog lista, utvrđeno je da su najstarije tužiteljičine tražbine u ovoj upravnoj stvari dospjele 1. lipnja 2018. Nadalje, utvrđeno je i da je tužiteljica protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavila prigovor koji je prvostupanjsko tijelo odbilo rješenjem KLASA: UP/I-415- 01/24-01/143, URBROJ: 2176-6-08/1-25-4 od 21. siječnja 2025., a protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu koja je odbijena ovdje spornim rješenjem tuženika.

18. U pogledu prigovora zastare, ističe se da je citiranom odredbom čl. 74. st. 1. ZFVG-a izričito propisano da se na zastaru izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada primjenjuje OPZ. Stoga nije osnovan tužbeni navod da je pitanje zastare u ovoj pravnoj stvari trebalo cijeniti sukladno ZOO-u, a ne OPZ-u.

19. Ovdje se dodaje da je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U- zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023., ocjenjeno pogrešnim stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da se o pitanju zastare komunalne naknade (analogno se ima primijeniti i na pitanje naknade za uređenje voda) treba raspraviti primjenom čl. 226. st. 1. ZOO-a te je zauzeo shvaćanje da se o prigovoru zastare treba odlučiti temeljem relevantnih odredaba OPZ-a na primjenu kojeg upućuje čl. 23. st. 5. ranije važećeg ZKG- a, kao i odredba čl. 100. st. 3. sada važećeg ZKG-a.

20. Nadalje, odredbom čl. 108. st. 1. OPZ-a propisan je zastarni rok od šest godina za naplatu poreza, a pravo na naplatu poreza počinje teći istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, dakle od 1. siječnja 2019. za obveze dospjele u 2018. (a prethodno je utvrđeno da je u konkretnom slučaju najstarija tražbina dospjela 1. lipnja 2018.) Stoga se u ovoj pravnoj stvari radi o tražbinama unutar propisanog zastarnog roka, odnosno zastarni rok nije protekao do donošenja predmetnog rješenja o ovrsi.

21. Nadalje, navodi tužiteljice da ona nije vlasnica predmetne nekretnine nemaju utjecaja na drugačiju odluku. To iz razloga što je u vrijeme donošenja rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja naknade za uređenje voda tužiteljica bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a u odnosu na činjenicu da je tužiteljica predmetnu nekretninu prodala navodi se da je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini odlučan upis u zemljišne knjige, a ne sklapanje kupoprodajnog ugovora. Budući da nije sporno da kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu nije proveden u zemljišnoj knjizi te da tužiteljica nije prijavila promjene podataka koji su od utjecaja na utvrđenje naknade za uređenje voda, navedeni tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu, jer je citiranom odredbom čl. 16. st. 2. ZFVG-a propisano da se rješenje o obračunu naknade mijenja po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti, ako se izmijeni obveznik, osnovica ili drugi obračunski elementi naknade. Kako su se u konkretnom slučaju promijenili podaci na strani tužiteljice, to je ista bila dužna o nastalim promjenama obavijestiti nadležno tijelo za obračun naknade za uređenje voda, što ista nije učinila.

22. Slijedom svega navedenoga, zaključno se navodi, da su prigovori tužiteljice neosnovani, a osporena rješenja ocijenjena su zakonitima pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

23. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 15. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice, odvjetnici Maši Bojčetić, Sisak, Ante Starčevića 40/I

- tuženiku Sisačko-moslavačkoj županiji, Upravnom odjelu za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeku za gospodarstvo, Sisak, Rimska 28